Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6260/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene IU, zbog prekršaja članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljene IU i žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, podnesenima protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-5968/2023-9 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe okrivljene IU i žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenice iz točke I.2.) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 39. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), a djelo iz točke I.4.) izreke se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.).

II. U povodu žalbe okrivljene IU i žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki I.3.) izreke u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni na način da se djelo okrivljenice pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 166. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) te se okrivljenici, na temelju tog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 eura (stotrideset eura).

III. Uslijed odluka pod točkom I. I II. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način da se okrivljenici, na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 2.330‬,00 eura (dvijetisućetristotrideset eura) koju kaznu je okrivljenica obvezna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. Odbijaju se kao neosnovane žalba okrivljene IU te žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Ispostave u Šibeniku, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena IU obvezna je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena IU proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. u svezi stavka 2. Zakona o radu (točka I.1. izreke), prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 28. u svezi stavka 2. i 7. Zakona o radu (točka I.2. izreke), prekršaja iz članka 172. stavak 2. točke 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (točka I.3. izreke) te prekršaja iz članka 150. stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (točka I.4. izreke), činjenično opisanih u izreci presude, te je, uz primjenu članka 37. i članka 39. Prekršajnog zakona, kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 2.460,00 eura. Točkom IV. izreke pobijane presude okrivljenica je oslobođena od optužbe za djelo iz članka 229. stavak 1. točka 6. u svezi stavka 2. i 7. Zakona o radu.

1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenica i ovlašteni tužitelj su pravodobno podnijeli žalbe. Okrivljenica žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, dok tužitelj žalbu podnosi isključivo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelji predlažu da se žalbe prihvate.

3. Žalba okrivljenice je neosnovana. Žalba tužitelja ja neosnovana.

4. Odlučujući o žalbama te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Međutim, s obzirom da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 151/22.) koji propisuje nešto blaže kazne za inkriminirani prekršaj od Zakona o radu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, to je ovaj Sud, sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, primijenio taj Zakon te izmijenio pravnu oznaku djela iz točke I.2.) izreke, s obzirom da je predmetni prekršaj „novim“ Zakonom pravno označen kao prekršaj iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 39. Zakona o radu. Iz istih je razloga ovaj Sud postupio i u odnosu na prekršajna djela iz točke I.3.) i I.4.) izreke, s obzirom da su nakon počinjenja djela stupili na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.), odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 33/23.), koji propisuju blaže kazne za inkriminirani prekršaj od zakona koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja djela, te je po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djela okrivljenice, kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

5. Nadalje, suprotno žalbenim navodima okrivljenice, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.

5.1. Naime, okrivljenica je u svojoj obrani pred prvostupanjskim sudom priznala počinjenje djela iz točke I.1) i točke I.2) pobijane presude, dok iz materijalne dokumentacije priležeće spisu proizlazi da su obje zaposlenice na koje se odnosi djelo iz točke I.2) presude u vrijeme počinjenje prekršaja bile mlađe od 18 godina pa time i maloljetne, slijedom čega je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica u inkriminiranom periodu naložila noćni rad maloljetnicama protivno odredbama Zakona o radu. Jednako tako je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka nesporno utvrdio i počinjenje djela iz točke I.3) i I.4.) izreke pobijane presude, s obzirom da je iz obrazaca prijave radnika nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja razvidno da su isti radnici tijelima mirovinskog odnosno zdravstvenog osiguranja prijavljeni tek tijekom 2023. godine, dakle nakon proteka zakonskih rokova, dok okrivljenica sudu nije predočila dokumentaciju o ranijoj, pravodobnoj prijavi radnika.

6. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je okrivljenici izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona).

6.1. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenici za sva počinjena djela, primjernom članka 37. Prekršajnog zakona, utvrdio ublažene novčane kazne, što ovaj Sud smatra primjerenim s obzirom da je okrivljenica udovica i majka petero djece, teškog materijalnog stanja. Kako okolnosti koje bi dovele do daljnjeg ublažavanja pojedinačno utvrđenih kazni nisu utvrđene, to su iste kazne primjerene svim okolnostima počinjenih djela i stupnju odgovornosti okrivljenice.

6.2. S obzirom da je pobijanom presudom okrivljenici za djelo iz točke I.3) izreke utvrđena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura, što predstavlja ublaženu kaznu prema zakonu važećem u trenutku donošenja pobijane presude, a naknadno je, dana 1. srpnja 2025., stupio na snagu Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) koji za isto djelo propisuje novčanu kaznu za fizičku osobu u iznosu od 130,00 do 1.320,00 eura, dakle blaži minimum kazne, to je ovaj Sud okrivljenici za djelo iz točke I.3) izreke pobijane presude, primjenom blažeg zakona, utvrdio novčanu kaznu u iznosu posebnog zakonskog minimuma, smatrajući da već same zakonske izmjene u vidu propisivanja znatno blažeg minimuma kazne za novu kategoriju počinitelja, obveznika doprinosa fizičke osobe omogućuju da se, utvrđivanjem kazne u visini zakonskog minimuma, okrivljenici utvrdi kazna primjerena svim okolnostima počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenice. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

6.3. Ovaj Sud tako utvrđene pojedinačne novčane kazne odnosno ukupno izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernima prirodi i težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Budući da je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je temeljem članka 139. stavka 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.