Poslovni broj: Usž-4372/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Tolj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tolj & Tolj d.o.o., Zagreb, Jurjevska ulica 20, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BERIDOM d.o.o., Velika Gorica, Novo Čiče, Brezovačka ulica 18, OIB: 34226988266, koju zastupa opunomoćenik Filip Banović, odvjetnik iz Zagreba, F. Vrbanića 58., radi građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 1471/2023-24 od 27. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1471/2023-24 od 27. rujna 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361- 03/22-02/493, URBROJ: 531-07-1-2/3-23-04 od 29. ožujka 2023. i građevinske dozvole Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/22-001/807, URBROJ: 251-10-22-1/007-22-16 od 27. rujna 2022. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i nalaže mu se nadoknaditi zainteresiranoj osobi trošak spora u iznosu od 1.250 €, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe odbija (točke II. i III. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 29. ožujka 2023. odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole od 27. rujna 2022., kojom se zainteresiranoj osobi dozvoljava rekonstrukcija postojeće stambene građevine, na način da se postojeća stambena poluugrađena građevina (etažnosti prizemlje i potkrovlje) dograđuje i nadograđuje te ostaje poluugrađena (na zapadnu među), etažnosti Po+Pr+1 kat+uvučeni kat, s tim da se postojeća poluugrađena pomoćna građevina uklanja, sve na način opisan glavnim projektom zajedničke oznake ZOP H3-18/20 (dalje u tekstu: Glavni projekt), koji čini sastavni dio te građevinske dozvole.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da Glavni projekt nije sukladan općim i detaljnim pravilima odredbe članka 71. Odluke o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 16/07., 8/09., 7/13., 9/16. i 12/16. -dalje u tekstu: GUP), u pogledu smještaja građevine na građevnoj čestici u odnosu na okolnu gradnju, te odredbama članka 35. stavka 1 i 8. GUP-a i odredbi članka 39. stavka 2. i članka 40. Pravilnika o obveznom sadržaju i opremanju projekata ("Narodne novine", broj 118/19.). Nastavno tužitelj citira odredbu članka 71. GUP-a, prema kojoj je moguće zadržati postojeći smještaj postojeće građevine, ali novi (dograđeni i nadograđeni dio) treba smjestiti poštujući najmanju udaljenost od 3 m od međe, čemu nije udovoljeno u projektnoj dokumentaciji. Također, iz priložene projektne dokumentacije je evidentno da se u predmetnom slučaju radi o izgradnji nove građevine, a ne o rekonstrukciji postojeće, što je potvrđeno i činjenicom da je zainteresirana osoba u potpunosti srušila postojeću građevinu i počela s izgradnjom nove, kako je to vidljivo iz fotografske dokumentacije dostavljene tijekom postupka. Bitnu povredu odredaba upravnog spora tužitelj nalazi u tome što je u svrhu utvrđenja naprijed navedenih činjenica predložio građevinsko vještačenje, uz uviđaj na licu mjesta, a koji dokazni prijedlog je sud odbio iako bez izvođenja tih dokaza nije moguće utvrditi pravo stanje stvari. Pritom upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III- 3551/2016, iz koje proizlazi da nije samo dostatno predložiti provođenje vještačenja po neovisnom vještaku već je taj prijedlog nužno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog podnositelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju utvrđeno u upravnom postupku, a što je sve tužitelj obrazložio. Na kraju, ističe da neće dopustiti da se s njegovog zemljišta izvode betonski, fasaderski i zidarski radovi, čime se za izgrađenu građevinu neće moći ishoditi uporabna dozvola, a to zbog toga što se u konkretnom slučaju radi o gradnji protivno izdanoj građevinskoj dozvoli što će utvrditi građevinska inspekcija. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i presudom riješiti stvar, odnosno poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu iskazanog troška sastava žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, ističe da tužitelj nije uknjiženi vlasnik niti posjednik međašne nekretnine, zbog čega i dalje smatra da je ovo obijesno parničenje izvanknjižnog suvlasnika ilegalne nekretnine. Vezano za provođenje vještačenja, drži da je prvostupanjski sud jasno naveo razloge zašto takvo vještačenje nije potrebno, s tim da tužitelj tijekom postupka nije pravilno niti postavio prijedlog vještačenja, a što je zainteresirana osoba detaljno objasnila u svojim podnescima tijekom postupka. Nastavno smatra promašenim i sve ostale žalbene navode, što kratko obrazlaže, te zaključuje da je tuženik na temelju zakonite dokumentacije izdao zakonitu građevinsku dozvolu upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku i posjedniku nekretnine, slijedom čega predlaže ovom Sudu žalbu tužitelja odbiti, uz naknadu iskazanog troška za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, a iz kojih, i po ocjeni ovoga Suda, proizlazi da je zainteresirana osoba za izdavanje predmetne građevinske dozvole priložila dokumentaciju propisanu odredbom članka 108. stavka 2. Zakona o gradnji ("Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), te da Glavni projekt ispunjava uvjete iz članka 110. stavka 1. istog Zakona, osobito u pogledu lokacijskih uvjeta koji su usklađeni s uvjetima za provedbu predmetnog zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, ovdje GUP-om.

9. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni navodi žalbe kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute tijekom upravnog postupka i spora u odnosu na pravilnost primjene članka 71. GUP-a, iako za takve tvrdnje nema podloge u Glavnom projektu iz kojeg proizlazi da je postojeća (poluugrađena) građevina, koja se rekonstruira, smještena na zapadnoj međi, te da ne premašuje parametre propisane citiranom podzakonskom odredbom, a na koju okolnost se detaljnim razlozima osvrnuo već i tuženik.

10. Nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovori kojima tužitelj ističe da se ovdje ne radi o rekonstrukciji postojeće građevine, već o gradnji nove zamjenske građevine protivno prostorno-planskom dokumentu, pri čemu upire na radove s kojima je zainteresirana osoba u naravi već započela uklanjanjem postojeće građevine u cijelosti.

10.1. Naime, građevina na kojoj su radovi započeti prije pravomoćnosti građevinske dozvole a protivno uvjetima iz iste, nije niti može steći status legalnosti ukoliko ne bude izvedena u skladu s parametrima koji su određeni tom građevinskom dozvolom i Glavnim projektom. Utvrđenje pak činjenice rekonstrukcije protivno uvjetima iz građevinske dozvole u nadležnosti je građevinske inspekcije, a nije predmet građevinske dozvole, zakonitost koje se ispituje samo u odnosu na to da li su za njeno izdavanje ispunjeni svi uvjeti propisani Zakonom o gradnji i posebnim propisima, čemu je ovdje udovoljeno.

11. S obzirom na navedeno, neosnovano tužitelj ističe prigovor bitne povrede odredaba upravnog spora počinjene zbog toga što sud nije proveo predložene dokaze očevidom i vještačenjem, jer je u konkretnom slučaju za ocjenu zakonitosti građevinske dozvole relevantno samo to što je tom dozvolom određeno, a ne i ono što je u naravi izvedeno protivno uvjetima iz iste. Stoga upravo okolnost da su Glavnim projektom određeni uvjeti u skladu s kojima je investitor dužan izvoditi radove rekonstrukcije, te kojih se mora pridržavati, ukazuje na bespredmetnost izvođenja predloženih dokaza, koji bi tužitelju uzrokovali dodatne (nepotrebne) troškove, iako isti uopće ne bi bili od utjecaja na drukčije rješenje ove stvari, jer je ovdje relevantno stanje prikazano građevinskom dozvolom i Glavnim projektom uz istu, a ne u naravi izvedeno.

11.1. Nadalje, planirani način rekonstrukcije prikazan je Glavnim projektom u kojem su činjenice s tim u vezi jasne i dostatno određene te ih nije potrebno vještačiti, dok utvrđivanje usklađenosti Glavnog projekta s prostorno-planskim parametrima i propisima, a na koju okolnost je također predloženo vještačenje (podnesak tužitelja od 25. ožujka 2024.), nije u ovlasti vještaka, već upravo javnopravnog tijela nadležnog za izdavanje građevinske dozvole temeljem izričite odredbe članka 110. Zakona o gradnji. Stoga se tužitelj s tim u vezi neosnovano poziva na ustavnosudsku praksu, jer se ovdje ne radi o situaciji kakvu ima u vidu odluka na koju ukazuje u žalbi.

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

13. Na kraju, a u odnosu na zahtjeve tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora ističe se da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, dok se u odnosu na zahtjev zainteresirane osobe ocjenjuje da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari pa ga ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, radi čega je navedene zahtjeve valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović