Poslovni broj: Usž-1641/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (pravna sljednica pok. OD), protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB:95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića, OIB:161817894937, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4971/2024-6 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4971/2024-6 od 10. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, KLASA: UP/II-363-03/21-13/100, URBROJ: 531-07-01-03/12-22-2 od 14. ožujka 2022. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA:UP/I-363-03/2014-10/47207, URBROJ: 251-13-01/1-2014-1 od 18. srpnja 2014. godine.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba pravnog prednika tužiteljice izjavljena protiv rješenja o ovrsi prvostupanjskog tijela od 18. srpnja 2014., kojim je pravnom predniku tužiteljice naloženo podmiriti dugovanje na ime komunalne naknade po ovršnom rješenju prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-363-03/2008-36/8514, URBROJ: 251-13-01/01-2008-01 od 2. siječnja 2008., u iznosu od 1.983,60 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 461,35 kn.

3. Zainteresirana osoba pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da su pojedini dužni iznosi komunalne naknade utvrđeni za razdoblje od siječnja 2011. do rujna 2012. te od prosinca 2012. do prosinca 2013., dok je rješenje o ovrsi tih dugovanja doneseno 18. srpnja 2014., stoga smatra da je isto doneseno unutar zastarnog roka. Smatra zakonitim osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu prvostupanjskog suda.

4. Tužiteljica se odgovorom na žalbu protivi žalbenim navodima zainteresirane osobe te predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu zainteresirane osobe, budući da je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju osporavano rješenje tuženika doneseno nakon proteka zastarnog roka, protivno odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13. i 26/15., dalje: OPZ).

8. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je predmetno prvostupanjsko rješenje o ovrsi doneseno 18. srpnja 2014. za obvezu komunalne naknade dospjele 2011., 2012. i 2013., a dostavljeno je pravnom predniku tužiteljice 9. lipnja 2015. godine. Time je, sukladno odredbi članka 95. stavka 1. OPZ-a, prekinut tijek zastare prava na naplatu obveze komunalne naknade, nakon čega je zastarni rok iznova počeo teći, sukladno odredbi članka 95. stavku 3. OPZ-a. Međutim, do dana donošenja osporavanog rješenja tuženika tijek zastare nije prekinut nijednom službenom radnjom nadležnog tijela usmjerenom na naplatu predmetnog javnog davanja, koja bi bila dostavljena na znanje obvezniku, stoga je drugostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2022. doneseno nakon proteka roka od tri godine od kada je zastara prava na naplatu poreznog duga ponovno počela teći.

9. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osporavano drugostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2022., kojim je odbijena žalba pravnog prednika tužiteljice protiv rješenja o ovrsi od 18. srpnja 2014., doneseno nakon proteka roka za relativnu zastaru propisanog odredbom članka 94. stavka 1. u vezi s odredbom članka 94. stavka 6. OPZ-a.

10. Kako je, dakle, razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima zainteresirane osobe, to ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga na koje upire zainteresirana osoba.

11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić