Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2514/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. LK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. TK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obojica zastupanih po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika: 1. AK iz [adresa], 2. JK iz [adresa]. DK iz [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Stanku Ferenčiću, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo poslovni broj P-172/2023-25 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-172/2023-25 od 26. veljače 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-172/2023-25 od 26. veljače 2024. u dijelu točke II izreke, kojim tuženicima nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka u iznosu od 3.900,00 eur te se nalaže tužiteljima naknaditi tuženicima daljnje troškove postupka u iznosu od 3.900,00 eur, u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od 8. srpnja 2025. po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisanom za druge odnose.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da su tužitelji LK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika ĐK, od ĆK, iz [adresa], JK, od ĆK, iz [adresa], SK, od EK, iz [adresa], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica (darije) s 1140 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica (darije) s 1140 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava suvlasništva na ime tužitelja LK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel [adresa] Općinskog suda u Pazinu.
II Utvrđuje se da je tužitelj TK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika ĐK, od ĆK, iz [adresa], JK, od ĆK, iz [adresa], SK, od EK, iz [adresa], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi štala i dvorište s 557 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi štala i dvorište s 557 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja TK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel [adresa] Općinskog suda u Pazinu.
III Utvrđuje se da je tužitelj LK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika ĐK, od ĆK, iz [adresa], JK, od ĆK, iz [adresa], SK, od EK, iz [adresa], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica s 1415 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica s 1415 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja LK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel [adresa] Općinskog suda u Pazinu.
II Nalaže se tužiteljima da nadoknade tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 715,00 eura (sedamstopetnaesteura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.“
2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, a tužiteljima dosude troškovi postupka i troškovi žalbe.
3. Tuženici pobijaju presudu u dijelu točke II izreke, koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, a kojim im sud nije dosudio daljnje troškove parnice, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. ZPP, uz prijedlog da se presuda preinači i tuženicima dosude daljnji troškovi postupka.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
6. U predmetnom postupku tužitelji traže utvrđenje vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, kojih su tuženici upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama, a koje tužitelji i njihovi prednici drže u posjedu više od 50 godina. Tuženici su se istom usprotivili te istaknuli da je posjed tužitelja prekaran odnosno da nije pošten jer tužitelji znaju da su tuženici vlasnici nekretnina te iste koriste uz njihovu dozvolu i privolu.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a nije niti sporno da su u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 1140 m2 k. o. [katastarska općina], k. č. br. zgr. [katastarska čestica] štala i dvorište sa 557 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 1415 m2, obje k. o. [katastarska općina] upisani tuženici svaki u 1/3 dijela (4-5). Nadalje nije sporno da se u posjedu tih nekretnina nalaze tužitelji.
8. Na uviđaju lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Vladimira Muškovića, dipl. ing. geod. iz [adresa], tužitelji su pokazali predmetne nekretnine pa je sud utvrdio da se jedna nalazi nedaleko autokampa [adresa]. U naravi predstavlja oranicu koja graniči s istom takvom i zajedno s njom čini cjelinu između kojih nema vidljivih fizičkih međa dok je s preostalih strana omeđena maslinikom i utabanim putem. Preostale dvije nekretnine nalaze se u mjestu [adresa], jedna do druge, s time da između njih postoji stari kameni suhozid.
8.1. Prva nekretnina je dio ograđenog dvorišta na kojem se nalazi kamena kuća i gospodarski objekt čije ključeve od ulaznih vrata ima 2.tužitelj, a sastoji se od prizemlja koje se drži kao podrum, u kojem se nalaze stare bačve i tavana na koji se dolazi drvenim stepeništem iz prizemlja. U toj kući nitko ne živi, u lošem je neodržavanom stanju s lošim podovima i zidovima u kojoj prema izjavi tužitelja nema ni struje ni vode, odnosno, struju su proveli iz susjedne kuće. Druga nekretnina je ograđeno dvorište na kojem se nalazi kuća za koju 1.tužitelj navodi da je njegova i da u njoj živi.
9. Tužitelji tvrde da su njihov pravni prednik, sada pok. FK i pravni prednik tuženika, sada pok. ĆK, 1972. izvršili fizičku diobu nekretnina, a odmah potom da je njihov prednik kupio od prednika tuženika predmetne nekretnine, koja kupoprodaja da je bila usmena i da je odmah po njoj njihov prednik stupio u posjed tih nekretnina.
10. Iz iskaza svjedoka UK, CK, OK, VK (76-78), ne proizlazi da imaju saznanja temeljem čega je prednik tužitelja njihov otac FK posjedovao predmetne nekretnine. Oni samo znaju da su te nekretnine u posjedu sada tužitelja, a prije njihovog oca FK.
10.1. Jedino je svjedok PK u svom iskazu (78) izjavio da mu je jednom prilikom pok. FK, kada je želio od njega kupiti jednu od predmetnih nekretnina (koja je danas prazna i čini dio dvorišta na kojoj je kuća od 1.tužitelja), a ovaj mu je rekao "da li si lud" jer da je on to kupio za svoje sinove od svoga brata i bratića. Ne sjeća se kada je to bilo, odnosno misli da je to bilo negdje 1985. Isto tako svjedok ŽK, inače brat tužitelja, u svom je iskazu (89) izjavio da se njegov otac i otac tužitelja zvao FK koji je bio rođen 1912., a umro je 1995., a imao je dva brata EK i L i tri sestre T, A i J. Da su braće i sestre 1972. dogovorili i između sebe podijelili nekretnine, u kojoj podjeli da su pojedine nekretnine pripale NK, a odmah poslije, moguće iste ili slijedeće godine, da je njegov otac od EK kupio predmetne nekretnine te mu i platio i vrijednost tih nekretnina. Izjavio je da to zna iz pričanja svoga oca.
11. Iz iskaza dvoje zadnjih svjedoka proizlazi da je otac tužitelja kupio predmetne nekretnine od prednika tuženika, njihovog oca, a svoga brata, što znaju iz pričanja oca tužitelja. Sud tim svjedocima u tom pogledu ne poklanja vjeru s obzirom da iz drugih provedenih dokaza tako nešto ne proizlazi. Osim toga, nije uvjerljivo da bi braće i sestre napravili podjelu svih svojih nekretnina između sebe 1972., a onda odmah te ili slijedeće godine bi jedan brat od drugog kupio dio tih nekretnina koje su podijeljene, kada je mogao već u samoj podjeli to učiniti.
12. 1.tužitelj je u svome iskazu (80-81) što se tiče dogovora između njegovog oca i njegove braće o podjeli nekretnina izjavio da je on bio 1972. i to samo između njegovog oca i NK jer su se drugi odrekli svoga dijela. Da je postignut prisilni dogovor koji se je postigao kroz sudski postupak nakon kojega su se odmah počeli neki interesirati za kupnju predmetnih nekretnina. Njegov otac nije želio da to netko kupi jer se te nekretnine nalaze odmah do njegove kuće pa je isplatio svoga brata. Radi toga da su se sreli negdje na pola puta između [adresa] i [adresa] i kada se njegov otac vratio kući da je rekao njegovoj majci da je sada sve gotovo i da su te nekretnine sada njihove. Tom prilikom da nisu sačinili nikakav pisani ugovor jer je njegov otac želio pošto poto kupiti predmetne nekretnine pa se je trebao naći s bratom kasnije kako bi potpisali ugovor ali do toga nikada nije došlo jer je NK bio bolestan a ubrzo je i umro i to koliko se sjeća 1980. To sve zna iz pričanja svoga oca s time da je u to vrijeme živio sa svojim roditeljima pa zna da se je njegova majka ljutila na oca jer da su dva puta morali kupiti predmetne nekretnine. Ne zna za koliko novaca je njegov otac kupio te nekretnine, ali zna da je bilo riječi o dosta velikim parama. Još je izjavio da je njegova majka umrla 2018. i da je dva dana prije svoje smrti rekla da ne bi slučajno na njezin sprovod pozvali tuženike. Da je to rekla zato jer je bila ljuta što je njihov otac morao dva puta kupiti predmetne nekretnine, a da je nešto drugo između njih bilo dogovoreno što nije bilo riješeno. Pojasnio je da pod tim neriješenim misli na to što se je NK trebao odreći imovine u Republici Hrvatskoj za što mu je bilo na drugi način plaćeno i pomognuto.
13. 2.tužitelj je u svom iskazu (81) izjavio da je slušao iskaz svoga brata 1.tužitelja kojeg u potpunosti potvrđuje. Dodao je samo to da je njihov otac isplatio svoga brata EK koji više nikada nije dolazio kod njih ali da je dolazio u [adresa] kod svojih sestara.
14. Iskaze tužitelja u pogledu eventualne kupoprodaje predmetnih nekretnina sud ocjenjuje kao neuvjerljive i proturječne. Naime, proturječne pa samim time i neuvjerljive su izjave tužitelja u dijelu gdje je 1.tužitelj izjavio da nije došlo do sklapanja pisanog kupoprodajnog ugovora jer da se je njihov stric NK (ĆK) NK razbolio i više nije dolazio (živio je u Italiji), dok je 2.tužitelj izjavio da je nakon isplate kupoprodajne cijene stric NK dolazio u [adresa] kod svojih sestara.
15. Za razliku od njih 2.tuženik u svom je iskazu (82) izjavio da je njegov otac 1972. imao infarkt i više nije mogao voziti auto tako da je sa svojim sinom, a njegovim bratom, ovdje 3.tuženikom, autobusom došao u Hrvatsku gdje je napravljena podjela nakon čega više nije dolazio. Izjavio je da dok je njihov otac bio živ da je braći i njemu govorio da paze da ne prodaju zemlju u Hrvatskoj dok su stric i teta živi i to zato što su predmetne nekretnine bile ispred njihove kuće i željeli su da mirno žive. Još je izjavio da je njihov otac umro 1979., a ostavinska rasprava je provedena 2008. ovdje u Hrvatskoj nakon koje su se braća i on upisali kao suvlasnici predmetnih nekretnina. Nakon rasprave da su zajedno s tužiteljima otišli na ručak gdje su im tužitelji dali do znanja da su zainteresirani za kupnju dijela predmetnih nekretnina. Još je izjavio da dok je teta D bila živa (majka od tužitelja) da su je dolazili posjećivati i da im je govorila da je zainteresirana za kupnju tih nekretnina jer da ne želi da pored nje dođu nepoznate osobe.
15.1. 1.tuženik u svom je iskazu (83) izjavio da potvrđuje iskaz svoga brata, ovdje 2.tuženika.
16. S obzirom na navedene iskaze svjedoka i parničnih stranaka, a u nedostatku materijalnih dokaza, sud zaključuje da prednik tuženika nije prodao predniku tužitelja predmetne nekretnine. Kao što je navedeno nelogično je da bi se to učinilo odmah po podjeli između braće i sestara u kojoj podjeli su se mogle riješi i predmetne nekretnine. Osim toga, o toj eventualnoj kupoprodaji govorili su samo tužitelji i njihov brat ŽK koji je kao svjedok zainteresiran da svojim iskazom pomogne tužiteljima kao svojoj braći. Što se tiče svjedoka PK i njegov iskaz sud ocjenjuje kao neuvjerljiv koji nije u skladu s drugim provedenim dokazima. 23.Iz iskaza svih saslušanih svjedoka osim CK (supruge 1.tuženika) proizlazi da predmetne nekretnine posjeduju tužitelji i da koliko je njima poznato im nitko nikada nije osporavao nikakvo pravo u vezi predmetnih nekretnina.
16.1. Ne poznaju niti znaju tuženike ni njihovog prednika osim svjedoka ŽK, brata tužitelja, koji je izjavio da s tuženicima nikada nije razgovarao o predmetnim nekretninama. Da nakon smrti njihovog oca (FK) da je provedena ostavinska rasprava oko koje je sve sređivao njihov brat Đ, ovdje 1.tužitelj, ali zna da predmetom tog ostavinskog postupka nisu bile predmetne nekretnine jer zna da njihov otac nije bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. Još je izjavio da od kad je 1972. napravljena podjela između braće i sestara da se od tada zna da je NK (otac tuženika) bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina.
17. 1.tužitelj je u svom iskazu (80-81) izjavio da zna za postupke uređenja međa koji su se proveli prije ovog sudskog postupka i na čijim elaboratima je i njegov potpis, ali da je to potpisao a da nije čitao jer mu je bilo ponuđeno.
18. 2/tužitelj je u svom iskazu (81) izjavio da je bio sastanak između njegovog sina, 1.tuženika (AK), njegove supruge i njega (2.tužitelja) koji da su inicirali
1.tuženik i njegova supruga koji su zvali njegovog sina Ć jer im je trebalo nešto riješiti u Općini Tar, trebali su potvrdu da je jedna njihova parcela poljoprivredna a koja nije predmetna. Došao je na taj sastanak kako bi se s njima vidio i popio kavu, razumio je da potvrda koju im je njegov sin donio je takva da je nekretnina bila građevinska a ne poljoprivredna, ali to ga sve nije zanimalo tako da ih je ranije napustio. Još je izjavio da o nikakvoj prodaji predmetnih nekretnina nije bilo govora.
18.1. 1/tuženik je u svom iskazu (83) izjavio da su tužitelji bili ti koji su željeli kupiti predmetne nekretnine i koji su vršili pritisak i to nakon što su prodali neku drugu nekretninu 2022.
19. Svjedok HK (supruga 1.tuženika) u svom je iskazu (77) izjavila da je tužitelje srela prošle godine i to 13. veljače 2023. u jednom kafiću u [adresa] gdje je bila sa svojim suprugom, a 2.tužitelj sa svojim sinom S. S da je njenom suprugu predao dokumentaciju vezanu za sporne nekretnine koju je taj S sređivao, a osim toga da se je razgovaralo i o mogućoj prodaji nekretnina koje se nalaze u [adresa]. Da su 1.tužitelj i S imali namjeru renovirati tu nekretninu te su pitali njenog supruga da im proda, a njezin suprug da im je odgovorio da se mora dogovoriti sa svojom braćom nakon čega bi dali ponudu. Do toga da nije došlo jer se je u međuvremenu pojavila predmetna tužba.
20. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji u posjedu predmetnih nekretnina od 1972. ali da njihov posjed nije pošten jer su znali da predmetne nekretnine nisu njihove već od njihovog strica KK odnosno tuženika. Da je tome tako proizlazi iz iskaza svjedoka ŽK koji je u svom iskazu (79) izjavio da se je znalo da je 1972. napravljena podjela između braće i sestara u kojoj su predmetne nekretnine pripale NK kao i da je od tada on upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. ŽK je brat tužitelja, te kako je njemu taj podatak bio poznat nesumnjivo su za njega znali i tužitelji. Osim toga sud zaključuje da je doista održan sastanak između 2.tužitelja i 1.tuženika 2023. na kojem se je razgovaralo o prodaji predmetnih nekretnina odnosno samo jedne koja se nalazi u [adresa] i na kojoj je štala s obzirom da je to u svome iskazu potvrdila svjedokinja HK koja je iskazivala jasno i logično.
21. Nadalje, da su tužitelji znali da predmetne nekretnine nisu njihove već od tuženika proizlazi i iz činjenice što se na dijelu nekretnina koja se nalazi u [adresa] nalazi stara kamena kuća i gospodarski objekt koji su u neodržavanom stanju, sa lošim podovima i zidovima, gdje nema ni struje ni vode, pa prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu ulagali niti održavali nekretnine jer su znali da nisu njihove.
22. Tužitelji u žalbi preocjenjuju provedene dokaze te zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na tim dokazima.
23. Ovaj sud smatra da, iako doista činjenica, da su nekretnine podijeljene između prednika stranaka 1972. godine, ne znači da bi dogovori o kupnji dijela nekretnina prednika tuženika morali uslijediti istovremeno s podjelom, jer je moguće i životno logično da stranke sklapaju dogovore i nakon toga, tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da je došlo do sklapanja usmenog ugovora o kupoprodaji spornih nekretnina kako tvrde.
24. Iskazi samih tužitelja o tome da li je pok. stric NK dolazio u [adresa] i nakon 1972. godine, kada je imao infarkt, razlikuju se, pa iz istog ne proizlazi da ne bi postojala mogućnost sklapanja pisanog ugovora između njega i pok. oca tužitelja nakon što je sklopljen usmeni ugovor.
25. Iz iskaza stranaka proizlazi da je prednik tuženika preminuo 1979. godine, pa je postojala mogućnost sklapanja pisanog ugovora još niz godina nakon što je, prema iskazu tužitelja, izvršio isplatu i to dosta značajnog iznosa, da su tuženici vlasništvo spornih nekretnina u zemljišnim knjigama upisali nakon ostavinske rasprave provedene 2008. godine, da su i nakon toga tuženici sređivali dokumentaciju u vezi svojih nekretnina u Republici Hrvatskoj, a sin 2/tužitelja im u tome pomagao, pa iz svega navedenog ne proizlazi, kako to zaključuje i prvostupanjski sud, da bi takav ugovor bio sklopljen. Nije naime životno logično i vjerojatno da bi prednik tužitelja izvršio isplatu značajnog iznosa novca za kupnju nekretnina, a da u osam godina nakon toga ne bi tražio od prednika tuženika da sklope ugovor u pisanom obliku, ili ishodio bilo kakav pisani akt o izvršenoj isplati, što je bilo moguće i neovisno o tome je li prednik tuženika više dolazio u Republiku Hrvatsku ili ne. Udaljenost između [adresa] u [adresa] i [adresa] u [adresa] ne predstavlja prepreku za sklapanje tako važnog akta između stranaka, a promet je, neovisno o tome kada su odnosi u vezi nekretnina između [adresa] i bivše SFRJ bili konačno regulirani, bio moguć (pa makar i u obliku internog akta između ugovaratelja, koji bi naknadno bio proveden u zemljišnim knjigama). Tužitelji su svo vrijeme svjesni da nisu upisani u zemljišnim knjigama kao vlasnici nekretnina, oni niti njihovi prednici, pa bi bilo logično i životno da su, ako je makar i usmena pogodba o kupoprodaji sklopljena te izvršena isplata znatnog novčanog iznosa, o istom naknadno sastavili akt u pisanom obliku.
26. Radi toga, iako tužitelji nesporno drže u posjedu sporne nekretnine, u ovom postupku nije dokazano da su postali vlasnici istih, odnosno da su pošteni posjednici koji iste posjeduju kao svoje. Poštenje posjeda presumira se, a savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.
27. Za dosjelost po pravnom pravilu iz paragrafa 1468. Općeg građanskog zakonika [iz 1811. godine] bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno od 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda Jugoslavije od 4. travnja 1960. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda.
28. Tužitelji, osim navoda da se njihov otac sastao s ocem tuženika i isplatio mu za sporne nekretnine dosta veliku svotu novca, nisu ponudili dokaze iz kojih bi proizlazilo da je posjed njihovog prednika bio pošten, odnosno da je do te kupoprodaje došlo, a od iste je, prema njihovom iskazu, do smrti prednika tuženika prošlo 7-8 godina (dok je prednik tužitelja umro 1995. godine) pa dakle nije bilo prepreke da se ta kupoprodaja formalizira. Tužitelji niti njihov prednik nikad nisu ništa poduzeli radi upisa svojih prava u zemljišne knjige, niti su sporne nekretnine, niti kao izvanknjižno vlasništvo, bile predmet ostavinskog postupka iza prednika tužitelja, pa isto ne upućuje na to da bi ih posjedovali kao svoje.
29. Radi toga je, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbijen tužbeni zahtjev, a o odlučnim činjenicama prvostupanjski je sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
30. Osnovano tuženici prigovaraju odluci o troškovima postupka, koja se temelji na utvrđenju suda da vrijednost predmeta spora iznosi 1.500,00 eura. Tužitelji su u tužbi označili vrijednost predmeta spora tim iznosom, ali je na ročištu od 27. rujna 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud povodom prigovora tuženika donio rješenje kojim se vrijednost predmeta spora određuje u iznosu od 100.000,00 eura.
31. Radi toga tuženicima pripada, prema Tbr. 8/1 i 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 138/23, dalje: OT) odnosno traženi iznos od 1.500,00 eur za svaku radnju. Radi toga tuženicima za sastav odgovora na tužbu i trošak zastupanja na ročištima od 27.9.2023. i 5.2.2024. pripada iznos od po 1.500,00 eur, odnosno 4.500,00 eur, te trošak tumača od 115,00 eur, odnosno ukupno 4.615,00 eur, odnosno daljnjih 3.900,00 eur, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.
32. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju čl. 151. st. 3. ZPP u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 131/20, dalje: ZOO).
33. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
