REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3109/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Jurišićeva 1, OIB 94819327944, iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja ĆB iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Čaržavec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika-tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-556/2022-2 od 3. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2299/2020 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se prijedlog tuženiku-protutužitelju za podnošenje revizije zbog pitanja;
"Je li moguće da jedna parnična stranka stupi u parnicu samo u odnosu na tužbu, a ne i u odnosu na protutužbu koja je u trenutku stupanja u parnicu već postavljena?".
Obrazloženje
1. Tuženik-protutužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-556/2022 od 3. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2299/2020 od 10. siječnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja šest pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tužitelj-protutuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog je dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su prijedlogom ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev za isplatom osiguranog štednog uloga koji je tuženik-protutužitelj položio kod Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o.
7. Sporno je pitanje može li tuženik-protutužitelj u postupku u koji je tužitelj- protutuženik stupio na temelju odredbe čl.193.a Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00 i 123/03 - dalje: SZ) osnovano postaviti protutužbeni zahtjev na isplatu štednog uloga koji je imao kod ustupatelja, stečajnog dužnika, na temelju odredbe članka 6. Zakona o državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, te Pravilnika i Odluke.
7.1. Tuženik je naime podnio prijedlog za ovrhu radi naplate 108.187,36 kn u stečajnom postupku nad Štedionicom za obnovu i razvoj d.o.o. odnosno tijekom postupka je istaknuo prigovor protiv platnog naloga u kojem je istaknuo da prema Štedionici za obnovu i razvoj d.o.o. ima protupotraživanje od 91.534,48 DEM na ime štednih uloga, koji iznos je prijavio kao stečajnu tražbinu. Nakon što je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, broj St-217/2001 od 4. travnja 2005. na tužitelja- protutuženika, na temelju odredbe članka 193.a SZ-a prenesena tražbina navedene štedionice, tijekom prvostupanjskog postupka došlo je do subjektivne preinake tužbe. Potom je tuženik-protutužitelj protutužbeni zahtjev na isplatu 46.800,83 EUR usmjerio na novog tužetelja-protutuženika.
8. Drugostupanjski sud zaključuje da predmet protutužbenog zahtjeva nije bila isplata osiguranja štednje prema odredbi čl. 6. Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, već isplata cjelokupne štednje koju je tuženik- protutužitelj imao kod stečajnog dužnika Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju. Ističući da je tužitelj-protutuženik u ovu parnicu stupio samo u odnosu na tužbeni zahtjev prema odredbi čl.193.a SZ-a, to odbija protutužbeni zahtjev uz obrazloženje da tuženik-protutužitelj nije zatražio isplatu osigurane štednje već cjelokupnog iznosa štednje što je mogao ostvarivati smo od Štedionice za obnovu i razvoj d.o.o. u stečaju.
9. Tuženik-protutužitelj postavio je sljedeće pitanje;
"Je li moguće da jedna parnična stranka stupi u parnicu samo u odnosu na tužbu, a ne i u odnosu na protutužbu koja je u trenutku stupanja u parnicu već postavljena?".
9.1. Kao razlog za navedeno pitanje predlagatelj se poziva na odluku ovog suda Revt- 8/2013 od 26. svibnja 202. u kojoj je izrečeno pravno shvaćanje da „kad je tužitelj (naknadno) tijekom postupka stupio na procesno mjesto Štedionice za obnovu i razvoj, tad je ušao u položaj Štedionice i u odnosu na predmetni ugovor pa stoga ne može predstavljati treću savjesnu osobu.“
10. Budući da je predlagatelj iznio razlog za postavljeno pitanje, to su se ostvarili uvjeti iz čl.385.a st. 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
