Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2821/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednik vijeća Sabine Dugonjić, sudac izvjestitelj i član vijeća Amanda Snoj te člana vijeća Josipa Grubišića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić j.d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-167/2024-10 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-167/2024-10 od 16. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 10.219,90 eur uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 19. travnja 2024. do isplate, dok je pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2025. do isplate.

2. Protiv te presude "i to u cijelosti" žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP).

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.219,90 eur sa zateznim kamatama, sa osnova obiteljske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja poslovni broj spisa 233362 od 17. prosinca 2009. (list 16-18 spisa) koji je tužitelj za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2024., isplatio UĐ udovici pokojnog osiguranika ĐĐ, koji je smrtno sradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 28. srpnja 2009. i koju je prouzročio osiguranik tuženika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja ĐĐ smrtno sradao u prometnoj nezgodi dana 28. srpnja 2009. godine, da je osiguranik tuženika IĐ temeljem pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu proglašen krivim zbog te nesreće, da je navedenim rješenjem HZMO udovici pokojnog osiguranika tužitelja, priznata obiteljska mirovina počevši od 28. srpnja 2009. u iznosu od 1.505,29 kn mjesečno, te da je iz obračuna HZMO (list 38 spisa) razvidno da je u utuženom razdoblju isplaćeno ukupno 10.219,90 eur, a osnov i visinu tog potraživanja tuženik osporava.

8. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje ZOOP/05), koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", kada je presudio kao u izreci osporene presude pod stavkom I.

9. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.

10. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen čl. 8. st. 1. ZOOP, koja glasi: "Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

12. Tako prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

13. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev-909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev-66/22-2 od 1. veljače 2022., te Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. kao i Rev- 235/23-2 od 4. travnja 2023.

14. Kako tužitelj nije dokazao postojanje razlike između obiteljske mirovine koja se udovici pokojnog osiguranika tužitelja isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, to nije dokazana osnovanost potraživanja.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je presudio kao pod stavkom I izreke prvostupanjske presude.

16. Kako tužitelj odluku o troškovima postupka određeno niti ne pobija a ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima, ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena.

17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić