REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2657/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Akcionarsko društvo za promet nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa ''Nestro petrol'' a.d., Banja Luka, Ul. kralja Alfonsa XIII, br. 9, Bosna i Hercegovina, OIB: 17403811430, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 54, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3226/2023-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 69/2023-8 od 21. srpnja 2023., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3226/2023-3 od 19. ožujka 2025., u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3226/2023-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 69/2023-8 od 21. srpnja 2023., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

1.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

"Je li nakon 24.07.1991., kao dana stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991), a prije sklapanja međudržavnog / bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u vezi sa ispunjenjem prava i obveza iz Aneksa G Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine, br. 2/2004), moguće priznati pravne učinke bilo kakvih pravnih akata, uključujući i zakonske odredbe Republike Hrvatske donesene nakon 24.07.1991. kojima se na bilo koji način mijenja pravni status nekretnina koje su u svom vlasništvu i/ili posjedu i/ili na korištenju i/ili upravljanju imala odnosno imaju pravni slijednici nekadašnjih društvenih pravnih osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini koje nekretnine se nalaze na području Republike Hrvatske u odnosu na dan 24.07.1991. - kao dan stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju

Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991)?,

te u vezi s tim,

Je li pravni slijednik nekadašnje društvene pravne osobe sa sjedištem u Bosni i Hercegovini koja je na području Republike Hrvatske na dan 24.07.1991. - kao dan stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991) - imala nekretnine u svom vlasništvu i/ili posjedu i/ili na korištenju i/ili upravljanju ima pravo zaštite pravnog statusa i prava koja su posredno ili neposredno vezana za tu i takvu nekretninu uključujući, ali se ne ograničavajući, na zaštitu vlasničkih (stvarnih) i s njima izjednačenih prava, ali i svih drugih prava ukoliko je do promjene pravnog statusa odnosno povrede ili promjene tih prava (npr. promjenom pravnog statusa nekretnina, oduzimanjem posjeda, uništenjem i sl.) došlo nakon 24.07.1991. kao dana stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991), a prije sklapanja međudržavnog / bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i putem suda tražiti da se uspostavi ono stanje odnosno onaj pravni status nekretnine koji je postojao na dan 24.07.1991. - kao dan stupanja na snagu Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 36/1991)?".

2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali se neovisno o navedenoj tvrdnji poziva na "mjerodavna pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH" (broj Rev 860/2016-22 od 22. travnja 2020., Revd 2741/2021-2 od 3. studenoga 2022., te na pravna shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, iznesena u odlukama broj U-III-5668/2012 od 3. travnja 2014., U-I-1777/2003 od 17. ožujka 2009., U-II-862/1994 od 4. studenog 1994., U-II-212/1993 od 7. srpnja 1993. i broj U-II-282/1993 od 30. ožujka 1994.

3. Uz navedena pitanja, tužitelj, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), i to povreda čl. 14. u vezi sa povredom čl. 26., te čl. 29. st. 1. Ustava, kao i povredama čl. 48., čl. 49. st. 4., te čl. 50. st. 1. Ustava i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), i to povrede čl. 6. stavak 1., u vezi sa čl. 13. i 14. Konvencije i u vezi sa člankom 1. Protokola br. 1.

4. U odgovoru na prijedlog tužitelja tuženica osporava osnovanost podnesenog prijedloga u cijelosti i predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti.

5. Prijedlog je dijelom neosnovan, a dijelom nedopušten.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da se utvrdi da Radna organizacija Energopetrol (dalje: RO Energopetrol) ima stečeno pravo gradnje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i da se utvrdi da tužitelju pripada pravo potraživati od tuženice iznos od 96.974,00 EUR na ime naknade za srušene objekte benzinske stanice, koja dospijeva stupanjem na snagu bilateralnog sporazuma između RH i R BiH, koji će biti sklopljen, koji iznos je tuženica dužna platiti kad se ispuni navedeni uvjet. Tužitelj tvrdi da je tuženica srušila objekte koje je društveno pravna osoba (prednik tužitelja) izgradila na temelju Ugovora za ustupanje zemljišta za izgradnju pratećih uslužnih objekata tipa C na lokaciji ... na 320 km (autocesta Zagreb- Beograd) koji je bio zaključen između RSIZ za ceste SR Hrvatske i društveno pravne osobe. Objekti koji su bili sagrađeni (i srušeni) su benzinska stanica i prateći objekti.

6.1. Na temelju rezultata dokaznog postupka nižestupanjski sudovi su utvrdili da tužitelj nije tvrdio da je Republika Hrvatska (neko njezino tijelo) donijela akt kojim mu priznaje pravo vlasništva na spornoj benzinskoj stanici i pomoćnom objektu, te da nije tvrdio ni da ima upisano pravo korištenja na predmetnoj čestici, a da pravo korištenja ne proizlazi iz priložene Građevinske dozvole poslovni broj UP/Io-08- 719/1-1986 od 6. lipnja 1986. (list 25. spisa) i Dozvole za upotrebu poslovni broj UP/Io-08-1221/1987 od 29. listopada 1987. (list 27. spisa).

6.2. Pregledom Zakona o cestama (''Narodne novine", broj 29/84, 42/86, 24/87 i 47/89) do Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama (''Narodne novine'', broj 153/09) utvrdili su da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske i da je Zakonom o cestama (''Narodne novine'', broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23 - dalje: ZC) u članku 3. stavku 1. propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, da se prema stavku 2. te odredbe javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom, dok je stavkom 3. propisano da se na javnoj cesti može osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom.

6.3. Nadalje su utvrdili da prednik tužitelja nije imao upisano pravo građenja u listu C (prema povijesnom izvatku koji prileži spisu), a cijela čestica oznake k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SIZ za ceste SR Hrvatska (list 29.-35. spisa).

7. Na temelju navedenog nižestupanjski sudovi su ocijenili neosnovanim tužiteljev deklaratorni zahtjev da tužiteljev prednik ima stečeno pravo gradnje na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica]., dok bi eventualna prava mogla proizlaziti iz obvezno pravnog odnosa iz Ugovora za ustupanje zemljišta za izgradnju pratećih uslužnih objekta tipa C na lokaciji ... na 320 kn koji su sklopili RSIZ za ceste SR Hrvatska i RO Energoinvest-Energopetrol Sarajevo, OOUR Energopetrol Bosanki Brod. Uz to smatraju da tužiteljev zahtjev kojim traži utvrđenje da njegov prednik ima stečeno pravo građenja nije osnovan prema odredbama Zakona o cestama niti prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV).

8. Neosnovanim su ocijenili i pozivanje tužitelja na odredbe Aneksa G i Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (''Narodne novine'' - Međunarodni ugovori broj 2/04) jer se oni ne mogu primijeniti neposredno, odnosno - nema mogućnosti izravnog vraćanja imovine ili obeštećenja u odnosu na pravne osobe iz Republike Bosne i Hercegovine, odnosno, Aneksa G do sklapanja bilateralnog ugovora, a zbog postavljenih općih načela - ne predstavlja podoban akt za neposrednu primjenu te ne daje pojedinačna prava osobama u konkretnim slučajevima. O pitanjima sukcesije je, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, potrebno sklopiti nove ugovore, a ti će ugovori zajedno s Ugovorom o pitanjima sukcesije konačno riješiti uzajamna prava i obveze država slijednica. Kako Aneks G Ugovora po pitanju sukcesije sadrži samo osnovna načela na kojima se zasnivaju pitanja sukcesije u odnosu na privatnu imovinu i stečena prava građana i pravnih osoba za čiju primjenu bi trebalo sklopiti dodatne bilateralne ugovore, a takve ugovore Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina nisu sklopili, nižesupanjski sudovi su ocijenili da za sada predniku tužitelja na temelju odredbe Aneksa G i Zakona o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije ne pripada pravo potraživati naknadu za srušene objekte u iznosu od 96.974,00 EUR.

9. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja i da su izneseni određeni razlozi važnosti, međutim, prema ocjeni ovoga suda ne radi se o pitanima koja bi bila važna za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer za naznačena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Naime, iz samog sadržaja pravnih shvaćanja iznesenih u naprijed citiranim odlukama revizijskog i Ustavnog suda RH, ne proizlazi da je bilo revizijski sud, bilo Ustavni sud RH, na, u prijedlogu, naznačena pravna pitanja u tim odlukama dao odgovor. Naprotiv, u citiranim odlukama iznesena su pravna shvaćanja koja su u cijelosti u skladu s iznesenim pravnim shvaćanjima u pobijanim odlukama. Točno je da se Republika Hrvatska Zakonom o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije (''Narodne novine'', broj 2/2004) koji sadržava Anekse A - G, (na konkretni slučaj odnosi se Aneks G), obvezala zaštititi ta prava do sklapanja međudržavnog bilateralnog sporazuma između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali je za zaključenje takvog sporazuma potrebna suglasnost i dobra volja obiju država, do kakvog sporazuma još uvijek nije došlo, zbog čega su, za sada, pitanja u kojima se tužitelj poziva na budući, neizvjesni i neizvjesnog sadržaja, sporazum koji će se eventualno zaključiti između RH i R BiH nisu, niti mogu biti važna u smislu citirane odredbe ZPP-a, kao i pozivanje tužitelja na te okolnosti, a zbog čega je nevažno, za sada i pozivanje na navedeni Aneks G, kao materijalno pravni propis.

10. S obzirom da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna, i kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s ocjenom provedenih dokaza i pobijanim nižestupanjskim odlukama, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

11. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje, te povredu prava vlasništva.

12.1. Revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje predlagatelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i ustavnog prava na jednakost svih pred zakonom i pred sudovima zajamčenog odredbom čl. 14. Ustava RH, te prava vlasništva.

12.2. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

12.3. Osim toga, odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijanih presuda proizlazi da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, pa tako i one koji se tiču razloga glede odlučnih činjenica iz odredbe vezano za Aneks G, što su učinili ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Isto se donosi i na temeljno ljudsko pravo jednakosti sviju pred zakonom i na povredu prava vlasništva.

13. Na temelju iznesenog tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom, niti pravo vlasništva, slijedom toga, ocjena je ovog suda nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP i za dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić