REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2663/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba Sesvete, radi otkupa stana, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2628/2024-3 od 23 listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ps-10/2023-12 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 2628/2024-3 od 23. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Ps-10/2023-12 od 18. srpnja 2024., podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2., Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja 3 (tri) pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to: "1. Ukoliko osoba ispuni sve zakonske preduvjete potrebne za ispunjenje zakonskog uvjeta za stjecanje stanarskog prava, dok istovremeno nadležno tijelo propusti ispuniti zakonske preduvjete potrebne za ispunjenje zakonskog uvjeta kako bi osoba stekla stanarsko pravo, može li se smatrati da osoba ima legitimna očekivanja za stjecanje stanarskog prava i sukladno tome adekvatnu zaštitu svoga prava vlasništva?
2. Je li moguće osobi dodijeliti stanarsko pravo nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova kojim je ukinut sustav stanarskog prava i čijim je stupanjem na snagu prestao važiti Zakon o stambenim odnosima, a imajući na umu da je prijelaznom odredbom Zakona o najmu stanova određeno da postupci pokrenuti prema Zakonu o stambenim odnosima se imaju dovršiti prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, a ako je takav postupak doista pokrenut za vrijeme važenja Zakona o stambenim odnosima i prema odredbama Zakona o stambenim odnosima?
3. Može li osoba izgubiti jednom stečeno na zakonu pravo eventualnim propuštanjem roka, a imajući na umu da propuštanje roka nije krivnja te osobe već neosnovano i nezakonito postupanje nadležnih tijela ?".
2. Podnositeljica prijedloga smatra da su joj povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
5. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužiteljice da se utvrdi, da je Odluka o davanju stana na korištenje od 23. rujna 1988. na snazi te da proizvodi valjane pravne učinke kao i da je tužiteljica stekla stanarsko pravo uz kondemnatorni zahtjev da se tuženiku naloži sklapanje Ugovora o otkupu stana sa stanarskim pravom, a sve na temelju gore spomenute Odluke.
6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. U provedenom postupku niže stupanjski sudovi su utvrdili:
- da je tužena vlasnik predmetnog stana i to 125. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-125), u naravi stan na prvom katu, broj stana ..., površine 65,08 koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, na kućnom broju ..., sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, a koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
- da u predmetnom stanu od 1988. živi tužiteljica i njena obitelj, da svoje pravo temelji na Odluci o davanju stana na korištenje od 23. rujna 1988.,
- da je tužiteljici kao radnici – zaposlenici Odlukom "Sirela" Bjelovar OOUR "Sirelacommerce" od 23. rujna 1998. dat predmetni stan na korištenje,
- da je temeljem Ugovora o čuvanju stana između RO "Sirela" OOUR Sirelacommerce i tužiteljice predmetni stan dat tužiteljici na čuvanje te da je u čl. 3 ugovoreno da čuvar – tužiteljica tim ugovorom ne stječe na stanu stanarsko pravo, niti bilo kakvo drugo pravo u pogledu korištenja stana, već se obvezuje čuvati povjereni stan,
- da je Odlukom i rješenjem Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu poslovni broj XV S-3653/88 od 8. rujna 1989. usvojen zahtjev predlagatelja i poništena odluka "Sirela" Bjelovar OOUR Sirelacommerce donijeta od stambene komisije 16. rujna 1988. i Radničkog savjeta na sjednici održanoj 22. rujna 1988., potvrđene odlukom Radničkog savjeta 31.listopada 1988., na osnovu kojih je MU u skladu s listom prvenstva za dodjelu stanova dodijeljen stan, kao i zahtjev predlagatelja u dijelu koji se odnosi na bodovanje izvršnog učinka u tim odlukama,
- da je Odlukom – rješenjem Suda udruženog rada Hrvatske IX Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. djelomično prihvaćena žalba te je preinačen stavak II. izreke odluke Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu, odbijen zahtjev predlagatelja da se poništi Odluka Stambene komisije od 16. rujna 1988. i Odluke Radničkog savjeta od 22. rujna 1988., u dijelu koji se odnosi na bodovanje izvršenog učinka, dok u ostalom dijelu prvostupanjska odluka i rješenje ostaje nepromijenjeno,
- da je Odluka Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu, poslovni broj XV S- 3653/88 od 8. rujna 1989. stekla svojstvo pravomoćnosti u dijelu kojim je poništena Odluka Stambene komisije od 16. rujna 1988., slijedom čega ta Odluka nije na snazi i ne proizvodi valjanje pravne učinke, odnosno da na temelju te Odluke tužiteljica nije stekla stanarsko pravo.
Slijedom svega navedenog nižestupanjski sudovi zaključuju kako tužiteljica nije nositeljica stanarskog prava, obzirom da lista prvenstva ne predstavlja konstitutivni akt, već upravo Odluka o davanju stana na korištenje sukladno čl. 79. ZSO, za koju odluku su sudovi utvrdili kako nije donesena pa obzirom da stan može kupiti po povoljnijim uvjetima samo stanar koji na stanu ima stanarsko pravo, tužbeni zahtjev je odbijen.
8. U odnosu na postavljena pravna pitanja, podnositeljica prijedloga, nije se pozvala na odgovarajuće razloge važnosti. Tužiteljica se prilikom podnošenja prijedloga pozvala isključivo na odluku Ustavnog suda posl. br. U-III/1925/2005 19. prosinca 2007. Navedena odluka ne predstavlja razloge važnosti. Naime, u predmetnoj odluci Ustavnog suda riječ je o pravnoj situaciji kada je podnositeljica ustavne tužbe izgubila stanarsko pravo uslijed rušenja objekta na kojem je to pravo ostvarivala, dok je u konkretnom slučaju riječ o situaciji u kojoj tužiteljica uopće nije u odnosu na predmetni stan ispunila osnovni preduvjet, odnosno ista nije bila nositeljica stanarskog prava. Ovdje se dodatno napominje kako je prvostupanjski sud utvrdio da je sama tužiteljica iskazala kako Odluka o njenom stanarskom pravu, nikad nije donesena. Stoga iz tog razloga postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385 a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.
9. Podnositeljica prijedloga za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a st. 2. ZPP. Naime, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno pravo vlasništva (imovine) te pravo na pravično suđenje kroz pravo na legitimno očekivanje kao dio aspekta zabrane arbitrarnog postupanja ovog temeljnog ljudskog prava kojemu je smisao zaštita od proizvoljnih postupanja. Ovdje se napominje, a imajući na umu obrazloženja nižestupanjskih odluka, osobito utvrđenje da važeća Odluka temeljem koje bi tužiteljica ostvarivala stanarsko pravo nikad nije donesena, kako legitimno očekivanje postoji kada pravo jasno proizlazi iz Zakona ili sudske prakse i kad su stečeni zakonski uvjeti za ostvarivanje tog prava, kako u konkretnom slučaju tužiteljica nije bila nositelj stanarskog prava, puka nada ne može se smatrati legitimnim očekivanjem.
10. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
