Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-261/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Kmet, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika HD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dragičević, odvjetnik u Požegi, radi uzdržavanja roditelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-267/2023-23 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-267/2023-23 od 24. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime uzdržavanje plaća iznos od 500,00 EUR do svakog petnaestog u mjesecu za tekući mjesec počevši od dana podnošenja tužbe 12. rujna 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te da joj dospjele iznose plati odjednom u roku od 15 dana od dana donošenja presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog sljedećeg dana od svakog dospjelog neisplaćenog iznosa do isplate i da joj tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 400,00 EUR (toč. II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navede presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda tužiteljice i predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova toga odgovora i sudske pristojbe na odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem od strane tuženika, kao punoljetnog sina u mjesečnom iznosu od 500,00 EUR od podnošenja tužbe pa nadalje.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužiteljica. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Između stranka nije sporno da je pravomoćnim presudama Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-314/2014-23 od 22.12.2014. i poslovni broj P -8/2016-16 od 22. ožujka 2017. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik plaća uzdržavanje.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužiteljica živi u kući u [adresa] koja je vlasništvo bivšeg supruga za koju ne plaća najamninu, već podmiruje samo režijske troškove, da njezini zdravstveni problemi s jednjakom zahtijevaju kontinuirano liječenje i kontrole u specijaliziranoj ustanovi u Zagrebu, da su se njezine materijalne prilike u odnosu na zadnju sudsku odluku (poslovni broj P- 8/2016) kojom je također od sina tražila uzdržavanje (i bila odbijena) promijenile na bolje, jer osim što je mirovina u međuvremenu porasla za 209,31 EUR, sada ostvaruje i inkluzivni dodatak (za utvrđeni III. stupanj tjelesnog oštećenja) u iznosu od 430,00 EUR, zatim je naslijedila od susjeda osobno vozilo marke Hyundai, proizvedeno 2012. godine, te joj je tuženik 2018. godine isplatio iznos od 125.000,00 kn/16.590,35 EUR, s osnova njezinog suvlasničkog udjela u poslovnom prostoru u [adresa]. Nadalje je utvrđeno da se ona i dalje brine o svome ocu čija mirovina iznosi 450,00 EUR i čija je opunomoćenica. Hrani se u radničkoj menzi gdje dnevno kupuje ½ obroka za koji plaća 5-6 EUR.

10. Tuženik u odnosu na raniju sudsku odluku sada ima zakonsku obvezu uzdržavanja mlljt. kćerke koja ima 7 godina i učenica je prvog razreda osnovne škole. I dalje otplaćuje kredit u mjesečnom iznosu od 350,00 EUR koji je 2014. podigao 2014. u iznosu od 400.000,00 kn s rokom otplate od 15 godina, u kojoj živi s obitelji i ocem. Vlasnik je i direktor firme Pin exclusiv d.o.o., koja je papirnica i knjižara, i njegova mjesečna plaća iznosi 1.031,00 EUR, od najma poslovnog prostora koji se nalazu u njegovoj kući ostvaruje prihod od 66,30 EUR, vlasnik je 1 hektara poljoprivrednog zemljišta, te motocikla proizvedenog 2008. Supruga kao stjuardesa ostvaruje mjesečnu plaću do 1.300,00 EUR mjesečno.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima dovoljno sredstava za život i da ih može ostvariti od svoje imovine i da stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za uzdržavanje tužiteljice kao roditelja, od strane tuženika kao punoljetnog djeteta, te je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Premda se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi očitom omaškom u pisanju pogrešno pozvao na odredbu čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ), a pritom je pravilno citirao sadržaj odredbe čl. 292. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u bitnome navodeći da nema dovoljno sredstava za život obzirom na visinu svoje mirovine, visoke režijske troškove, vlastite troškove liječenja, zdravstveno stanje koje joj se pogoršava i činjenicu da mora skrbiti za bolesnog i slabo pokretnog oca koji ne živi u njezinu mjestu prebivališta.

14. Iznijeti žalbeni navodi tužitelja ne mogu se prihvatiti.

15. Prema odredbi čl. 292. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) punoljetno dijete dužno je uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život, ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine (st. 1.). Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja, koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza (st. 2.).

16. Suprotno navodima žalbe u postupku je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ukupni prihodi koje tužiteljica mjesečno ostvaruje u iznosu od 904,76 EUR (mirovina i inkluzivni dodatak) dovoljni za njezino mjesečno uzdržavanje, jer živi u kući koja je vlasništvo bivšeg supruga (tuženikova oca) iz koje ne želi iseliti i za to ne plaća nikakve troškove najma, već plaća samo režijske troškove. Pritom tužiteljica nije dokazala osnovanost svojih tvrdnji da ima ogromne mjesečne troškove za vlastito liječenje, velike režijske troškove i da za troškove prijevoza do oca izdvaja znatan dio mirovine.

17. Naime, sama činjenica da tužiteljica jednom mjesečno odlazi u specijaliziranu ustanovu u Zagreb na postupak proširenja jednjaka, ne znači da zbog toga ima posebne troškove takvih postupaka, jer je riječ o zahvatima koji su pokriveni zdravstvenim i dopunskim zdravstvenim osiguranjem, dok joj HZZO priznaje dio putnih troškova u iznosu od 21,00 EUR, a ostatak snosi sama. Okolnost da je tužiteljica prvi pregled i intervenciju jednjaka obavila u privatnoj klinici, koje troškove je tada platila 900,00 EUR, predstavljaju njezin vlastiti izbor. Isto tako, navodi tužiteljice da mjesečno plaća oko 200,00 EUR za lijekove ničim nisu dokazani.

18. Na u žalbi ponovljene navode tužiteljice da mjesečno troši znatan iznos mirovine za pokriće troškova prijevoza do mjesta Mihaljevci u kojemu živi njezin otac, a koje je 6 km udaljeno od [adresa], valja navesti da visinu tih troškova također ničim na pouzdan način nije dokazala. Pritom njezin otac ostvaruje mjesečnu mirovinu od 450,00 EUR kojom ona kao njegova opunomoćenica raspolaže, te da nema zapreke da tužiteljica živi zajedno s ocem, čime bi i troškovi prijevoza za koje tvrdi da ih ima, izostali.

19. Neuvjerljive su tvrdnje žaliteljice da je iznos od 125.000,00 kn/16.590,35 EUR, koji joj je sin isplatio na njezino ime suvlasničkog udjela u poslovnom prostoru potrošila za odvjetničke troškove, jer iako u postupku nije bilo sporno da tužiteljica vodi i da je vodila brojne sporove protiv bivšeg supruga, kao i protiv samog tuženika, ista ničim nije dokazala da bi prednje navedeni iznos potrošila upravo za sporove koje vodi i da toga novca više nema, tim više što je novac na njezin zahtjev bio isplaćen na račun njezina oca.

20. Kako žaliteljica u postupku nije dokazala da nema dovoljno sredstava za život i da ih ne može ostvariti iz svoje imovine, nisu ispunjenje zakonskih pretpostavki za uzdržavanje od strane punoljetnog sina u smislu odredbe čl. 292. st. 1. ObZ, to je tužbeni zahtjev uz valjane razloge pravilno odbijen kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tužiteljica žalbom određeno niti ne prigovara.

22. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

23. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš