REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2739/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i dr. sc. Ante Perkušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, OIB 96423371665, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2530/2023-4 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2144/2020 od 20. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2530/2023-4 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2144/2020 od 20. travnja 2022., uz tvrdnju da je u pobijanoj odluci postupljeno suprotno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1104/2018 od 22. siječnja 2019.), a i da je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Županijskog suda u Bjelovaru (Gž-633/2020 od 9. srpnja 2020., zbog čega smatra da su u prijedlogu naznačena pitanja važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. U prijedlogu je naznačila pravna pitanja koja glase: „1. Je li sud postupio protivno odredbama članka 1046. i članka 1089. stavka 3. ZOO kad je tužitelju dosudio naknadu na ime imovinske štete koja osim izmakle zarade od tržišne najamnine sadrži i iznose poreza na dohodak od imovine i prireza tom porezu koje bi tužitelj po redovitom tijeku stvari bio dužan platiti da je u utuženom razdoblju mogao ugovoriti utvrđenu tržišnu najamninu, umjesto zaštićene najamnine?
2. Predstavlja li izgubljena zarada od najamnine u smislu odredbi članka 1046. i članka 1089. stavka 3. ZOO razliku između tržišne najamnine koja je utvrđena kao najamnina koja se mogla ugovoriti i ugovorene zaštićene najamnine ili predstavlja razliku između utvrđene tržišne najamnine i ugovorene zaštićene najamnine koje su prethodno umanjene za propisane porezne obveze?“.
3. Tužitelj, u odgovoru na prijedlog, navodi da u ovom konkretnom slučaju nije riječ o „najamnom odnosu“ već je predmet spora naknada štete zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva čija se visina, određuje samo prema kriteriju visine tržišne najamnine, odnosno da su tužitelj i tuženik u izvan ugovornom obvezno- pravnom odnosu, a ne u ugovornom „najamnom“ odnosu – pa ne postoji „porez na najam“. Predlaže prijedlog odbiti i traži trošak sastava odgovora na prijedlog.
4. Prijedlog je neosnovan.
5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja koja se odnose na (ne)uračunavanje u izgubljenu zaradu iznosi poreza na dohodak od imovine i prireza tom porezu koje bi tužitelj po redovitom tijeku stvari bio dužan platiti, međutim, po ocjeni ovoga suda ona nisu važna pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer ona polaze od pogrešne pretpostavke da se radi o ugovornom odnosu između stranaka, a osim toga izneseno pravno shvaćanje o postavljenim pravnim pitanjima ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda.
5.2. Naime, prema shvaćanju revizijskog suda, iznesenom u odluci broj Rev- 934/2004-2 od 17. prosinca 2008., „u izgubljenu zaradu ne uračunava se dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.“.
6. Odluka (Rev-1104/2018-3 od 22. siječnja 2019.) na koju se također poziva predlagateljica, nije relevantna jer u njoj nije izneseno shvaćanje o (ne)uračunavanju u izgubljenu zaradu iznosa poreza na dohodak od imovine i prireza tom porezu koje bi tužitelj po redovitom tijeku stvari bio dužan platiti, nego je odgovoreno na pitanje što predstavlja izgubljenu zaradu u ovakvom pravnom odnosu, početka dospijeća i zastare predmetne tražbine tužitelja.
7. Kako izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda iznesenog u naprijed citiranoj odluci, naznačena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.
8. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na prijedlog jer po ocjeni ovoga suda navedeni trošak nije bio nužan (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
