Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1108/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Sinanović, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, poslovni broj P-435/2024-10 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-435/2024-10 od 20. rujna 2024. pod točkama I. i III. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se navedena presuda pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za proglašenjem ovrhe nedopustivom za isplatu iznosa od 15.019,76 kn/1.993,46 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi.

Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Ovl- 1313/2019-2 od 19. kolovoza 2019. za isplatom iznosa od 15.019,76 kn/1.993,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 22. veljače 2006. pa do konačne ispate.

III. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u točki III. izreke i u preostalom dijelu točke II. izreke.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, posl.br. Ovr- 1313/2019-2 od 19. kolovoza 2019. i to u dijelu koji se odnosi na naplatu novčane tražbine u iznosu od 13.955,50 kn (1.852,21 eura) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2000. do isplate.

II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretnini određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, posl.br. Ovr-1313/2019-2 od 19. kolovoza 2019. i to u dijelu koji se odnosi na naplatu novčanih tražbina u iznosu od 12.271,00 eura u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 1993. do isplate, u iznosu od 8.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti zajedno s kamatama po stopi koje banke plaćaju na oročena devizna sredstva po viđenju od 12. rujna 1993. do isplate, te iznosa od 22.529,64 kn zajedno sa zateznom kamatom od 22. veljače 2006. do isplate, se odbija.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv ove presude pod točkama I. i III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkama II. i III. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima stranaka prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbe ukazuju. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

„U ovom postupku nije sporno da se kod ovoga suda vodi ovršni postupak pod posl. br. Ovr-1313/2019 u ovršnoj stvari ovrhovoditelja ovdje tuženika protiv ovršenika ovdje tužitelja, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 25.593,41 eura na nekretnini ovršenika k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 919 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na suvlasničkom dijelu koji čini samostalnu uporabnu cjelinu – stambeni prostor na II katu, površine 74,41 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao stan "VII", i to temeljem ovršnih isprava:

- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Poreču posl.br. P-160/94-31 od 03. srpnja 2000.,

- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Poreču posl.br. P-620/03-19 od 22. veljače 2006.,

- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Poreču posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. i posl.br. K-12/96-125 od 20. siječnja 2004.,

- pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču posl.br. P-128/16-25 od 08. rujna 2016.,

temeljem čega je sud donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-1313/2019-2 dana 19. kolovoza 2019.

Nije ni sporno da je ovdje tužitelj zaključkom posl.br. Ovr-1313/2019 od 12. ožujka 2024. upućen da protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u roku od 15 dana i to zbog prigovora zastare (priloženi ovosudni spis posl.br. Ovr-1313/2019).

Odredba čl. 233.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- u nastavku ZOO) propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Odredba čl. 215.st.1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U konkretnom slučaju, zastara tražbina koje su utvrđene sudskim odlukama počinje teći kada je pojedina odluka postala ovršna.

Iz presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-160/94-31 od 03. srpnja 2000. (21- 23 priloženog ovosudnog spisa Ovr-1313/2019) proizlazi da je ista postala pravomoćna i ovršna dana 20. srpnja 2006. Njome je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku isplati iznos od 24.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 1993. do isplate.

Iz presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-620/03-19 od 22. veljače 2006. (18- 20 priloženog ovosudnog spisa Ovr-1313/2019) proizlazi da je ista postala pravomoćna i ovršna dana 20. srpnja 2006. Njome je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku isplati iznos od 8.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s kamatama po stopi koje banke plaćaju na oročena devizna sredstva po viđenju od 12. rujna 1993. do isplate. Naloženo je i da ovdje tužitelja da tuženicima (njima trojici, između kojih je i ovdje tuženik) naknadi parnični trošak u iznosu od 22.529,64 kn. Iz presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. (25-33) proizlazi da je ista postala pravomoćna i ovršna dana 22. travnja 2001. Njome je ovdje tuženiku dosuđen imovinskopravni zahtjev i to za iznos od 40.000,00 DEM, te je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku naknadi nužne izdatke, te nagradu i nužne izdatke svog punomoćnika u iznosu od 13.955,50 kn.

Iz presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. K-12/96-125, Kv-16/03-4 od 20. siječnja 2004., kao i iz presude i rješenja Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču, posl.br. P-128/25 od 08. rujna 2016. (16-17 i 7-10 priloženog ovosudnog spisa Ovr-1313/2019) ne proizlazi da bi njima bilo naloženo bilo kakvo ispunjene novčane tražbine.

Znači zastara za tražbine iz ovršnih isprava presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-160/94-31 od 03. srpnja 2000. i presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-620/03-19 od 22. veljače 2006. počinje teći 20. srpnja 2006., a za tražbinu iz ovršne isprave Općinskog suda u Poreču, posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. počinje teći 22. travnja 2001.

Nadalje, tuženik je kao ovrhovoditelj vodio dva ovršna postupka protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate istih novčanih tražbina, a sada vodi treći.

Prvi ovršni postupak je bio na nekretnini jednog od ovršenika i to DČ u kojem je sud donio rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-1265/06 dana 07. veljače 2007., ali u kojem je odmah donio i rješenje kojim obustavlja ovršni postupak Ovr-1265/06-6 dana 10. srpnja 2007. iz razloga što ovrha nije predložena na nekretnini koja bi bila vlasništvo osobe koja je sudjelovala u parničnom postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava. To rješenje postalo je pravomoćno dana 11. veljače 2008.

Drugi ovršni postupak je već spomenuti postupak na pokretninama ovršenika, ovdje tužitelja, posl.br.Pu Ovr-59/2024, prije Ovr-7875/16, Ovr-4399/15, Pu Ovr-4030/2015 i Ovr-8/11, u kojem postupku je ovrhovoditelj povukao prijedlog za ovrhu bez vidljivog razloga.

Znači i jedan i u drugi ovršni postupak obustavljeni su zbog ovrhovoditelja, ovdje tuženika, što bi sukladno odredbi čl. 242. ZOO-a značilo da do prekida zastare nije došlo. Ovakav zaključak sukladan je odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-670/2021-2 od 26. siječnja 2022., Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017. Nadalje, tuženik je kod ovoga suda, tada Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču, kao tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika ĐČ, ovdje tužitelja i ŽČ, radi utvrđenja bračne stečevine i činidbe, posl. posl.br. P-128/2016. U tom postupku donesena je presuda i rješenje posl.br. P- 128/16-25 dana 08. rujna 2016. kojima je utvrđeno da 1340/10000 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 919 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stambeni prostor na II katu, površine 74,41 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označen kao stan "VII", predstavlja bračnu stečevinu tuženika svakog u ½ dijela. Rješenjem je odbačena tužba u odnosu na tužbeni zahtjev kojim bi se ovlastio tužitelj (ovdje tuženik) da namiri svoje tražbine prema tuženiku ad.1. (ovdje tužitelju) iz sudskih presuda i to: presude Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-160/94-31 od 03. srpnja 2000, presude Općinskog suda u Poreču posl.br. 620/03-19 od 22. veljače 2006., presude Općinskog sud au Poreču posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. i presude Općinskog suda u Poreču posl.br. K-12/96 od 28. studenog 2000. Ta presuda i rješenje postali su pravomoćni dana 07. veljače 2019. (7-10 priloženog ovosudnog spisa posl.br. Ovr-1313/2019).

Znači tuženik je podnošenjem tužbe u tom parničnom postupku protiv svog dužnika (ovdje tužitelja) poduzeo radnju radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja svoje tražbine, čime je došlo do prekida zastare. Naime, tužitelj osim pokretnina koje su mu bile zaplijenjene u naprijed navedenom ovršnom postupku (Pu Ovr-59/2024) očito nije imao druge imovine iz koje bi se ovdje tuženik kao vjerovnik namirio, te je tuženik pokrenuo parnični postupak u kojem je utvrđeno da je ovdje tužitelj suvlasnik nekretnine. Nakon što su presuda i rješenje u tom postupku postali pravomoćni, tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo predmetni ovršni postupak (Ovr-1313/2019) dana 17. srpnja 2019. i to upravo na nekretnini koja je u tom parničnom postupku utvrđena kao bračna stečevina ovdje tužitelja i njegove supruge GČ. Sud nije pribavljao navedeni parnični spis P-128/2016, s obzirom da je uvidom u e- spis utvrdio da je tužba u tom predmetu podnesena dana 02. veljače 2016. Znači od 02. veljače 2016. se prekida zastara za naplatu dugovanja ovdje tužitelja. Međutim, za dug ili tražbinu koji je utvrđen/a ovršnom ispravom Općinskog suda u Poreču, posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. , koja je postala pravomoćna dana 22. travnja 2001. do tada (02. veljače 2016.) je već nastupila zastara.

S obzirom na to osnovan je prigovor ovdje tužitelja da je za tražbinu u iznosu od 13.955,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2000. do isplate utvrđenu ovršnom ispravom Općinskog suda u Poreču, posl.br. K-12/96-102 od 28. studenog 2000. , koja je postala pravomoćna dana 22. travnja 2001., nastupila zastara.

Radi toga valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

U odnosu na ostala potraživanja utvrđena presudom Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-160/94-31 od 03. srpnja 2000. u iznosu od 12.271,00 eura (24.000,00 DEM prema tečaju 1,95583 za 1 Euro) zajedno sa zateznom kamatom od 12. rujna 1993. do isplate i presudom Općinskog suda u Poreču, posl.br. P-620/03-19 od 22. veljače 2006. u iznosu od 8.500,00 eura sa kamatama po stopi koje banke plaćaju na oročena devizna sredstva po viđenju od 12. rujna 1993. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. do isplate sa zakonskim zateznim kamatama, te troškova toga parničnog postupka u iznosu od 22.529,64 kn sa zateznom kamatom od 22. veljače 2006. do isplate, s obzirom da su te presude postale pravomoćne 20. srpnja 2006., te do podnošenja tužbe u parnici P-128/2016 (02. veljače 2016.) nije protekao zastarni rok od deset godina.

S obzirom na to u tom dijelu je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.“

7. Na navode žalbe tuženika treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kad je odlučio kao pod točkom I. izreke.

8. Naime, tražbina u iznosu od 13.955,50 kn/1.852,21 EUR proizlazi iz presude Općinskog suda u Poreču, poslovni broj: K-12/96 kojim je naloženo ovdje tužitelju da ovdje tuženiku naknadi trošak u iznosu od 13.955,50 kn i koja je postala pravomoćna dana 22. travnja 2001., te je do podnošenja tužbe u predmetu Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču, poslovni broj: P-128/16 dana 2. veljače 2016., a kada je došlo do prekida zastare, već je protekao zastarni rok od 10 godina.

9. Također, treba reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da dva prethodno vođena ovršna postupka na pokretninama i nekretninama tužitelja nisu doveli do prekida zastare jer su oba ovršna postupka obustavljena krivnjom ovdje tuženika, i to na pokretninama jer je ovrhovoditelj povukao prijedlog bez navođenja razloga zašto je to učinio, a na nekretninama iz razloga što ovrha nije predložena na nekretnini osobe koja bi bila vlasništvo osobe koja bi sudjelovala u parničnom postupku iz kojeg proizlazi ovršna isprava.

10. Na navode žalbe tuženika da je tužitelj u tijeku ovršnog postupka na pokretninama (koji je obustavljen) isplatio tuženiku iznos od 26.800,00 kn, a o čemu je dostavljena potvrda u spis i to na temelju sporazuma stranaka, a čime bi u smislu čl. 240. ZOO-a došlo do prekida zastare, valja reći da u konkretnoj situaciji kada je sam saslušani tuženik iskazao da mu taj iznos od tužitelja nije isplaćen, onda je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da do prekida zastare nije došlo, pri čemu ovaj sud i upućuje na ustaljenu sudsku praksu da plaćanje jednog dijela duga ne smatra se priznanjem ostalog dijela duga a to sve obzirom na to da je tražbina tuženika mnogo veća u odnosu na iznos za koji tvrdi da mu je isplaćen od tužitelja.

11. Na žalbu tužitelja treba reći da je pogrešan njegov pravni stav da podnošenjem tužbe u predmetu poslovni broj: P-128/16 dana 2. veljače 2016. nije došlo do prekida zastare.

12. Naime, tom presudom je utvrđeno da je ovdje tužitelj a u odnosu na svoju suprugu koja je bila upisana u zemljišnim knjigama kao samovlasnik nekretnine, suvlasnik nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu i koja presuda je postala pravomoćna dana 7. veljače 2019. i koja tužba je u smislu čl. 241 ZOO podnesena radi ostvarivanja tražbine ovdje tuženika na suvlasničkom dijelu nekretnine tužitelja obzirom na prethodno neuspjele ovrhe.

13. Nije pravno odlučno sa stajališta prekida zastare to što je u jednom dijelu tužba odbačena, a odbačena je, ako to proizlazi iz obrazloženja tog rješenja, iz razloga jer podnesena tužba ne predstavlja hipotekarnu tužbu te je ovdje tuženik upućen da svoju tražbinu ostvaruje u ovršnom postupku a što je i učinio podnošenjem ovršnog prijedloga u povodu kojeg je i upućen u parnicu.

14. Dakle, prije isteka desetogodišnjeg zastarnog roka podnošenjem tužbe za utvrđenje radi ostvarivanje tražbine prekinuta je zastara koja je ponovo počela teći dana 17. veljače 2019. pravomoćnošću presude, a kako je ovršni prijedlog podnesen dana 17. srpnja 2019., to nije nastupila zastara tražbine.

15. Na navode žalbe tužitelja: „da pobijanom presudom nije odlučeno o njegovom prigovoru koji se odnosi na neosnovano potraživanje cjelokupnog parničnog troška dosuđenog presudom Općinskog suda u Poreču poslovni broj: P-620/03“, valja reći da su ti žalbeni navodi osnovani.

16. Naime, tom presudom je naloženo ovdje tužitelju i još dvjema osobama da tuženiku naknade trošak u iznosu od 22.529,64 kn, ali ne solidarno, što znači u smislu čl. 41. st. 2. ZOO dug se između njih dijeli na jednake dijelove i svaki od njih odgovara za svoj dio duga (a drugačije nije određeno), što znači da je ovrha nedopuštena za 2/3 dijela te tražbine, dakle za iznos od 15.019,76 kn/1.993,46 EUR.

17. Žalbeni navod tužitelja da se je njegova supruga upisala kao vlasnik nekretnine 2006. te da je već tada tuženik mogao pokrenuti postupak za utvrđenjem suvlasničkog dijela tužitelja na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu, a ne tek 2016. nisu pravno odlučni obzirom da do podnošenja tužbe, a kada je nastupio prekid zastare, nije nastupila zastara tražbine tuženika.

18. I odluka o trošku je pravilna i zakonita a primjenom čl. 154. st, 4, ZPP-a.

19. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. ZPP, te temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I. do III.).

20. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP (točka IV.).

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić