REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2509/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rukavina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar, Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-185/2024-3 od 21. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 739/2022 od 15. studenog 2023. u točkama I. i III., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-185/2024-3 od 21. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-739/2022 od 15. studenog 2023. u točkama I. i III., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja 3 (tri) pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

"1./ Počinje li zastara teći prije nego što vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika, a sve u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a?

2./ Mogu li prava osiguranika prijeći na osiguratelja prije isplate naknade iz osiguranja, a sve u smislu čl. 963. st. 1. ZOO-a.?

3./ Kada počinje teći zastara tražbine prema štetniku u situacijama kada osiguratelj isplati naknadu iz osiguranju osiguraniku?".

2. Podnositelj prijedloga ističe da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo vlasništva.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa (naknade iz osiguranja), s osnove naknade štete isplaćene na temelju ugovorene police osiguranja.

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

7. U odnosu na postavljena pravna pitanja podnositelj prijedloga pozvao se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020., između ostalog i sam navodeći kako je drugostupanjska odluka u skladu s predmetnim pravnim shvaćanjem, vezano uz zastaru tražbine osiguratelja s naslova iznosa koji je isplatio svom osiguraniku po osnovi automobilskog kaska prema štetniku. Dakle, imajući na umu obrazloženje drugostupanjske odluke kojom je preinačena prvostupanjska presuda razvidno je da nižestupanjska odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske te da je ovaj sud na predmetna pitanja odgovorio u više od nekoliko odluka, primjerice Rev-955/2022 od 22. studenog 2022., stoga pobijana odluka nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem zauzetim u navedenoj revizijskoj odluci. Stoga, predmetna pitanja ne predstavljaju pitanje u smislu odredbe 385.a ZPP.

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

9. Podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav) odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija), ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Kako, dakle, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, prijedlog za dopuštenje revizije je trebalo odbaciti kao nedopušten.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug