Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4185/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2591/2020-38 od 2. svibnja 2024., dana 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 2591/2020-38 od 2. svibnja 2024. u dijelu točke III izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka.
II Odbacuje se dopuna žalbe tužitelja kao nepravovremena.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 5.488,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. rujna 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu daljnjeg iznosa 8.447,39 eura sa zateznim kamatama od 3. rujna 2020. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.134,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“
2. Protiv dijela točke III navedene presude, kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice, a koji se, na temelju čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) smatra rješenjem, tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači a tužitelju dosude troškovi žalbe.
3. Dana 27. lipnja 2024. tužitelj je podnio dopunu žalbe, kojom dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-80/2022 od 5.9.2023.
4. Na žalbu nije podnesen odgovor.
5. Žalba nije osnovana a dopuna žalbe nije pravovremena.
6. U predmetnom postupku tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.488,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama, te trošak postupka u iznosu od 1.134,64 eur, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 8.447,39 eur.
7. Tužitelj u žalbi, iako navodi da žalbu podnosi protiv presude od 2.5.2024. u cijelosti, sadržajno osporava isključivo odluku o troškovima postupka.
Pri tom obrazlaže da je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u omjeru od 89%, jer je konačno tražio 6.170,00 eur, a u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva u omjer od 100%, odnosno ukupno 94,5%, jer je sukladno čl. 190. st. 2. ZPP uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja kada je tek imao pouzdano saznanje o opsegu štete.
8. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u odluci broj: Revx-254/2014 od 10. prosinca 2014., na koje se taj sud pozvao u odluci Rev-80/2022. od 5. rujna 2023., u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.
9. U konkretnom slučaju, međutim, tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je prvostupanjski sud, pravilno obrazlažući da se na temelju 193. st. 2. ZPP tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, te da je prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika, te da se u konkretnom slučaju tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, odlučivao o tužbenom zahtjevu iz tužbe, odnosno zahtjevu za isplatu iznosa 13.935,89 eura (105.000,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama.
10. Prema pravnom stajalištu VSRH izraženom u odluci posl. br. Rev-136772024. od 12. studenoga 2024., ako se tuženik u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka.
11. Upravo na taj način prvostupanjski sud je i postupio kada je točkom II izreke pobijane presude, koju tužitelj žalbom ne osporava, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu kojim se traži isplata daljnjeg iznosa od 8.447,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
12. Zato tužitelj neosnovano prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud utvrdio omjer uspjeha stranaka u predmetnoj parnici.
13. Sud je pravilno donio odluku o tužbenom zahtjevu kao da nije bilo povlačenja, te je u skladu s time odlučio i o uspjehu stranaka u sporu, koji je pravilno utvrđen na način da je, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, utvrđeno da je tužitelj uspio u sporu sa 69,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je uspio sa 39%, vodeći računa o uspjehu u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva uspio je sa 100%, dakle ukupno kad se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tužitelj je ukupno uspio sa 69,5%), a tuženik je uspio u sporu sa 30,5% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio je sa 61% time da nije uspio u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva koju je osporio pa kada se ta dva postotka zbroje i podijele sa dva tuženik je ukupno uspio sa 30,5%).
14. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, slijedi da je tužitelj u sporu uspio sa 39% (69,5%-30,5%).
15. Nije pri tom odlučno što tuženik u sporu nije zastupan po odvjetniku pa nije potraživao troškove zastupanja, nego samo troškove sudskih pristojbi.
16. Tužitelju je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23, dalje Tarifa) priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova prema Tbr. 32 Tarife, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 13. studenog 2020. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 26. svibnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sudjelovanja na uviđaju 10. lipnja 2021. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/7 Tarife, sastava podneska od 15. lipnja 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 27. travnja 2022. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 6. veljače 2023. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 20. ožujka 2024. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura, te tužitelju pripada iznos 1.650,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 2.062,50 eura.
16.1 Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 92,91 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 185,81 eura te trošak uviđaja u iznosu 57,65 eura.
17. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u sveukupnom iznosu 2.398,87 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 39% iznos 935,56 eura.
Međutim, bez obzira na omjer djelomičnog uspjeha u parnici u odnosu na visinu dosuđenog iznosa, tužitelju u ovom postupku radi naknade štete pripada trošak na ime izvedenog vještačenja u cijelosti (tako VSRH u Rev 660/21 od 14. rujna 2021., Rev 1709/11 od 27. siječnja 2015., Rev-388/00 od 26. kolovoza 2003. i dr.), na koji je način sud imao na umu i troškove koji se odnose na dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva kada je tužitelju priznat trošak izvedenog medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 eura.
18. Zato je pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je tužitelju dosuđen parnični trošak u sveukupnom iznosu 1.134,64 eura.
19. Na tako određeni trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
20. Dopuna žalbe tužitelja podnesena je izvan roka od 15 dana od primitka prvostupanjske presude iz čl. 348. ZPP, radi čega je ista nepravovremena, na temelju čl. 358. st. 2. ZPP
21. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, čl. 367. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 8. srpnja 2025.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
