REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4592/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku u Sisku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-145/2023-6 od 10. travnja 2024., kojima je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-80/2022-9 od 28. listopada 2022., na sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se kao neosnovani.
Obrazloženje
U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije:
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela toč. I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-145/2023-6 od 10. travnja 2024., kojim je preinačena toč. II. i toč. IV. izreka prvostupanjske presude te je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.086,13 EUR sa zateznom kamatom odbijen te protiv dijela toč. I. izreke drugostupanjske presude kojim je preinačena toč. VII. prvostupanjske presude na način da svaka stranka snosi svoje troškove.
1.1. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
"1. Ima li potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15), pravo na restituciju isplatom preplate temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi o ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu, bez obzira na provedenu konverziju?
2. Je li potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) obeštećen konverzijom, odnosno da li je konverzija dovela do ravnoteže između banke i potrošača i sanirala posljedice koje su za potrošača nastale zbog djelomične ništetnosti ugovora u odnosu na odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi?
3. Može li sama činjenica provođenja konverzije isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim te pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi?
4. Može li se iznos >>preplate<< utvrđen prilikom konverzije prebijati s iznosom preplate izvršene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, čak i ako je metodologija izračuna potpuno različita?".
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje da o ovim pitanjima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena (npr. odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-538/21 od 27. prosinca 2021., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-400/21 od 24. ožujka 2021., Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1184/22 od 24. svibnja 2023. i itd.), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama („...da potrošač neovisno o izvršenoj konverziji kredita ima pravo na potpuno obeštećenje posljedica koje su za njega proizvele ništetne ugovorne odredbe...“).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Drugostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 2.086,13 Eur sa zateznom kamatom na pojedine specificirane novčane iznose zaključujući da je tuženik u izračun konverzije sukladno prisilnom propisu iz čl. 19.c Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno plaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno plaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, pa da je time postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, a razlika koju je tužiteljica zahtijevala tužbom, nakon sklopljenog Dodatka ugovoru više nije bez osnove u imovini tuženika, pa stoga nisu ispunjene niti pretpostavke za povrat propisane odredbom čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91).
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. To stoga, jer prema ocjeni ovog suda, nije riječ o takvim pitanjima u pogledu kojih pobijano pravno shvaćanje odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i već zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev- 586/2019-14 od 21. prosinca 2022. te Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije:
6. Tuženik je podnio prijedlog protiv dijela toč. I. izreke drugostupanjske presude kojim je potvrđena toč. I., toč. III. i toč. IV. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
6.1. Tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi radi rješenja sljedećeg pitanja:
"Protivi li se odredbi članka 502.n Zakona o parničnom postupku postupanje suda koji odluku ne temelji na shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom u oglednom postupku o valjanosti konverzije provedene u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i to u odnosu na novaciju eventualno ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu zaključenjem Dodatka ugovoru?".
6.2. Tuženik smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer da je pobijena odluka u dijelu kojim se utvrđuju djelomično ništetnim odredbe osnovnog ugovora o kreditu kao da iste konverzijom nisu novirane u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda izraženim u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. u kojem se odlučivalo o valjanosti provedene konverzije, ali i o njezinom učinku na odredbe osnovnog ugovora o kreditu koje niži sudovi smatraju ništetnima pri čemu tuženik smatra da konverzija predstavlja „novu pravnu osnovu“ koja je nastala na temelju novonastalih ugovornih odnos., te u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci ovoga suda broj Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. te odluci Suda EU broj C- 567/20 od 5. svibnja 2022.
7. Iz sadržaja prijedloga proizlazi zaključak tuženika da ne postoji pravna osnova da se utvrde ništetnima odredbe osnovnog ugovora o kreditu koje je drugostupanjski sud ocijenio ništetnim a koje su izmijenjene prisilnim propisom - ZID ZPK/15.
8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da postavljeno pravno pitanje nije važno niti za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava jer je suđeno sukladno pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci broj Rev-57/2024-2 od 23. siječnja 2024. ("Sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK ne prestaje pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.").
9. Zbog svega gore navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
