REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2757/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr.sc. Senije Ledić, i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MV, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. NV, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Grada Osijeka, OIB: 30050049642, Franje Kuhača 9, Osijek, zastupanog po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-291/2025-2 od 10. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-355/2020-24 od 17. siječnja 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Tužiteljima se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-291/2025-2 od 10. ožujka 2025., u odnosu na pitanja:
''1. Ako je za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (preuzet u HR zakonodavstvo 1991. godine, a na snazi do 31.12.1996.), točnije, 1995. godine, istekao rok od 20 godina poštenog posjedovanja nekretnine u društvenom vlasništvu, je li pošteni posjednik te nekretnine stekao na njoj pravo vlasništva dosjelošću?
2. Ako je ispunjen uvjet da je stjecanje vlasništva nekretnine u društvenom vlasništvu dosjelošću nastupilo za vrijeme važenja odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (sl. list SFRJ 6/80), a nakon preuzimanja tog zakona u zakonodavstvo Republike Hrvatske Zakonom o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), odnosno od 8. listopada 1991., kao i da osim parničnih stranaka (tužitelja i tuženika Grada Osijeka) ne postoji treća osoba koja bi zahtijevala, odnosno pretendirala na pravo vlasništva te nekretnine, mora li se u tijek dosjelosti za stjecanje prava vlasništva nekretnina u društvenom vlasništvu uračunati i razdoblje prije 8. listopada 1991?''
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-291/2025-2 od 10. ožujka 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-355/2020-24 od 17. siječnja 2025., te su u prijedlogu postavili više pravnih pitanja, između kojih i pitanja navedena u izreci ovog rješenja, smatrajući ih važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a kao razloge važnosti navedenim pitanjima pozvali su se na odluku Okružnog suda u Splitu, Gž-3469/1991, od 31. siječnja 1992., ŽS u Varaždinu, Gž-724/2019, od 16. svibnja 2019., odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10., na odluku VSRH broj Rev- 2771/2013 od 13.08.2019., te na odluku Revd 2245/2020-2, u kojoj je revizijski sud dopustio podnošenje revizije na pitanje koje je sadržajno identično pitanju broj IV. navedenom u ovom prijedlogu, s razlikom da se odgovor Vrhovnog suda u predmetu Revd 2245/2020 odnosi na vrijeme važenja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok se u ovdje postavljenom pitanju vrijeme ispunjenja uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosi na vremensko važenje Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.
2. Pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prijedlog je utemeljen i na tvrdnji da su im je u postupku provedenom pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) iz čl. 29. st. 1.Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, a koje su bile u društvenom vlasništvu.
6. Prvostupanjski sud je prihvatio dio tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđujući da su tužitelji bili u samostalnom mirnom i poštenom posjedu kroz vrijeme potrebno da stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a drugostupanjski sud je preinačio navedenu prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje da je tek od 1.1.1997. stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96 - dalje: ZVDSP) propisano da se za stjecanje dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije 1991. godine, da je mogućnost stjecanja dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu trajala do 17.11.1999., kada je ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-I-58/97), da se tužiteljima treba uračunati vrijeme posjedovanja prije 1991., ali tek nakon stupanja na snagu ZVDSP (dakle tek od 1.1.1997.), da je prema ZVDSP rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bio 40 godina, a koji rok nije protekao do 17.11.1999. (kada je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo mogućnost uračunavanja posjeda prije 1991., te da na stjecanja prava dosjelošću prvostupanjski sud nije trebao primijeniti odredbe ZOVO jer je čl. 29. ZOVO branio stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, a tek od 8.10.1991. je takvo stjecanje dopušteno, pa je tek od tada bilo moguće računati rok koji ZOVO propisuje, odnosno da se prema ZOVO posjed prije 1991. ne uračunava u vrijeme potrebno za dosjelost, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Tužitelj u prijedlogu, između ostalog, navodi da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno prakse ESLJP-a.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja, navedena u izreci ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u citiranoj odluci broj Rev- 2771/2013 od 13. kolovoza 2019., Rev-551/2023-2 od 28. svibnja 2025, Rev- 372/2021-2 od 21. siječnja 2025. Rev 14/2023-2 od 16. siječnja 2024. i dr. Za ostala pitanja, uzima se da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
9. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3.
ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
