Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-995/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, NLZ, izvjestiteljice i NL, članice, u pravnoj stvari I. tužitelja SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Pavičiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I. i II. tužitelja te žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-212/2019- 68 od 8. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o je

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn-212/2019-68 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL za isplatu iznosa preko 874,11 EUR–a do 1.061,78 EUR–a (za iznos od 187,67 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.209,52 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku DL isplatiti I. tužitelju SL i II. tužiteljici AL iznos od 187,67 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2015. pa do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku DL naknaditi I. tužitelju SL i II. tužiteljici AL trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.209,52 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika DL kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn- 212/2019-68 od 8. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

III. Nalaže se tuženiku DL naknaditi I. tužitelju SL i II. tužiteljici AL trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 137,47 EUR–a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 190,62 EUR–a kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika DL za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju SL i II. tužiteljici AL iznos od 1.460,00 EUR–a[1] (11.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. srpnja 2015. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL za isplatu preostalog dijela zatraženog iznosa od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2015. pa do isplate (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi I. tužitelju SL i II. tužiteljici AL trošak parničnog postupka u iznosu od 960,30 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za isplatu iznosa preko 874,11 EUR–a do 1.061,78 EUR–a (za iznos od 187,67 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, žale se I. tužitelj SL i II. tužiteljica AL zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 328,09 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 356,18 EUR–a.

3.1. Žalba I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL je osnovana.

3.2. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL

SL da im tuženik isplati:

- na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to konkretno prava na duševno zdravlje pokojne kćeri BL u smislu odredaba iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO–a iznos od 1.459,95 EUR–a (11.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. srpnja 2015. pa do isplate,

- na ime naknade imovinske štete zbog gubitka psa u smislu odredaba iz čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 1046. ZOO–a iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2015. pa do isplate,

dakle ukupan iznos od 2.521,73 EUR–a (19.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da im naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.060,92 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5.1. Ovdje valja napomenuti da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 7. srpnja 2015., a kojom je prvotno tužiteljica (maloljetna) BL, zastupana po svome ocu SL, potraživala od tuženika na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na duševno zdravlje, iznos od 1.459,95 EUR–a (11.000,00 kn), a na ime naknade imovinske štete zbog gubitka psa iznos od 1.061,78 EUR–a (8.000,00 kn), dakle ukupan iznos od 2.521,73 EUR– a (19.000,00 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

5.2. Tužiteljica BL je tijekom prvostupanjskog postupka preminula, nakon čega je Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom donio rješenje poslovni broj Pn-1085/15 od 30. kolovoza 2018. kojim je postupak nastavljen s I. tužiteljem SL (ocem pokojne tužiteljice) i II. tužiteljicom AL (majkom pokojne tužiteljice), kao njezinim nasljednicima.

6. Suprotno žalbenim navodima I. i II. tužitelja, prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju isti pobijaju nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da u tome dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju I. i II. tužitelji upiru.

7.1. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjska presuda u dijelu u kojem ju isti pobija ima nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati jer je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu propustio ocijeniti osnovanost pojedinih prigovora koje je tuženik istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka, i to konkretno prigovora zastare, prigovora prekluzije predlaganja provođenja medicinskog vještačenja i prigovora nedopuštenosti subjektivne preinake tužbe, a čime je u tome dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a.

7.2. Međutim, ovaj drugostupanjski sud je, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbama iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP–a, otklonio navedenu bitnu povredu na način da je ocijenio osnovanost tuženikovih prigovora, i to na način da su svi prigovori u cijelosti neosnovani.

7.3.1. Naime, s obzirom na to da se štetni događaj zbio 18. ožujka 2015., kada je oštećenica BL saznala za štetu i za osobu koja je štetu prouzročila (štetnika), a da je oštećenica podnijela tužbu 7. srpnja 2015., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine koje je propisan odredbom iz čl. 230. st. 1. ZOO–a, vidljivo je da za predmetno potraživanje nije nastupila zastara.

7.3.2. I. i II. tužitelji (odnosno njihova pravna prednica BL) su pravovremeno, i to još u tužbi, predložili provođenje medicinskog vještačenja, tako da nije nastupila prekluzija, odnosno isti nisu izgubili pravo predlaganja izvođenja konkretnog dokaza u smislu odredbe iz čl. 299. st. 1. ZPP–a.

7.3.3. Time što su I. i II. tužitelji, kao nasljednici pokojne BL, preuzeli postupak u ovom predmetu nije došlo do subjektivne preinake tužbe u smislu odredbe iz čl. 192. st. 3. ZPP–a, budući da I. i II. tužitelji nisu stupili u parnicu kao novi tužitelji, već su samo nastavili voditi postupak iz procesne pozicije u kojoj se do tada nalazila pokojna BL.

7.3.4. Doprinos I. i II. tužitelja nastanku štetnog događaja ne postoji, i to iz razloga koji će biti dalje navedeni u obrazloženju ove odluke.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju I. i II. tužitelji i tuženik pobijaju te postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Osnovani su daljnji žalbeni navodi I. i II. tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je odbio njihov zahtjev za naknadu imovinske štete zbog gubitka psa u iznosu preko 874,11 EUR–a do 1.061,78 EUR–a, dakle za iznos od 187,67 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok su neosnovani daljnji žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZOO–a, kada je prihvatio zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.460,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10. Iz dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno preslike potvrde Veterinarske ambulante Imota d.o.o. od 19. ožujka 2015. (list 8 spisa), rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Pn- 1085/15 od 30. kolovoza 2018. (list 50-51 spisa), preslike putovnice za kućnog ljubimca (list 57 spisa), iskaza I. tužitelja, iskaza II. tužiteljice, iskaza tuženika, iskaza svjedoka ĆL i iskaza svjedoka IL saslušanih na ročištu od 29. travnja 2019. (list 106-109 spisa), pisanog nalaza i mišljenja dr. sci. Jasne Obradović, sudskog vještaka iz veterinarske medicine od 16. lipnja 2019. (list 118- 119 spisa) te pisanog nalaza i mišljenja izv. prof. prim. dr. sc. FL, stalnog sudskog vještaka–psihijatra od 3. travnja 2024. (list 198-201 spisa) i njegovog dopunskog usmenog očitovanja na ročištu od 25. studenog 2024. (list 266- 268 spisa), proizlazi u bitnom:

- da je BL, kćer od I. tužitelja SL i II. tužiteljice AL (rođena **.**.2000.), bolovala od neizlječivog tumora na mozgu pa da je prof. SLZ iz Klinike za dječje bolesti Zagreb predložila I. i II. tužitelju da bolesnoj kćeri nabave psa pasmine maltezer u terapijske svrhe,

- da su I. i II. tužitelji kupili svojoj kćeri BL psa maltezera 2014. godine za 331,81 EUR–a (2.500,00 kn), s time da je pas bio u vlasništvu I. tužitelja SL i BL,

- da je BL tada imala 14 godina i da je bila jako povezana sa psom,

- da se na dan štetnog događaja (**.**.2015.) BL igrala sa psom u neograđenom dvorištu ispred kuće svojih roditelja (u ovom predmetu I. i II. tužitelja), a da je tuženik u boksu (kavezu) kod svoje kuće hranio dva psa pasmine njemački kratkodlaki ptičar (koji inače služi za lov), od kojih je jedan (7–8 kg težine) pobjegao van iz boksa, s time da su dvorište I. i II. tužitelja te dvorište tuženika odvojena žicom,

- da se I. tužitelj, zajedno sa svojim prijateljima IL i ĆL nalazio iza kuće, kada je u jednom trenutku čuo krik svoje kćeri BL,

- da su I. tužitelj i njegovi prijatelji dotrčali u dvorište ispred kuće i vidjeli tuženikovog psa koji je zubima uhvatio za vrat njihovog psa maltezera (dužine 30 cm, težine 2 kg) i pritom ga tresao,

- da su I. tužitelj i ĆL uspjeli razdvojiti pse, ali da je tuženikov pas ponovo pokušao ugristi i da je tom prilikom ugrizao za ruku I. tužitelja i ĆL, nakon čega su obojica zatražila medicinsku pomoć,

- da je pas maltezer zatim odveden u veterinarsku stanicu gdje je istoga dana (18. ožujka 2015.) i uginuo uslijed povreda (teških ozljeda prsnog koša i abdomena) nastalih ugrizom tuženikovog psa,

- da je tuženik došao u trenutku kada su psi već bili razdvojeni i odveo svog psa nazad u boks (kavez), a koji je udaljen od dvorišta I. i II. tužitelja otprilike 80 metara,

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti psa pasmine maltezer, a koji je u vrijeme štetnog događaja bio star jednu godinu, i to od strane dr. sci. Jasne Obradović, sudskog vještaka iz veterinarske medicine,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 16. lipnja 2019. proizlazi:

- da je pas maltezer kupljen u starosti od 2 mjeseca, a da je prodajna cijena čistokrvnog maltezera od 2 mjeseca iznosila između 199,08 EUR–a (1.500,00 kn) i 398,17 EUR–a (3.000,00 kn), ovisno o pedigreu,

- da se kroz prvu godinu starosti pas socijalizirao te da su I. i II. tužitelji brinuli o njemu, imajući pritom financijske troškove radi održavanja,

- da je vrijednost psa maltezera u vrijeme uginuća iznosila 187,67 EUR–a (1.414,00 kn),

- da je tijekom postupka provedeno i medicinsko vještačenje na okolnost posljedica štetnog događaja na psihu BL, imajući pri tome u vidu njezino zdravstveno stanje i njezinu privrženost psu, i to od strane izv. prof. prim. dr. sc. FL, stalnog sudskog vještaka–psihijatra,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 3. travnja 2024. proizlazi:

- da je uginuće psa imalo negativne posljedice na psihu BL,

- da je temeljni psihološki događaj i trauma gubitak psa, odnosno kućnog ljubimca s kojim je BL razvila osjećaj privrženosti i odnos pozitivnih emocija, tako da je nebitno što nije riječ o terapijskom psu, već o psu koji je nabavljen po preporuci liječnika radi emocionalne potpore i podrške,

- da gubitak kućnog ljubimca može biti iznimno bolan događaj za svakoga, a posebno za tinejdžere koji se suočavaju s teškim životnim izazovima, kao što je neizlječiva bolest,

- da za djevojčicu od petnaest godina, kojoj je dijagnosticirana neizlječiva maligna bolest mozga, gubitak kućnog ljubimca može predstavljati dodatan emocionalan teret i može potaknuti niz složenih osjećaja i reakcija kao što su pojačani osjećaj usamljenosti i izolacije jer kućni ljubimci često pružaju osjećaj bezuvjetne ljubavi i podrške, s time da gubitak tog izvora može pojačati osjećaj usamljenosti i izolacije, posebno ako djevojčica već osjeća da je njena bolest stvorila distancu između nje i njezinih vršnjaka,

- da gubitak kućnog ljubimca, s obzirom na njezinu dijagnozu, može potaknuti duboka razmišljanja o smrti i smrtnosti, a što može dovesti do pojačane anksioznosti, straha od smrti ili pitanja o smislu i pravednosti života, i da se sve to može svrstati u reakciju uobičajenog žalovanja, koja u ovom slučaju nije komplicirana i čije je očekivano trajanje od 6 mjeseci pa do godine dana, računajući od gubitka psa,

- da je BL proživljavala duševne boli srednjeg intenziteta 8–10 mjeseci, a koje su se postupno ublažavale prema blagom intenzitetu, sve do isteka perioda do 12 mjeseci.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 1046. ZOO–a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.2. Odredbom iz čl. 1085. st. 3. ZOO–a propisano je da je, kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a odredbom iz čl. 1089. st. 1. ZOO– a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

11.3. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO–a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO–a, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.4. Isto tako, odredbom iz čl. 1105. st. 1. ZOO–a propisano je da tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.

12. Uzimajući u obzir:

- da je uginuće psa maltezera, s kojim je pokojna BL razvila osjećaj privrženosti i odnos pozitivnih emocija, imalo negativne posljedice na njezinu psihu,

- da je za pokojnu BL, tada djevojčicu od petnaest godina, kojoj je bila dijagnosticirana neizlječiva maligna bolest mozga, gubitak psa mogao predstavljati dodatan emocionalan teret i potaknuti osjećaj usamljenosti i izolacije, kao i duboka razmišljanja o smrti i smrtnosti, a što je moglo dovesti do pojačane anksioznosti, straha od smrti ili pitanja o smislu i pravednosti života,

- da se sve navedeno moglo svrstati u reakciju uobičajenog žalovanja, čije je očekivano trajanje bilo od 6 mjeseci pa do godine dana, računajući od gubitka psa,

- da je pokojna BL proživljavala duševne boli srednjeg intenziteta 8–10 mjeseci, a koje su se postupno ublažavale prema blagom intenzitetu, sve do isteka perioda do 12 mjeseci,

pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da I. i II. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na duševno zdravlje pokojne kćeri BL, pripada pravična novčana naknada u cjelokupnom zatraženom iznosu te kada im je istu pod točkom I. izreke pobijane presude i dosudio, sve sukladno odredbama iz čl. 1100. st. 1. i 2. te čl. 1105. st. 1. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. srpnja 2015., kada je tužba u ovom predmetu podnesena pa do isplate, a koje I. i II. tužiteljima sukladno odredbi iz čl. 1103. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

13. No, prvostupanjski sud je pogrešno postupio kada je pod točkom II. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem I. i II. tužitelji potražuju naknadu imovinske štete zbog gubitka psa u iznosu preko 874,11 EUR–a do 1.061,78 EUR–a, dakle za iznos od 187,67 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način da bi I. i II. tužitelji imali pravo na naknadu imovinske štete prema vrijednosti koju stvar (pas) ima prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, ali samo kada je gubitak psa uzrokovan umišljajnim kaznenim djelom, a što isti u postupku nisu dokazali, budući da iz iskaza tuženika i svjedoka proizlazi da je tuženikov pas pobjegao tuženiku kada ga je tuženik pokušao nahraniti, otvarajući pritom boks u kojem se nalazio (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-759/1992-2 od 3. lipnja 1992.).

14. Naime, prvostupanjskom sudu prvenstveno valja ukazati da je uginuli pas maltezer predstavljao pokretninu u vlasništvu I. tužitelja (i pokojne BL) u smislu odredbe iz čl. 2. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), u svezi čl. 2. st. 1. i 2. ZVDSP–a, a koja je, kao takva, sačinjavala dio njegove, odnosno njihove imovine.

15. Kako štetu, u smislu odredbe iz čl. 1046. ZOO–a, predstavlja i umanjenje nečije imovine (obična šteta), tako I. i II. tužitelji u ovom predmetu, sukladno stavu ovog drugostupanjskog suda, imaju pravo potraživati naknadu (obične) štete koju su pretrpjeli zbog gubitka psa, pri čemu valja dodati da odredbama ZOO–a nije propisano da ostvarivanje prava na naknadu (obične) štete ovisi o tome je li ista prouzročena kaznenim djelom.

16. Prema tome, uzimajući u obzir da je vrijednost psa maltezera u vrijeme uginuća iznosila 187,67 EUR–a, kao i da I. i II. tužitelji u svojoj žalbi, umjesto prvotno zatraženog iznosa od 1.061,78 EUR–a, potražuju od tuženika na ime naknade imovinske štete zbog gubitka psa upravo iznos od 187,67 EUR–a, valjalo je odlukom ovog drugostupanjskog suda dosuditi I. i II. tužiteljima na ime naknade iste iznos od 187,67 EUR–a, sve sukladno odredbama iz čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 1. ZOO–a, u svezi čl. 1046. ZOO–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 18. ožujka 2015., kada se štetni događaj zbio i kada je šteta za I. i II. tužitelje nastala pa do isplate, a koje I. i II. tužiteljima sukladno odredbi iz čl. 1086. ZOO–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

17.1. Pri tome valja dodati da, suprotno mišljenju tuženika, ne postoji suodgovornost, odnosno doprinos I. i II. tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 80%, dok bi tuženik bio suodgovoran u preostalom omjeru od 20%, i to iz razloga što je pas I. i II. tužitelja, prema navodima tuženika, došao do boksa (kaveza) u kojem se nalazio tuženikov pas te na taj način izazvao njegovu reakciju, slijedom čega bi naknadu neimovinske i imovinske štete koja I. i II. tužiteljima pripada trebalo umanjiti sukladno njihovom doprinosu u smislu odredaba iz čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO–a.

17.2. Naime, valja istaknuti da su konkretni navodi tuženika o dolasku psa I. i II. tužitelja do boksa (kaveza) u kojem se nalazio tuženikov pas neposredno prije štetnog događaja ostali nedokazani, budući da se pokojna BL, sukladno iskazima I. i II. tužitelja, kao i iskazima svjedoka ĆL i svjedoka IL, neposredno prije štetnog događaja igrala sa svojim psom u dvorištu ispred kuće svojih roditelja, a koje je od tuženikovog dvorišta odvojeno žicom.

18. Na kraju valja reći da su osnovani preostali žalbeni navodi I. i II. tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude, i to u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka, smatrajući pritom da su sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspjeli u većem omjeru od onog koji je utvrđen (23%), dok su neosnovani preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom III. izreke pobijane presude dosudio I. i II. tužiteljima na ime naknade troška parničnog postupka iznos od 960,30 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, bez priznavanja prava tuženika na naknadu istog.

19.1. S obzirom na to da su u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspjeli u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da su u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjeli u konačnom iznosu od 1.647,67 EUR–a (1.460,00 EUR–a + 187,67 EUR–a) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 2.521,73 EUR–a, odnosno u omjeru od 65%, I. i II. tužitelji su uspjeli u sporu u omjeru od 82,50% (100% + 65% = 165%; 165% ÷ 2 = 82,50%), dok je tuženik uspio u sporu u preostalom omjeru od 17,50%.

19.2. Kada se uspjeh I. i II. tužitelja u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da su I. i II. tužitelji uspjeli u sporu u konačnom omjeru od 65%.

20.1. Uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora iznosi 2.521,73 EUR– a, I. i II. tužitelji imaju pravo na naknadu troška sastava tužbe od 7. srpnja 2015. u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročišta od 20. listopada 2016. i 9. veljače 2017. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 50,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 4. studenog 2016. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 200,00 EUR–a, troška pristupa na ročišta od 14. prosinca 2016., 23. veljače 2017. i 28. ožujka 2017. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 100,00 EUR–a, troška sastava (ostalog) podneska od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 50,00 EUR–a, troška pristupa na ročišta od 22. studenog 2018., 12. prosinca 2018. i 24. rujna 2024. na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 110,00 EUR–a (povišenje za 10% zbog zastupanja više osoba), troška pristupa na ročišta od 11. ožujka 2019., 29. travnja 2019., 22. svibnja 2019., 18. rujna 2019., 26. listopada 2020., 15. prosinca 2023., 10. lipnja 2024. i 25. studenog 2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 220,00 EUR–a (povišenje za 10% zbog zastupanja više osoba), troška pristupa na ročišta 14. siječnja 2020. i 20. listopada 2023. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 55,00 EUR–a (povišenje za 10% zbog zastupanja više osoba) te troška sastava (ostalog) podneska od 15. studenog 2024. u iznosu od 55,00 EUR–a (povišenje za 10% zbog zastupanja više osoba), dakle pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku u iznosu od 3.105,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 776,25 EUR–a, što zbrojeno iznosi 3.881,25 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1., 2. i 5., Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

20.2.1. I. i II. tužitelji u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nemaju pravo na naknadu troška sastava podneska od 3. lipnja 2024., a kojim su se isti očitovali na nalaz i mišljenje vještaka od 3. travnja 2024., budući da su navode sadržane u podnesku, imajući u vidu kratak vremenski razmak, mogli iznijeti na ročištu od 10. lipnja 2024., slijedom čega trošak sastava konkretnog podneska nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

20.2.2. I. i II. tužitelji u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a nemaju pravo na naknadu troška sastava podneska od 19. rujna 2024., a kojim su se isti očitovali na tuženikov podnesak od 22. svibnja 2024., budući da su navode sadržane u podnesku, imajući u vidu kratak vremenski razmak, mogli iznijeti na ročištu od 24. rujna 2024., slijedom čega trošak sastava konkretnog podneska nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

21. I. i II. tužitelji također imaju pravo na naknadu troška provođenja veterinarskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR–a i troška provođenja medicinskog vještačenja u iznosu od 300,46 EUR–a, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

22. I. i II. tužitelji imaju pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 71,67 EUR–a sukladno odredbi iz Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR–a sukladno odredbama iz čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23 – u daljnjem tekstu: ZSP) i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23 – u daljnjem tekstu: Uredba), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a.

23.1. Prema tome, I. i II. tužitelji imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku i troška parničnog postupka na ime sudskih pristojbi prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP–a, u iznosu od 2.603,91 EUR–a (65% od 4.006,01 EUR–a), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja veterinarskog i medicinskog vještačenja od 565,91 EUR–a, koji je bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog, iz čega dalje proizlazi da I. i II. tužitelji imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 3.169,82 EUR–a.

23.2. Kako je I. i II. tužiteljima pod točkom III. izreke pobijane presude na ime naknade troška parničnog postupka već dosuđen iznos od 960,30 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tako im je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo dosuditi još i daljnji iznos od 2.209,52 EUR–a (3.169,82 EUR–a – 960,30 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 8. srpnja 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje I. i II. tužiteljima sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. ZOO–a također pripadaju.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. te čl. 373. t. 3. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

25. U pogledu zahtjeva I. i II. tužitelja za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 328,09 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 275,00 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 53,09 EUR–a, valja reći da I. i II. tužitelji, imajući pri tome u vidu da vrijednost prvostupanjske presude u dijelu u kojem ju oni pobijaju iznosi 187,67 EUR–a, da su sa žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari uspjeli u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% te da su sudsku pristojbu platili u iznosu od 53,09 EUR– a, imaju pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe u konačnom iznosu od 137,47 EUR–a (84,38 EUR–a + 53,09 EUR–a), dok im to u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 190,62 EUR–a ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. t. 1., Tbr. 40. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a, čl. 1. ZSP–a te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari, u dijelu u kojem ju on pobija, u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 8. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac