REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1198/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d, OIB 81793146560, sa sjedištem u Zagrebu, R.F. Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Stančić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika A1 HRVATSKA d.o.o., OIB 29524210204, sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri sa sjedištem u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1428/2019-2 od 29. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-888/2018-9 od 21. siječnja 2019., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2856/2010 od 22. srpnja 2010. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.045,07 kuna (404,15 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama te mu nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 196,80 kuna (26,11 EUR) također s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke djelomično je ukinut spomenuti platni nalog, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 73,20 kuna (9,71 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama. Odlukom o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.875,00 kuna (248,85 EUR), dok je u točki IV. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 kuna (41,47 EUR).

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu odnosno u točkama I. i III. izreke.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-3839/2020-2 od 14. travnja 2021. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„1. Jesu li prisilne naravi odredbe članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti;

2. Sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima, jesu li ništetne odredbe općih uvjeta ugovora operatora sa znatnijom tržišnom snagom, donesene protivno načelu troškovne usmjerenosti iz članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, neovisno o tome što su takve odredbe odobrene od strane nadležnog tijela; odnosno, u konkretnom postupku, je li ništetna odredba članka 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude tužitelja kojom je propisano da se potrošena električna energija plaća na osnovu deklarirane snage uređaja, neovisno o tome što je takva odredba odobrena od strane Hrvatske regulatorne agencije mrežne djelatnosti (HAKOM);

3. Je li tužitelj, kao operator sa znatnijom tržišnom snagom, dužan tuženiku, kao operatoru korisniku i korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, električnu energiju i troškove održavanja uređaja u kolokacijskim prostorijama obračunavati po stvarnoj potrošnji, dakle u skladu s načelom troškovne usmjerenosti iz članka 54. i članka 55. ZT?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena i u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen. Tuženik predlaže reviziju prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti stavljanjem izvan snage predmetnog platnog naloga u cijelosti, podredno pobijanu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika te ju je ocijenio neosnovanom i predložio odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet je pobijanog dijela presude zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.045,07 kuna (404,15 EUR) koji se odnosi na dio računa kojim je tuženiku, kao korisniku kolokacija odnosno mjesta spajanja telefonske mreže tuženika kao operatora odnosno korisnika na telekomunikacijsku mrežu tužitelja kao operatora - davatelja, obračunata naknada za potrošnju električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima, i to za svibanj i srpanj 2009. godine.

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su stranke 24. svibnja 2006. zaključile Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji kojim je tuženik prihvatio uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi tužitelja koja je odobrena od Hrvatske agencije za telekomunikacije kao regulatornog tijela, a i izmjene ili dopune Standardne ponude odobrene od strane regulatornog tijela, te da je prema Standardnoj ponudi tužitelja određeno da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovi deklarirane snage uređaja, a ne prema stvarnoj potrošnji. Ujedno je utvrđeno da se stvarna potrošnja obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Tako je ocijenjeno da je tuženik dužan platiti tužitelju potrošenu električnu energiju na osnovi deklarirane snage uređaja koju je tuženik naveo u Zahtjevu za konkretnu kolokaciju, a u utuženom iznosu, jer je tuženik tek nakon utuženog razdoblja, odnosno 2011. ugradio kontrolna brojila o vlastitom trošku na predmetnim kolokacijama (Prečko, Trešnjevka i Trnsko).

10. O dopuštenim je pravnim pitanjima, u podudarnim činjeničnim okolnostima, odgovoreno u presudi ovog suda poslovni broj Rev-388/2025-2 od 21. svibnja 2025., koje odgovore prihvaća i ovo vijeće imajući na umu da načelo jedinstva sudske prakse najvišeg suda u pravilu predstavlja načelo tumačenja prava jer se tako osigurava jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

11. U tom smislu i ovo vijeće polazi od sadržaja odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05, 73/08 - dalje: ZT) kojom je propisano da operatori sa znatnijom tržišnom snagom (nesporno tužitelj) moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju, kao i članka 55. stavka 1. ZT koja propisuje da su operatori sa znatnijom tržišnom snagom, koji pružaju uslugu iznajmljenih telekomunikacijskih vodova, obvezni objaviti minimalnu ponudu telekomunikacijskih vodova za iznajmljivanje s ujednačenim tehničkim značajkama, te moraju odrediti opće uvjete poslovanja i troškovno usmjerene cijene. Jednako tako, vijeće ima na umu i sadržaj odredbe točke 13.3.4. Standardne ponude u kojoj je navedeno:

Potrošena električna energija plaća se od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku Operatora korisnika Standardne ponude instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovoga obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Ukoliko je Operator korisnik Standardne ponude samostalno ugradio kontrolno brojilo, očitanje istog Operator korisnik Standardne ponude je obvezan dostaviti HT jednom godišnje u dogovorenom terminu ili češće po zahtjevu HT kako je navedeno u članku 10.1. ove Standardne ponude. Cijena po kWh za Operatora korisnika Standardne ponude jedinstvena je za cijeli teritorij Republike Hrvatske i ista je kao i za HT, a određuje se na osnovi cijene po kWh koju naplaćuje HEP.

12. S obzirom na dikciju, cilj i svrhu citiranih odredbi članaka 54. i 55. ZT, ustraje se u pravnom shvaćanju da te odredbe predstavljaju odredbe prisilne naravi jer nalažu operateru sa znatnijom tržišnom snagom, a to je nesporno tužitelj, pružiti pristup mreži davateljima usluga poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju.

12.1. Jednako tako, podupire se potvrdan odgovor na prvo pitanje to jest, da su prisilne naravi odredbe članka 54. i članka 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga, sukladno načelu troškovne usmjerenosti. Ovo je vijeće podržavajuće i u odnosu na odgovore na drugo i treće pitanje koji odgovori glase: Kada su stranke, s obzirom na prirodu svog poslovanja koje su obje jednako osposobljene ocijeniti odredbe Ugovora kojima uređuju svoje međusobne odnose i kada je temeljem ugovora i odredbama Standardne ponude jednoj od ugovornih strana (ovdje tuženiku) ostavljena mogućnost izbora kako će urediti plaćanje utroška električne energije, i to kroz mogućnost ugradnje kontrolnog brojila, za što tijekom postupka nije niti tvrdio da bi mu predstavljao neprimjeren teret niti u tom smislu postoje utvrđenja sudova nižeg stupnja, ako i kada operater sa slabijom tržišnom snagom (ovdje tuženik) izabere jednu od ponuđenih opcija, konkretno plaćanje utroška električne energije po snazi uređaja i po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električnom energijom, operater s jačom tržišnom snagom (ovdje tužitelj) nije dužan utrošak električne energije naplaćivati po stvarnoj potrošnji ako tuženik nije ugradio kontrolno brojilo. Ako ne postoji obveza tužitelja postupati suprotno odredbama Ugovora i Standardne ponude, onda one nisu ništene niti prema odredbi članku 296. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

12.2. Tužitelj je, naime, postupio sukladno načelima nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti, kada je tuženiku kao operatoru sa slabijom tržišnom snagom, ostavio opciju plaćati utrošak električne energije obračunatu prema snazi uređaja, a po cijenama koje naplaćuje nacionalni distributer električne energije ili po stvarnoj potrošnji ako tuženik ugradi kontrolna brojila za potrošnju, dakle prepustio mu odluku o načinu obračuna.

13. U vezi s primjenom odluke Suda Europske unije u predmetu Polkomtel sp. z o. o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej (zahtjev broj C-277/16) od 20. prosinca 2017. koja je bila povod dopuštenju revizije, kako to proizlazi iz obrazloženja rješenja o dopuštenju revizije, valja navesti da je Sud EU u toj odluci izrazio shvaćanje o pojmu „obveze za troškovnu usmjerenost cijena“ iz članka 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme. No prema ocjeni ovog suda, ta se odluka Suda EU ne može primijeniti u ovom slučaju jer se u tom postupku radi o sporu radi sudske kontrole odluke upravnog regulatornog tijela (kao u pravnom poretku Republike Hrvatske - upravni spor), a ne o sporu radi isplate troškova utroška električne energije.

14. U opisanim je okolnostima prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene materijalnog prava, pa se revizija tuženika ukazuje neosnovanom te ju je kao takvu valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavak 1. ZPP radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

15. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer se, u bitnom, radi o ponavljanju ranije iznesene argumentacije u postupku. Stoga je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil