Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2686/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz Požege, protiv tuženika Nove hrvatske banke d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB 78427478595, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-28/2022-15 od 15. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-28/2022-15 od 15. rujna 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđeno da je djelomično ništetna odredba 2. Ugovora o kreditu broj 361309, koji je tužiteljica zaključila sa prednikom tuženika Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, 15. svibnja 2007. kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, te u točkama II. i IV. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-28/2022-15 od 15. rujna 2022. u dijelu točke I. izreke kojim je utvrđena ništetnom odredba 2. Ugovora o kreditu broj 361309, koji je tužiteljica zaključila sa prednikom tuženika Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, 15. svibnja 2007. u dijelu koji glasi:. „2.KAMATNA STOPA: Redovna kamatna stopa : 5,20 % (petcijelihdvadesetposto) godišnja, promjenjiva. Efektivna kamatna stopa: 6,44 %, (šestcijelihčetrdesetčetiriposto). Interkalarna kamata: Naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope.

Redovna kamatna stopa po dospijeću: Promjenjiva.“

na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba 2. Ugovora o kreditu broj 361309, koji je tužiteljica zaključila sa prednikom tuženika Sberbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, 15. svibnja 2007. koja glasi: „2.KAMATNA STOPA: Redovna kamatna stopa : 5,20 % (petcijelihdvadesetposto) godišnja, promjenjiva, u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Efektivna kamatna stopa: 6,44 %, (šestcijelihčetrdesetčetiriposto). Interkalarna kamata: Naplaćuje se tijekom otplate kredita i sadržana je u anuitetima, a obračunava se u visini redovne kamatne stope. Redovna kamatna stopa po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaćuje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dospijeća do dana naplate.

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 36.643,52 kuna / 4.863,43 eura[1] sa zakonskom zateznom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana uplate do isplate,

- u točki III. izreke odbijen je djelomično tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe glave 1. Ugovora o kreditu broj 207332 od 15. svibnja 2007.,

- u točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.699,00 kuna / 889,11 eura.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude u točkama I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u točki I. izreke kao i preinačiti odluku o troškovima postupka. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 kuna uvećano za druge troškove i pristojbe po odmjeri suda.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog 15. svibnja 2007. i to u dijelu ugovornih odredbi o ugovornoj promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2.), kao i zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 36.643,52 kune/4.863,43 eura na ime preplaćenih iznosa kamate u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu, sve s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio te među strankama nije sporno:

- da su tužiteljica i prednik tuženika 15. svibnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 22.741,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate;

- da je predmetni kredit odobren za kupnju vozila;

- da je citiranim Ugovorom ugovoren rok otplate kredita od 84 mjeseca;

- da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu godišnja kamatna stopa iznosila 5,20% godišnje te je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s

Odlukom o kamatama i naknadama kreditora;

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjala odlukama tuženika;

- da tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva na ime razlike više plaćene glavnice i kredita zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja u iznosu od 36.643,52 kune.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica i navedenih utvrđenja pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev radi utvrđenja djelomične nišetnosti Ugovora o kreditu i to u dijelu ugovornih odredbi koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, zaključivši da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i nejasne i stoga ništetne, jer se radi o ugovornim odredbama o kojemu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom predvidjele egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, niti je tužitelj kao potrošač informiran o navedenom, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, radi čega proizlazi da je tuženik postupao suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Pozivom na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje: ZOO) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu.

5.1. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare neosnovanim, imajući u vidu da je podnošenjem tužbe u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava prekinut tijek zastare koji je ponovno počeo teći pravomoćnošću presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. veljače 2002., to je ista podnesena unutar zastarnog roka.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

10. Osporavajući točku I. izreke pobijane presude, tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u cijelosti ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu od 15. svibnja 2007. budući da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava utvrđena samo djelomična ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.1. Na takve žalbene navode valja reći da je u presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite prava i interesa utvrđeno da je prednik tuženika Sberbank d.d. u razdoblju od 01.06.2004 godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora osmotužena Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time osmotužena Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene Sberbank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora osmotužena Sberbank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku osmotužene Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time osmotužena Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP sud je vezan za takva utvrđenja, pa je u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo djelomično žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

12. U odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki II. izreke kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici određeni iznos, visinu kojeg zahtjeva tuženik tijekom postupka nije osporavao, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, tuženik u žalbi ne navodi nikakve razloge, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO kada je zahtjev za isplatu prihvatio. Stoga je na temelju čl. 368.st. 1. ZPP u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

13. Obzirom na navedeno u točki 11. ovog obrazloženja, a da tužiteljica u ovom postupku ne tvrdi, odnosno ne navodi nikakve razloge zbog kojeg bi ugovorna odredba čl. 2. o redovnoj kamati izvan dijela kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, bila ništetna, niti dokazuje da bi ugovorne odredbe u tom dijelu bile ništetne, valjalo je na temelju čl. 373.toč.2. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

14. Iako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, radi se o preinaci presude u neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. izreke pravilna sukladno čl. 154. st. 5. ZPP.

15. Tuženik je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu pa je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić