REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2803/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-108/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-343/2017-51 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-108/2024-2 od 16. siječnja 2025. kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-343/2017-51 od 29. travnja 2024.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4. Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u razdoblju od rujna 2012. do 1. lipnja 2014.
5. Prvostupanjski sud je ocijenio da je evidencija o radnom vremenu tužitelja koju je vodila tuženica manjkava te da je, budući da postoji spor među strankama u vezi s evidencijom radnog vremena, teret dokazivanja radnog vremena na tuženici kao poslodavcu, u smislu odredbi čl. 131. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12). Obzirom je tužitelj prigovarao evidenciji radnog vremena, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja te je ocijenio da je tužitelj svojim iskazom i iskazima saslušanih svjedoka učinio vjerojatnim svoje tvrdnje u pogledu rada i radnog vremena na terenu te slobodnih dana. Nakon provedenog financijskog vještačenja sud je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja sastavljenu prema iskazima tužitelja i svjedoka.
6. Drugostupanjski sud pak ocjenjuje da je tuženica tijekom postupka dokazala da je vodila evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane pa zaključuje da su slobodni dani koje je tužitelj iskoristio u vezi s odrađenim prekovremenim radom (obzirom tužitelj niti ne tvrdi da su slobodni dani korišteni po nekoj drugoj osnovi), ocjenjuje da kvaliteta iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene evidencije radnog vremena odnosno službene dokumentacije tuženice. Tako ocjenjuje da su iskazi svjedoka i tužitelja neprecizni, općeniti, da tužitelj ne iskazuje određeno za koje dane i sate evidencija tuženice ne prikazuje stvarno odrađene sate, zatim iako je iskazao da je odlazio na teren zbog poplava, nije naveo određeno niti jedno mjesto, niti je određeno naveo ime osobe kojoj je odavao počast na sahrani. Stoga smatra da je sud prvog stupnja neosnovano na iskazima tužitelja i svjedoka temeljio zaključak o neurednosti evidencije radnog vremena. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku odluku na temelju čl. 368. st. 1. ZPP i djelomično preinačio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju čl. 373. točka 3. ZPP.
7. Slijedom navedenog, od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka o sporu. Naime, nije sporno da se činjenice vezane za utvrđivanje trajanja radnog vremena mogu u sudskom postupku utvrđivati i drugim dokazima, a ne samo na temelju dokumentacije poslodavca, međutim u ovom konkretnom slučaju drugostupanjski sud je obrazložio i naveo razloge zbog kojih smatra da kvaliteta izvedenih personalnih dokaza nije takva da bi mogla oboriti uvjerljivost službene dokumentacije tuženice. Stoga pitanja kako su postavljena nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Pobijana odluka u skladu je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci broj Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023.
5. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
