Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-726/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Jadranke Matić kao članice i izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv 1. tuženika NČ iz [adresa] T – [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice AČ z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženice TČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik iz Splita, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-4899/2018-77 od 17. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-4899/2018-77 od 17. prosinca 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o trošku nastalom tužiteljima u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Dužni su tuženi odmah prestati sa bilo kakvim uznemiravanjem tužitelja kao svagdašnjih vlasnika u ostvarivanju njihovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1240 KO [katastarska općina] i to baš na dijelu nekretnine koji je u skici lica mjesta iz studenog 2019.godine u vještvu vještaka Darija Blaževića koja skica čini sastavni dio ove presude označen slovima K-L-M-N-J-K, posebno im se prestane sa prolazom, provozom i parkiranjem automobilima preko (na) tom sijelu predmetne nekretnine te im se zabranjuje svako takvo i slično uznemiravanje (postupanje) ubuduće.
2. Dužni su tuženi solidarno nadoknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na isti sukladno odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a koja teče od donošenja presude do isplate."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 6.500,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate".
2. Protiv te presude žale se tužitelji pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine pobijanu presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Donoseći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pošao od slijedećih utvrđenja:
- da nije sporno da su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine i da traže da se tuženicima zabrani prolaz preko predmetne nekretnine u dijelu kako je označen u izreci te presude,
- da je u postupku Psp-390/15 koji se vodio između istih stranaka, u obrnutim stranački pozicijama, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Daria Blaževića, utvrđeno da su dijelom predmetne nekretnine, označenim kao K-L-M-N-J-H, prolazili tuženici, kako u periodu kada je tu bio makadam, tako i sada i da je takav prolaz smetan gradnjom zida od strane ovdje tužitelja,
- da nakon rušenja zida na tom dijelu tuženici mogu slobodno prolaziti,
- da tuženici na taj način predmetnu nekretninu koriste preko 30 godina, da njihovo pravo služnosti nije upisano u zemljišne knjige i da je u tijeku parnični postupak P- 402/20 u kojem tuženici kao tužitelji traže utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza staze i kolnika na tom putu,
- da tuženici do svoje nekretnine prolaze preko kat. čest. [katastarska čestica] na kojoj su upisani kao posjednici.
4.1. Na temelju tih činjenica sud zaključuje da tuženici više ne uznemiravaju tužitelje u njihovom pravu vlasništva, već da tužitelji, ostavljanjem kamiona, građe i drugih materijala, onemogućavaju tuženike u prolazu preko kat. čest. [katastarska čestica] na kojoj su tuženici upisani kao posjednici, dok da tuženici prolaženjem preko te čestice ne uznemiravaju vlasništvo tužitelja. Takvu odluku sud temelji na čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP).
5. Pravilno se navodima žalbe ukazuje da je obrazloženje odluke kontradiktorno, da činjenice nisu u potpunosti utvrđene i da je sve to imalo utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava.
6. Sukladno čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP-a vlasnik može putem suda zahtijevati da prestane bespravno uznemiravanje njegova vlasništva od strane treće osobe, pri čemu mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Stavkom 2. propisana je i dužnost treće osobe dokazati da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, ali se ne može prihvatiti kao ispravan dio utvrđenja u kojem sud navodi da tuženici nakon uspjeha u parničnom postupku radi smetanja posjeda više ne uznemiravaju tužitelja te da ga ne uznemiravaju prolaženjem preko predmetne nekretnine jer da za prolaz sada koriste nekretninu na kojoj su upisani kao posjednici.
8. Okolnost da tuženici za dolazak do svoje nekretnine koriste i neku drugu nekretninu, na kojoj su upisani kao posjednici, nije valjani razlog za odluku kakva je donesena. Ovo jer u ovom postupku tuženici ustraju na prigovoru da imaju pravo koristi se prolazom preko nekretnine u vlasništvu tužitelja i to dokazuju, a u vezi tog prava protiv tužitelja vode i postupak radi utvrđenja prava služnosti provoza i prolaza, a to ukazuje, da se, suprotnom onome što sud tvrdi, koriste predmetnom nekretninom i nadalje, unatoč protivljenju vlasnika.
9. Dalje valja sudu ukazati da je pravo služnosti prolaza i provoza stvarno pravo vlasnika povlasne nekretnine da se za potrebe te nekretnine na određeni način koristi tuđom nekretninom (poslužnom), a vlasnik poslužne nekretnine to mora trpjeti (članak 186. ZVDSP-a), a to pravo može se steći i dosjelošću (što tvrde tuženice) i upisuje se u zemljišne knjige (čl. 228. ZVDSP-a). S druge strane posjed prava služnosti prolaza i provoza znači faktičko korištenje tog prava, neovisno o tome je li pravo formalno stečeno i takvo korištenje može biti uz suglasnost i bez suglasnosti stvarnog vlasnika. Upravo stoga, okolnost da je u posjedovnoj parnici faktičnom korisniku posjeda služnosti pružena zaštita takvog posjeda, ne otklanja obvezu posjednika da u parnici kakva je predmetna dokazuje da ima ovlaštenje za vršenje takve faktične vlasti ili pak da je stekao pravo služnosti.
10. Slijedom rečenog kada tuženici, kao u ovom postupku, tvrde da predmetnu nekretninu koriste na temelju suglasnosti njihova prednika i prednika tužitelja i kada tvrde da su stekli pravo služnosti provoza i prolaza dosjelošću, tada je sud dužan ocijeniti proizlazi li iz dokaza koje su provedeni istinitost tih tvrdnji ili ne (čl. 167. st. 1. ZVDSP) i sukladno tome odlučiti o (ne)osnovanosti zahtjeva kakav su tužitelji postavili. Pri tome sud ne može, bez da postoji suglasnost stranaka, o tome zaključivati na temelju činjenica utvrđenih u nekom drugom parničnom postupku, u kojem predmet raspravljanja niti nije bilo postojanje prava služnosti provoza i prolaza.
10.1. Sud dokaze nije ocijenio na način kako propisuje čl. 8. ZPP-a, već je samo naveo koji su svjedoci saslušani i da iz njihovih iskaza proizlazi da se tuženici koriste predmetnom nekretninom (ali ne i o tome od kada se istom koriste, znaju li što o dozvoli prednika tužitelja ili ne i dr.) i pozvao se na činjenična utvrđenja iz parnice koju su tuženici protiv tužitelja vodili radi smetanja iste nekretnine, a na temelju toga se ne može ispitati pravilnost zaključka da tuženici, kako sud navodi: „…više ne uznemiravaju tužitelje“. Naime, u koliko se time mislilo da su tuženici kroz postupak radi zaštite posjeda dokazali da imaju pravo koje ih ovlašćuje da se koriste nekretninom tužitelja na sporan način, onda je takvo shvaćanje pogrešno. Kako je već rečeno, i posjednik koji faktičnu vlast vrši uz suglasnost vlasnika i onaj koji ju vrši bez suglasnosti vlasnika, ima pravo zatražiti zaštitu svog faktičnog posjeda služnosti, pa rješenje o smetanju posjeda koje su tuženici ishodili u odnosu na tužitelje ne otklanja teret dokaza, niti tužitelja kao vlasnika da u ovom postupku dokazuju da ih tuženici uznemiravaju u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine i protivno njihovoj volji, a niti otklanjaju teret tuženih dokazati da imaju pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari.
11. Činjenica da tužitelj na predmetnoj nekretnini, koja je njegovo vlasništvo, kao i vlasništvo tužiteljice, ostavlja kamion i građevni materijal, također nije činjenica koja bi bila od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Predmet spora nije neki zahtjev za zabranu tužiteljima da to čine, a niti je vlasnicima zabranjeno raspolagati svojom nekretninom na način kako to tužitelj čini, osobito kada nije dokazano (za sada nije utvrđeno da je dokazano) da se time treće osobe ograničavaju u pravima koja imaju na nekretnini u vlasništvu tužitelja.
12. Osim toga, u situaciji da je sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio (što za sada nije slučaj), tada bi izreka bila proturječna obrazloženju. Ovo jer je sud odbio tužbeni zahtjev iako je utvrdio da je tužitelj vlasnik, da prema iskazima svjedoka tuženici koriste nekretninu u vlasništvu tužitelja za prolaz, čemu se tužitelji protive i da tuženice tek vode postupak u kojem dokazuju da su stekli pravo služnosti provoza i prolaza, što bi ukazivalo na osnovanost tužbenog zahtjeva. Isto tako, sud s jedne strane utvrđuje da iz iskaza svjedoka proizlazi da tuženici koriste nekretninu tužitelja za provoz i prolaz do svoje nekretnine, a s druge strane utvrđuje da tuženici za prolaz do svoje nekretnine koriste drugu nekretninu koje su posjednici i da zapravo tužitelji njih uznemiravaju u prolazu tom drugom nekretninom jer da tužitelj na svom vlasništvu ostavlja kamion i građevni materijal, čime je i samo obrazloženje kontradiktorno.
13. Kako su takvi propusti rezultirali povredama iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, posljedično čemu se ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, to je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.
14. U ponovnom suđenju sud će provesti ocjenu dokaza na način kako je propisno čl. 8. ZPP-a, vodeći se činjeničnim okvirom koji su iznijele stranke i imajući na umu propisano čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP-a te će na temelju tako provede ocjene dokaza navesti i obrazložiti kako je odlučne činjenice utvrdio, obrazložiti će valjanim i jasnim razlozima što je zaključio iz tih činjenica te će primjenom navedene odredbe ZVDSP- a ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Odluka o troškovima zavisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku pa je stoga ukinuta na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.
16. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovičević
