Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-134/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Eugenu Škunci, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja ĐGT iz [adresa]. 9 OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, protiv protivnika osiguranja ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Lina Budak, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 11/I, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-2684/2024-5 od 4. prosinca 2024., 7. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba protivnika osiguranja ĐG i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-2684/2024-5 od 4. prosinca 2024., osim u dijelu u kojem je žalba izjavljena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

II Vraća se predmet Općinskom sudu u Novom Zagrebu da sa žalbom protivnika osiguranja ĐG u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona postupi u skladu s odredbom čl. 52. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o osiguranju suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Na temelju Zadužnice od dana 30.10.2024. godine koja je istoga dana ovjerena kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-14195/2024, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 80.000,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja se računa po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

-kao i radi osiguranja troškova ovog postupka osiguranja u iznosu prema određenju naslovnog suda sa zakonskom zateznom kamatom koja se računa od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

određuje se osiguranje:

uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja BGT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama protivnika osiguranja BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na:

- 1. vlasničkom dijelu 1/1 nekretnine, k. č. [katastarska čestica] oranica pod lesom ukupne površine 529 čhv i 1903 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb.

II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se označiti ovršivost tražbine radi koje je uknjižba određena.

III. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu,

provedba ovog rješenja.

V. Nalaže se protivniku osiguranja nadoknaditi predlagatelju osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 1.839,31 EUR u roku od 8 dana."

2. Protiv navedenog rješenja o osiguranju žalbu je izjavio protivnik osiguranja, zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 4. i 7. Ovršnog zakona. U žalbi ističe da je pobijano rješenje protivno Ustavu Republike Hrvatske i odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlagatelj osiguranja uz prijedlog za osiguranje nije priložio izvornik zadužnice, niti je digitalnim potpisom ovjerio skenirani zadužnicu uz svoj prijedlog. Budući da ovrha nije predložena na temelju valjane ovršne isprave, sud je bio dužan odbiti prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava. Propuštanjem dostavljanja priloga protivniku osiguranja došlo je do povrede njegovih prava na pošteno suđenje jer mu je onemogućeno da izvrši uvid u dokument koji je temelj za donošenje pobijanog rješenja te mu se takvim postupanjem suda uskraćuje i pravo na djelotvorni pravni lijek, u smislu čl.18. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Protivnik osiguranja samo formalno ima pravo podnijeti žalbu, ali suštinski mu je onemogućeno pravo na žalbu jer ne može ispitati sadržaj zadužnice, jer mu ista nije dostavljena. Odmah nakon što su protivnik osiguranja, njegova punomoćnica i punomoćnik predlagatelja osiguranja, odvjetnik Predrag Brlečić, 30. listopada 2024., nakon zaključene sudske nagodbe pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-3588/2024 otišli do javnog bilježnika Vesne Pučar, kako bi protivnik osiguranja dao predlagatelju osiguranja zadužnicu, koja je i ovjerena istog dana, pod brojem OV-14195/2024, odvjetnik Predrag Blečić vlastoručno je sastavio Izjavu, potpisao ju i otisnuo pečat svog odvjetničkog ureda. Citira sadržaj predmetne Izjave iz koje slijedi da spomenuti odvjetnik izjavljuje da do 31. siječnja 2025. neće pustiti na naplatu zadužnicu potpisanu po dužniku, ovdje protivniku osiguranja. Međutim, isti pokretanjem ovog ovršnog postupka postupa protivno dogovoru i potpisanoj Izjavi te bez ikakve prethodne najave, pokreće ovaj postupak, iako je jamčio da neće zadužnicu pustiti na naplatu do 31. siječnja 2025., čime svjesno krši dogovor i postupa prijevarno s jedinim ciljem da protivniku osiguranja prouzroči daljnje, nepotrebne i visoke troškove postupka. U tom pravcu predlaže saslušati protivnika osiguranja, njegovu punomoćnicu i punomoćnika predlagatelja osiguranja. Postupanje punomoćnika predlagatelja osiguranja ima obilježje prijevarnog postupanja jer isti svjesno, namjerno i maliciozno u prijedlogu za osiguranje uopće ne spominje svoju Izjavu od 30. listopada 2024. niti ju prilaže uz prijedlog, zbog čega protivnik osiguranja razmišlja o tome da pred Hrvatskom odvjetničkom komorom protiv njega pokrene disciplinski postupak, jer je postupanje potonjeg protivno Zakonu o odvjetništvu i Kodeksu odvjetničke etike. Kako tražbina nije ovršiva jer nije dospjela, a k tome zadužnica nije dostavljena u originalu, dok protivniku osiguranja uopće nije dostavljena, sve to predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka, kao i povredu prava na raspravu, jer je protivniku osiguranja, prije odlučivanja suda, uskraćeno pravo da se očituje o prijedlogu predlagatelja osiguranja i da izvrši uvid u zadužnicu. Da bi predlagatelj osiguranja imao pravo na naplatu troškova postupka od protivnika osiguranja, morao je na strani protivnika osiguranja ležati uzrok pokretanja ovog spora. Predlaže da prvostupanjski sud usvoji žalbu na način da preinači pobijano rješenje i prijedlog predlagatelja odbije, podredno, ukine i odbaci prijedlog predlagatelja osiguranja, te ga obveže da naknadi trošak ovog postupka protivniku osiguranja, te da prije odluke o žalbi sasluša protivnika osiguranja, njegovu punomoćnicu, punomoćnika predlagatelja osiguranja i izvrši uvid u priloženu Izjavu. Podredno navedenom, predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano prvostupanjsko rješenje, na način da prijedlog predlagatelja osiguranja odbije, podredno, odbaci, te ga obveže na plaćanje troškova postupka protivniku osiguranja.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ) na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. Iz spisa predmeta je razvidno da je predlagatelj osiguranja na temelju ovršne isprave - zadužnice od 30. listopada 2024., ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba 12. studenog 2024., podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine u iznosu od 80.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i osiguranje troškova postupka osiguranja, zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] oranica pod lesom, ukupne površine 529 čhv i 1903 m[2] .

6. Zaključkom prvostupanjskog suda od 20. studenog 2024. predlagatelju osiguranja je naloženo da u roku od 8 dana dopuni prijedlog za osiguranje na način da dostavi zadužnicu u izvorniku ili ovjerovljenoj preslici, uz upozorenje po čl. 109. st. 4. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, te je predlagatelj osiguranja u ostavljenom roku (29. studenog 2024.) dostavio ovjerenu presliku ovršne isprave, nakon čega je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem o osiguranju od 4. prosinca 2024. odredio predloženo osiguranje, pozivom na odredbe čl. 296., 297. i 298. st. 1. OZ. Ujedno je istim rješenjem protivniku osiguranja naloženo predlagatelju osiguranja naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.839,31 eura, u roku od 8 dana.

7. Zadužnica od 30. listopada 2024. potvrđena istoga dana kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod brojem OV-14195/2024 ima svojstvo ovršne isprave primjenom čl. 214. st. 7. OZ, i to ovršne isprave temeljem koje je dopušteno odrediti osiguranje jer je istom utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja u iznosu od 80.000,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate, pa neosnovano žalitelj ukazuje na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ (ako isprava nije stekla svojstvo ovršnosti). Treba nadodati kako je o navedenom zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela ovog suda održanoj dana 19. travnja 2016., broj: Su: 228/16-5, prema kojem se osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini može odrediti (i) na temelju zadužnice (čl. 296. OZ) jer ista ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca na drugim predmetima ovrhe (čl. 214. st. 7. OZ).

8. Odredba čl. 296. OZ propisuje da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Prema čl. 297. st. 1. i 2. OZ, na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva se uknjižbom. Pri uknjižbi založnoga prava u zemljišnoj će se knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena. Učinak uknjižbe i zabilježbe propisan je čl. 298. st. 1. OZ, a sastoji se u tome da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

9. Obzirom da je predlagatelj osiguranja na poziv suda u ostavljenom roku dostavio ovjerenu presliku zadužnice, nije osnovan navod žalitelja kako je osiguranje određeno na temelju ovršne isprave koja nije valjana iz razloga što je zadužnica dostavljena u običnoj preslici tj. što nije dostavljena u izvorniku, te nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ. Ovdje je svakako za ukazati na pravno shvaćanje izraženo u više revizijskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tome može li se ovrha odrediti na temelju ovjerene preslike zadužnice, koji je to pitanje ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj Rev 2878/2017-2 od 15. siječnja 2020. navodi slijedeće; "Naime, niti jedno ograničenje glede primjene zadužnice kao ovršne isprave nije propisano odredbom članka 183. OZ, a koje bi pred ovrhovoditelja stavljalo veća ograničenja nego što bi to bilo kada bi se ovrha predlagala na temelju neke druge ovršne isprave.

10. Dakle, kada ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave- zadužnice, on je dužan postupiti u skladu s čl. 33. i čl. 35. OZ, ali niti više niti manje od toga nego što je to određeno tom odredbom.

11. Stoga prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora, između ostalog, priložiti ovršnu ispravu bilo u izvorniku, bilo u ovjerenom prijepisu, ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što se mora primijeniti i u ovom slučaju jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha. Navedeno vrijedi bez obzira na to o kojoj se ovršnoj ispravi radi, dakle, ona se može uz prijedlog za ovrhu podnijeti u izvorniku (koji je uvijek samo jedan bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, pa u tome zadužnica nije iznimka) ili u ovjerenoj preslici pa i kada je riječ o zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu odredbe čl. 183. st. 7. OZ

12. Takvo je shvaćanje već izraženo u odlukama ovoga suda, primjerice i u rješenju polovni broj Rev 2183/13-2 od 13. travnja 2013.

13. Slijedom navedenog, nije pravilno pravno shvaćanje suda drugog stupnja da se ovrha na temelju zadužnice kao ovršne isprave može tražiti samo ako je prijedlogu priložen izvornik zadužnice, odnosno da se ne može prijedlogu za ovrhu priložiti i u ovjerenoj preslici.

14. Budući da je uz prijedlog za osiguranje podnesena valjana ovršna isprava iz čl. 23. OZ koja i dalje egzistira, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da je protivnik osiguranja upisan kao vlasnik nekretnine na kojoj se zasniva založno pravo, to ovaj sud nalazi da su ispunjene sve pretpostavke za određivanje predmetnog osiguranja iz citirane odredbe čl. 296. OZ.

15. Neosnovano žalitelj ističe kako je nedostavljanjem priloga uz rješenje o osiguranju tj. zadužnice došlo do povrede njegovih ustavnih i konvencijskih prava na pošteno suđenje. Naime, odredbom čl. 290. st. 1. OZ propisano je da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, pa o prijedlogu za osiguranje sud odlučuje rješenjem kojim se može u cijelosti ili djelomično prihvatiti prijedlog za osiguranje, dok se glede sadržaja rješenja o osiguranju primjenjuju odredbe o sadržaju rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 41. st. 4. OZ, što između ostalog znači da rješenje o osiguranju mora sadržavati podatak o strankama, tražbini koja se osigurava, sredstvu i predmetu osiguranja te uputu o pravnom lijeku, dok isto rješenje ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja, slijedom čega nije postojala obveza prvostupanjskog suda da protivniku osiguranja dostavi ovršnu ispravu-zadužnicu.

16. U odnosu na žalbene navode o tome kako je punomoćnik predlagatelja osiguranja potpisao Izjavu u kojoj se obvezao da do 31. siječnja 2025. neće predmetnu zadužnicu pustiti na naplatu, čime žalitelj ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 4. OZ (ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu), istome je za ukazati kako se u ovom predmetu radi o osiguranju novčane tražbine te se pobijanim rješenjem o osiguranju zasniva založno pravo koje nije identično provedbi ovrhe, niti se u postupku osiguranja ostvaruje prisilno ostvarenje novčane tražbine. Dakle, kako u konkretnom postupku nije zatražena provedba ovrhe po zadužnici, već isključivo osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, takvi žalbeni navodi nisu ni od kakvog značenja na odluku suda u ovom postupku.

17. Po ocjeni ovog suda, žalitelj nije istaknuo navode koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o osiguranju, pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o osiguranju temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

18. Međutim, u žalbi žalitelj ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika), povodom kojeg žalbenog razloga sukladno čl. 52. istog Zakona postupak provodi i odluku donosi prvostupanjski sud, pa je u tom dijelu trebalo predmet vratiti sudu prvog stupnja da postupi u smislu te odredbe, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Naime, prema odredbi čl. 52. st. 1. OZ, ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. tog Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. tog članka zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.), u kojem je smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u odluci poslovni broj Rev-538/2021-2 od 7. veljače 2024.

Zadar, 7. srpnja 2025.

Sudac

Eugen Škunca