Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-305/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po nasljednici ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i nasljedniku KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Nikolini Mršić odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika protiv 1. tužene HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku BF odvjetniku u [adresa], 2. tuženika ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika LF iz [adresa], 4. tužene DF iz [adresa], radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 22. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nikoline Mršić odvjetnice u Karlovcu, punomoćnika 1. tužene BF odvjetnika u [adresa], odsutnosti nasljednika tužiteljice i 2., 3. i 4. tuženika, a objavljene dana 08. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u Ozlju dana 18.10.2006. godine između se tužiteljice VF s jedne strane kao primateljice uzdržavanje i tuženih GF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], LF iz Nikole [adresa] te DF iz [adresa] kao davatelja uzdržavanja s druge strane ( kao nasljednici iza pokojnog AF iz [adresa] iza pokojnog AF ).

II. Nalaže se tuženima da tužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 6,11 % godišnje, odnosno u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi izračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja rješenja o troškovima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“, radi neosnovanosti.

II.

Nalaže se nasljednicima tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade 1. tuženoj EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.125,00 eura , u roku od 15 dana.

III.

Nalaže se nasljednicima tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade 2. tuženiku ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika LF iz [adresa], parnične troškove u iznosu od 1.168,75 eura (jednu tisuću sto šest deset osam eura i sedam deset pet centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi, da je između tužiteljice s jedne stranke kao primatelja uzdržavanja te AF i ŽF s druge strane kao davateljima uzdržavanja dana 18.10.2006. godine sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju pred Općinskim sudom u Ozlju pod poslovnim brojem R1-37/06. Nadalje tvrdi, da točkom II Ugovora utvrđene su obveze davatelja uzdržavanja, da nakon što je AF umro (**.**.2016. godine) iza njega su ostali nasljednici : supruga GF te sinovi IF i LF te kćer DF, da nitko od nasljednika AF nikada nije skrbio o tužiteljici. Zatim, tužiteljica tvrdi da je tek nedavno doznala da su tuženi formalo preuzeli obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju iza pokojnog oca AF što je upisano u rješenju o nasljeđivanju O-189/16 budući joj tuženi nikada nisu rekli da su preuzeli obveze iz citiranog ugovora. Tužiteljica živi u kući s prvotuženom ali su fizički razdvojene na način da svaka živi u svom stanu time da su i ulazi odvojeni. Prvotužiteljica ne skrbi niti pomaže tužiteljicu niti je to ikad činila. Isto tako, o tužiteljici nikada nisu skrbili unuci (drugotuženi, trećetuženi, četvrtotužena). Naprotiv, jedinu pomoć koju tužiteljica ima je od sina ĆF te kćeri ŽF koji godina brinu o njoj, vode ju kod doktora, pomažu financijski, kupuju drva te donose hranu i poduzimaju sve radnje. Kako tuženi ne izvršavaju svoju obvezu prema tužiteljici, tužiteljica po osnovi čl.583.st.3.Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud nakon proveden rasprave donose presudu da se raskida Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u [adresa] dana 18.10.2006. godine između se tužiteljice VF s jedne strane kao primateljice uzdržavanje i tuženih GF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], LF iz Nikole [adresa] te DF iz [adresa] kao davatelja uzdržavanja s druge strane ( kao nasljednici iza pokojnog AF iz [adresa] iza pokojnog AF ), te potražuje parnične troškove.

2. I.tužena GF u odgovoru na tužbu priznaje da je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali ne priznaje da nisu nikada skrbili o tužiteljici. Zatim tvrdi, da je točno da su u ostavinskom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem O-189/16 iza pok. AF, ovdje tuženi kao njegovi zakonski nasljednici preuzeli obvezu doživotnog uzdržavanja ovdje tužiteljice. Međutim, nije točan navod iz tužbe kako je tužiteljica tek nedavno saznala kako su ovdje tuženi preuzeli tu obvezu. Naime, tužiteljici je svakako trebalo biti poznato da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa prednikom tuženih, AF koji je umro 2016. godine, te nije logično i uvjerljivo da se punih 7 godina nije interesirala što je sa obvezom uzdržavanja koju je ugovorila sa pokojnim suprugom I. tužene. Osim toga, neuvjerljivo i nelogično je da iako je tužiteljica znala da je ugovorila obvezu da je se uzdržava, nije to uzdržavanje tražila od ovdje tuženih, niti je s njima dogovorila pitanje dotadašnjeg uzdržavanja od strane njihovog prednika, koji ugovor je bio na snazi 10 godina prije njegove smrti. Točno je da tužiteljica živi u kući s I. tuženom, a do prije nekoliko mjeseca u istoj kući i domaćinstvu sa obitelji je živio i III. tuženi LF koji se iz kuće odselio krajem 2022. godine. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 21.9.2006.g., koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Ozlju, pod brojem R1-37/06, u točci II. ugovoreno je da se davatelji uzdržavanja „obvezuju brinuti o primatelju uzdržavanja kada ovaj onemoća, te da tada trebaju voditi brigu oko smještaja i prehrane, pružiti svu potrebnu njegu, u slučaju bolesti osigurati i brinuti se za liječenje i troškove liječenja, prijevoz u bolnicu i dr., a u slučaju smrti pokopati o svom trošku prema mjesnim običajima.“ Tužiteljica živi u kući u [adresa], zajedno sa I. tuženom, i od sada je samostalno obavljala sve što joj je trebalo i do sada nikada nije bilo upitno niti da bi tražila bilo kakvu pomoć od drugih niti da bi oni takvu pomoć odbili pružiti. Svakako za sada nije postojala potreba smještaja tužiteljice, a niti je ona to tražila, niti je koliko bi to uženima bilo poznato, imala namjere i potrebe za smještajem izvan kuće. Ukoliko postoji takva potreba smještaja tužiteljice koja je predviđena ugovorom o doživotnom uzdržavanju, o istom tužiteljica nije obavijestila tužene pa da bi oni takvu obvezu iz ugovora odbili. Također, do sada nije postojala potreba da se tužiteljici kuha jer je ona pokretna i kuha sama, nije posebno bolesna bez obzira na dob, a kada je bila potreba da je se odveze liječniku, to nije bilo posebno raspravljano već ju je odvezao onaj tko je mogao, ponekad supruga III. tuženika ili tko je već bio u prilici. I. tužena je puno puta sama znala skuhati ručak, napraviti kolač i odnijeti tužiteljici, i to ne zato jer je smatrala da to mora zbog ugovorne obveze, nego zato jer je poštuje. Brigu oko plaćanja režija, održavanja kuće i okućnice, oko kućnih popravaka, čišćenja septičke jame, dimnjaka, popravka crijepa i slično vodila je I. tužena. Ona plaća sve račune za kuću u kojoj živi s tužiteljicom, ti računi dolaze na ime I. tužene, i ona nikada nije postavljala uvjete, niti je odbijala nešto platiti. Dokaz: uvid u priložene račune Kuća u kojoj žive tužiteljica i I. tužena ima centralno grijanje, ali je tužiteljica htjela ložiti peć na drva na kojoj kuha pa joj je godišnje bilo potrebno 5 m3 za koja nije nikada tražila da joj se posebno dovezu niti bi to tuženi odbili. Čitavo ovo vrijeme odnosi između parničnih stranaka su bili normalni, pristojni, te su se stranke međusobno uvažavale. Prema tome, nikada se nije postavljalo pitanje oko sadržaja uzdržavanja. U slučaju da je tužiteljici bilo što potrebno, tužiteljica može tražiti od I. tužene ili II. i III. tuženih koji žive u neposrednoj blizini, ali ona to niti ne čini jer joj posebna pomoć nije niti bila potrebna. I.tužena ocjenjuje kao nelogičan navod iz tužbe u kojem se navodi kako joj osim kćerke ŽF koja je davateljica uzdržavanja po Ugovoru iz 2006.g., pomoć pruža i sin ĆF, pri čemu je nelogično osobito da tužiteljici pomoć pruža osoba čija to nije primarna obveza, a takvu pomoć ne traži od tuženih koji su to obvezni činiti. Tužiteljica nikada nije govorila da joj je nešto pomogne, niti je nikada pozivala na ispunjenje ugovora, tako da nisu ispunjeni razlozi da raskid navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen još 2006.godine. Slijedom svega naprijed iznesenog, I. tužena predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, i naloži tužiteljici da I. tuženoj naknadi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. II. tuženi ZF i III. tuženi ĐF u odgovoru na tužbu se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te priznaju sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali osporavaju da se nisu nikada skrbili o tužiteljici. Točno je da su u ostavinskom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem O-189/16 iza pok. AF, ovdje tuženi kao njegovi zakonski nasljednici preuzeli obvezu doživotnog uzdržavanja ovdje tužiteljice. Međutim, nije točan navod iz tužbe kako je tužiteljica tek nedavno saznala kako su ovdje tuženi preuzeli tu obvezu. Naime, tužiteljici je svakako trebalo poznato da je sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa prednikom tuženih, AF koji je umro 2016. godine, te nije logično i uvjerljivo da se punih 7 godina nije interesirala što je sa obvezom uzdržavanja koju je ugovorila sa pokojnim suprugom I. tužene. Osim toga, neuvjerljivo i nelogično je da iako je tužiteljica znala da je ugovorila obvezu da je se uzdržava, nije to uzdržavanje tražila od ovdje tuženih, niti je s njima dogovorila pitanje dotadašnjeg uzdržavanja od strane njihovog prednika, koji ugovor je bio na snazi 10 godina prije njegove smrti. Točno je da tužiteljica živi u kući s I. tuženom, a do prije nekoliko mjeseca u istoj kući i domaćinstvu sa obitelji je živio i III. tuženi LF koji se iz kuće odselio krajem 2022. godine. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 21.9.2006.g., koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Ozlju, pod brojem R1-37/06, u točci II. ugovoreno je da se davatelji uzdržavanja „obvezuju brinuti o primatelju uzdržavanja kada ovaj onemoća, te da tada trebaju voditi brigu oko smještaja i prehrane, pružiti svu potrebnu njegu, u slučaju bolesti osigurati i brinuti se za liječenje i troškove liječenja, prijevoz u bolnicu i dr., a u slučaju smrti pokopati o svom trošku prema mjesnim običajima.“ Tužiteljica živi u kući u [adresa], zajedno sa I. tuženom, i od sada je samostalno obavljala sve što joj je trebalo i do sada nikada nije bilo upitno niti da bi tražila bilo kakvu pomoć od drugih niti da bi oni takvu pomoć odbili pružiti. Svakako za sada nije postojala potreba smještaja tužiteljice, a niti je ona to tražila, niti je koliko bi to uženima bilo poznato, imala namjere i potrebe za smještajem izvan kuće. Ukoliko postoji takva potreba smještaja tužiteljice koja je predviđena ugovorom o doživotnom uzdržavanju, o istom tužiteljica nije obavijestila tužene pa da bi oni takvu obvezu iz ugovora odbili. Također, do sada nije postojala potreba da se tužiteljici kuha jer je ona pokretna i kuha sama, nije posebno bolesna bez obzira na dob, a kada je bila potreba da je se odveze liječniku, to nije bilo posebno raspravljano već ju je odvezao onaj tko je mogao, ponekad supruga III. tuženika ili tko je već bio u prilici. I. tužena je puno puta sama znala skuhati ručak, napraviti kolač i odnijeti tužiteljici, i to ne zato jer je smatrala da to mora zbog ugovorne obveze, nego zato jer je poštuje. Brigu oko plaćanja režija, održavanja kuće i okućnice, oko kućnih popravaka, čišćenja septičke jame, dimnjaka, popravka crijepa i slično vodila je I. tužena. Ona plaća sve račune za kuću u kojoj živi s tužiteljicom, ti računi dolaze na ime I. tužene, i ona nikada nije postavljala uvjete, niti je odbijala nešto platiti. Kuća u kojoj žive tužiteljica i I. tužena ima centralno grijanje, ali je tužiteljica htjela ložiti peć na drva na kojoj kuha pa joj je godišnje bilo potrebno 5 m3 za koja nije nikada tražila da joj se posebno dovezu niti bi to tuženi odbili. Čitavo ovo vrijeme odnosi između parničnih stranaka su bili normalni, pristojni, te su se stranke međusobno uvažavale. Prema tome, nikada se nije postavljalo pitanje oko sadržaja uzdržavanja. U slučaju da je tužiteljici bilo što potrebno, tužiteljica može tražiti od I. tužene ili II. i III. tuženih koji žive u neposrednoj blizini, ali ona to niti ne čini jer joj posebna pomoć nije niti bila potrebna. I. tužena ocjenjuje kao nelogičan navod iz tužbe u kojem se navodi kako joj osim kćerke ŽF koja je davateljica uzdržavanja po Ugovoru iz 2006.g., pomoć pruža i sin ĆF, pri čemu je nelogično osobito da tužiteljici pomoć pruža osoba čija to nije primarna obveza, a takvu pomoć ne traži od tuženih koji su to obvezni činiti. Tužiteljica nikada nije govorila da joj je nešto pomogne, niti je nikada pozivala na ispunjenje ugovora, tako da nisu ispunjeni razlozi da raskid navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen još 2006.godine. Slijedom svega naprijed iznesenog, I. tužena predlaže da Naslovni sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, i naloži tužiteljici da I. tuženoj naknadi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. IV. tužena DF nije dostavila odgovor na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika GF i ČF, u svojstvu stranaka u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka ŽF i KF nasljednika tužiteljice VF, saslušanjem svjedoka UF, GF i PF, dokaz čitanjem i pregledavanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa listova br. 4- 5, računa sa lista br. 17-19, vlastoručne bilješke i oporuka pok. VF sa lista br. 51-54, izvršio uvid u spise ovoga suda posl. br. O-189/16, posl. br. O-1582/23. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. st. 1. i članak 219. st. 1. ZPP- u).

7. Dakle, između stranaka je sporno da li su tuženici kao nasljednici davatelja uzdržavanja pok. NF ispunjavali obveze ugovorene predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju prema tužitelju kao primateljici uzdržavanja, a nakon smrti davatelja uzdržavanja NF od dana 18. siječnja 2016. godine do dana podnošenja tužbe 28. ožujka 2023. godine.

8. Članak 583 stavak 3 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23) glasi: „Svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze“.

9. Uvidom predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju sa lista br. 4-5 proizlazi, da su VF iz [adresa], kao primateljica uzdržavanja s jedne strane, te AF iz [adresa] i ŽF iz [adresa] kao davatelji uzdržavanja s druge strane sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je ugovor ovjeren dana 18. listopada 2006. godine od strane Općinskog suda u Ozlju, da su se davatelji uzdržavanja obvezali brinuti o primateljici uzdržavanja, kada onemoća voditi brigu oko smještaja i prehrane, pružiti svu potrebnu njegu, u slučaju bolesti osigurati i brinuti se za liječenje i troškove liječenja, prijevoz u bolnicu i dr., u slučaju smrti pokopati je o svom trošku prema mjesnim običajima. Ove činjenice između parničnih stranaka nisu sporne.

10. Zatim, uvidom u spis ovoga suda posl. br. O-189/16 utvrđeno je, da je davatelj uzdržavanja AF iz [adresa] umro **.**.2016. i da su nasljednicima ostavitelja u dijelu imovine koji se odnosi na predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju proglašeni nasljednicima supruga ostavitelja GF, te djeca ostavitelja LF i ZF, te DF, odnosno I. do IV. tuženi u ovom predmetu. Ove činjenice nisu sporne.

11. Nadalje, uvidom u preslik spisa ovoga suda posl. br. O- 1582/23 utvrđeno je, da je tužiteljica VF iz [adresa] umrla dana **.**.2023..

12. Iz računa sa lista br. 17-19 proizlazi, da računi za potrošenu električnu energiju za mjerno mjesto na adresi [adresa] glase na ime I. tužene GF za razdoblje od 01. travnja 2022. do 30. rujna 2022.

12. Zatim, iz vlastoručne bilješke i oporuka pok. VF sa lista br. 51-54 proizlazi da je VF napisala kada joj je umro suprug onda ju je sin AF nagovorio da idu advokatu radi skrbništva te su krenuli za [adresa] ona, sin i kćerka te je sin stao i rekao joj neka prepiše na njega pola sjenika jer ako ne prepišem da bi ga žena tukla. Navodi da su njegova žena i njezin sin tukli njezinu kćer u prostoriji gdje je centralno grijanje. Kako bi već za neko vrijeme kako sin umro snaha i njezin sin došli kod VF u kuhinju i tamo je ona pokazala svoju hrabrost sa šakama ali je sin odmah zvao policiji. VF navodi da joj je snaha zagorčavala život s tim što je zabranila dečkima da joj asfaltiraju most jer kao ona je gazda. Došla je u Zdenkinu kuhinju i tražila ju njenu osobnu da ju preslika i digla novce kod bilježnika isto u vezi telefonskih kablova. Kada su VF i njen sin ĆF došli kod bilježnika oni su im rekli da su oni dali te novce 4300 K snahi ali joj ona nije dala ništa nego je počela vikati na nju neka ništa ne pita za novce jer da njoj trebaju za čišćenje kanala. Nadalje navodi da im je zabranila posjećivati grob sina VF. Navodi da joj je snaha naredila da sve slike njezine djece i supruga stavim u poštanski sandučić. Plaćala je sinu redovito režije svaki mjesec da bi nastavila plaćati snahi. Tako da sa Josipove strane nije bio nikakve pomoći ni skrbništva, nisu došli ni da vide je li živ. U ovih 17 godina kako je sama Josipov sin IF došao joj jednom čestitati Božić, kćerka F bila je par puta i to samo na večer na nekoliko minuta. Tako može reći da tu o skrbništvu nema ništa. Sve što joj treba obavlja i donosio je njezin sin AF i kćerka FF. Također navodi da bez prisile ili nagovora ostavlja nakon svoje smrti u vlasništvo svojoj kćerki ŽF rođenoj VF u nasljedstvo svoj dio kuće sa postojećom prostorijom za drva koja u sklopu kuće s vlastitim ulazom. Kćerki ostavlja zato što ju uzdržava i pomaže gdje treba dok druga strana (snaha) uopće ne mari, još VF njoj plaća srtuju i vodu od joj je umro suprug. I sin ĆF joj nabavlja drva, vozi je liječniku i ostalo što treba. Kćerki ostavlja još na Golom Vrhu sjenik sa svom postojećom zemljom. Ostavlja joj još i svoje grobno mjesto u [adresa].

13. Svjedok ŽF je izjavila kako je slušala sve što je njezin brat iskazao i sve je istina što je on rekao. Točno je da unuci i unuka odnosno 2.,3. i 4. tuženici nisu imali sa pok. VF blizak odnos nego su se samo pozdravili kada bi se vidjeli u prolazu, a sa 1. tuženom majka se nije nikako mogla složiti. Na pitanje pun. tužitelja da li je bila osobno prisutna u sukobu majke i 1. tužene odgovara da nije jer kada je dolazila kod majke i to svaki dan 1. tužene nije bilo kod kuće, ali ju je majka isto znala nazvati sva uplakana jer joj je govorila da joj 1. tužena stalno provocira, rekla je majci da neka se zaključa i tako je bilo neko vrijeme ali je majka onda rekla da ne može živjeti tako zaključana po cijele dane. Svaki dan je dolazila kod majke, a kada je otišla u mirovinu dolazila je kod majke i ostajala kod nje tjedan ili dva na što se 1. tužena bunila što ona tu dolazi. Na sprovodu nije bila 1. tužena, a bili su ona, 2. i 3. tuženici unuci, njen brat i naša djeca. 1. tužena nije na bilo koji način sudjelovala oko sprovoda. O tom grobnom mjestu gdje je majka pokopana brinu brat i ona. Na pitanje pun. tuženika odgovaram da je potpisala ugovor na sudu 2006. i nije nikada s majkom o tome razgovarala i nastavili smo normalno živjeti dalje. Do smrti majke nije joj bila potrebna nikakva skrb išla je sama u banku, poštu i sl. kuhala je sama a ona je ponekad znala kada je skuhala odnijeti joj jesti i ponekad joj pomogla očistiti. Kada pod zadnjih mjesec dana nije mogla kuhati onda joj je ona kuhala svaki dan. Kada nije mogla ići u trgovinu, banku i sl. onda ju brat vozio ali i na groblje, na plac u [adresa] i dr. Ne zna točno koji je to bio vremenski period. Vozio ju je na more kod sebe na vikendicu.

14. Svjedok ĆF je izjavio da je VF imala troje djece to on, brat AF koji je umro i ŽF. Ona je za života do svoje smrti živjela u svojoj kući u svom dijelu, to je velika kuća približno 4 stana i u jednom stanu je živjela ona i to dolje desno u prizemlju. U prizemlju iste kuće lijevo je prije bio poslovni prostor, u kojem je najprije živjela njegova sestra ŽF, a kada se ona iselila u njemu je živio njegov brat AF do smrti sa suprugom GF, a kada je brat umro u predmetnom dijelu živi i danas 1. tužena GF. U gornjem desnom dijelu kuće je živio on dok nije napravio svoju kuću iza stare kuće negdje 1984. i tamo i dalje živi i to je adresa [adresa] i od tada živi do danas neprekidno. Nakon što se iselio 1984.g u taj dio se useljava 3. tuženik LF sin njegovog brata i uselio se s obitelji, zna da je kupio sebi kuću a ne zna kada se odselio, i živi na toj drugoj adresi s obitelji. Koliko zna u gornjem lijevom dijelu kuće je živio s obitelji 2. tuženik ZF za vrijeme dok je u donjem dijelu kuće živjela njegova majka i tada živi brat AF, nakon smrti njegovog brata IF je sebi kupio kući i on se odselio iz gornjeg lijevog dijela kuće. Trenutno je prazan i gornji desni i gornji lijevi dio kuće, te donji desni dio kuće od kada je njegova majka VF umrla. GF 1. tužena sama živi u kući a njegova se sestra FF je htjela čistiti svoj dio kuće ali ne može jer joj 1. tužena nije dala pristup vodi. Njegova se sestra ŽF iselila iz kuće 1999.g. Ona je od 1988. do 1999.g. živjela u lijevom dijelu kuće u prizemlju, a iselila se jer se udala i otišla je živjeti kod supruga. Nije znao za ugovor o doživotnom uzdržavanju do 2018.g. Ugovor je sklopljen mjesec dana nakon tatine smrti, nitko mu nije spomenuo dok brat nije umro i mama mi je to rekla 2018.g. kada joj je to objasnio sestri i mami što su potpisale mama je rekla da to tako nije mislila i rekla je da želi ići na sud jer se oni tako nisu dogovorili. Njegova majka je umrla u bolnici 2023.g. u 8.mj. Dok nije otišla u bolnicu bila je pokretna i živjela je u kući, bila je pokretna, nije trebala punu pomoć i sve što je trebala dali su joj on sestra. Najviše joj je trebao koji lijek, s je išla u trgovinu a nabavljao joj je svake godine drva, vodio brigu o njoj a kada je trebala zvala je samo njega. 2018.g. kada mu je ona priopćila za postojanje ugovora i kada joj je objasnio posljedice ugovora nagovarala ga je dvije godine da ideu na sud jer je htjela poništiti ugovor jer ono što je pisalo u ugovoru nije ono što su se oni dogovorili. On ju je na to odgovarao, jer je stara. Ona nije nikada nikoga tražila od tuženika da joj obilo što pomognu a niti se tko ponudio da joj pomognu. Njega je smetalo da je sve saznao nakon tatine smrti a on je dok je tata bio živo davao svoju plaću u kuću, pomagao im sve. Nakon dvije godine maminog inzistiranja da idu na sud a poslije su sestra, mama i on odlučili zajedno da učine, i mama je rekla da ukoliko ona umre da pomogne sestri da to riješe do kraja. Išao je na sud zbog majke. Imala je grobno mjesto gdje je pokopana, sve je on organizirao oko sprovoda zajedno sa sestrom. Prije smrti majci u bolnici je obećao da ću ići do kraja sa sudom. Majka mu se žalila da je bilo prijetnji od pok. brata supruge 1. tužene GF, te joj je on govorio da se zaključa, te mu je majka bila u strahu. Koliko se sjeća nisu nikada zvali policiju. U pravilu kada bi došao majci u kuću 1. tužena bi otišla iz kuće a kada je otišao majka ga je zvala sva uplakana i u strahu. Majka je bila u bolnici 8 dana jer je pala u kući i udarila je glavom, te ju je hitna odvezla u bolnicu i nakon boravka u bolnici od 8 dana majka je umrla. Samo je vidio u bolnici kada je 1. tužena GF govorila doktorici da je ona skrbnica i on je reagirao i rekao da ona nije skrbnica. Mama ga je molila samo da joj GF ne dolazi u posjet u bolnicu na što je on reagirao i rekao sestrama da ju ne puštaju.

Na pitanje pun. tužitelja odgovara da njegova majka nije imala brojeve telefona od unuka tuženika a zna da mu je mama rekla da joj je DF bila sa kćerima 3 do 4 puta zadnjih 5 godina prije mamine smrti. Režije od majke je financirao s time da nakon smrti roditelja režije su se vodile na njegovog brata AF. Zna da je njegova majka davala novce 1. tuženoj GF za plaćanje režija i svoj dio. Mama se grijala na peć na drva i ja on joj svake godine sređivao drva, ali se je grijala sama. Bilo je centralno ali to nije bilo veze s grijanjem niti toplom vodom. Zna da mu je rekla da neki put ima tople vode, više puta nema, prozor nije smjela otvarati i to po nalogu sestre pok. brata. Od 2006.g. majka je živjela u strahu i panici jer je žena njegovog brata uznemiravala majku na način da joj je stalno govorila ne valja ovo, ne valja ono, a misli da je to sve išlo u tom smjeru jer je EF znala da ona dobivala polovicu od njegove majke poslije njezine smrti. On je davao novce dok je tata bio živ i to 5.000 kn a nakon smrti oca, dao je novce majci otprilike 500 kn mjesečno.

Na pitanje pun. tuženika u kakvom je odnosu bio s bratom AF odgovara da je bio u odličnim odnosima jer mu je brat AF bio osoba od povjerenja i vodio mu je poslove u radioni. Da li su mu je pok. brat ili ovdje prisutna sestra rekli za postojanje ugovora odnosno da će oni skrbiti o majci odgovara da mu nisu nikada ništa o tome rekli. GF, [adresa] je moja strina, a PF je prva susjeda, a UF PF je isto prva susjeda.

15. I.tužena GF je izjavila vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju ne zna jesu li tužitelji znali, mislimda je ĆF znao, a kada je pitala svog supruga zašto ĆF nije u ugovoru on joj je rekao da ĆF ne želi ništa od majke i da su se njih troje sve dogovorili. Tako su njen suprug i njegova sestra FF sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom majkom. Njezin sin IF kada se htio ženiti uredio je gornji lijevi kat kuće, a ispod donji prizemni lijevi dio kuže je sredio njezin suprug AF za života u kojem ona sada živi. Sin se ženio 2010.g. Dolje desno u prizemlju je živjela VF do odlaska u bolnicu. Nije bila u svađi sa pok. FF, ona je bila samostalna, ista joj nije dozvolila, iskuhavala je veš na štednjaku, obrađivala je brajdu, uređivala cvijeće, bila je prilično samostalna. Odbijala je njezinu pomoć. Ne zna kada je baka završila u bolnici, koliko dana prije smrti ali zna kada je došla u bolnicu da vidi o čemu se radi 2 dana nakon što ju je hitna odvezla, od muža brat je došao iza nje i pitao ju Što ti tu radiš? Nije joj bilo ugodno kada ju je to pitao. Stoga se okrenula i otišla. Nitko ih nije obavijestio o smrti. Nije išla na sprovod jer nije htjela biti isprovocirana jer je procijenila da će biti isprovocirana od mase ljudi i to najviše od FF. Njeni sinovi su bili na sprovodu. Ona je uređivala grobno mjesto pok. svekrve i to ga je uređivala po njenom nalogu sve do njene smrti. Kada ju je zamolila da posadi cvijeće za njenog sina to je i napravila i ona joj je uvijek na tome zahvaljivala. Komunicirale su koliko smo smjele.

Na pitanje pun. tužitelja svekrvu nije nikada vodila u trgovinu, kod doktora i negdje drugdje jer nije bilo potrebe, a nije joj išla po lijekove jer je rekla da ĆF ide po lijekove ali ju je ona stalno podsjećala da pije lijekove. Svekrva je plaćala režije jer ona imam malu mirovinu, plaćala joj je režije 200 kuna mjesečno kao i njezina djeca koja su plaćali više. Režije su velike. Ne zna koliko je imala mirovinu to joj nikada nije rekla. Valjda nije smjela reći a da joj je rekla sve bio se radilo drugačije. Par puta joj je donijela kuhano kada je imala ozlijeđenu kralježnicu ali je odbila jer je rekla da mora vježbati. Ona je kuhala za sina od FF dakle svog unuka i za FF koja je dolazila na doručak. Drva je nabavljao ĆF a on je znao zašto dovozi ta drva, jer je njemu majka jako puno toga dala pa je imao razloga da joj nabavlja drva svake godine. Po kući je pospremala sama najviše, a ako je kćerka nešto pospremala ne znam nisam se tome protivila. Kćer je dolazila kod majke svaki dan dok je radila i to je dolazila na doručak, a kada se kćerka ŽF posvađala s mužem znala je ostajati kod majke i po tjedan dana. Misli da je loše utjecala na svoju majku. Njoj je nepojmljivo da ĆF nije znao za ugovor o doživotnom uzdržavanju.

16. II. tuženik ZF je izjavio kako je slušao iskaz majke i sve je istina što je rekla. U toj kući je bio od rođenja dok nije počeo studirati, studirao je 9 godina od 2000. do 2009. je odsutan iz te kuće, 2010.g. se vraća i oženio se te sa suprugom uređuje gornji lijevi kat kuće i to kompletno od svih instalacija do stolarije. Od 2010. do 2018.g. su živjeli tamo supruga i on, a u 12.mj. 2018. se sele jer su kupili kuću na drugoj lokaciji. Za vrijeme njegovog boravka s bakom je bio u posebno dobrim odnosima a tako i njegova supruga i u tom periodu su imali jedno dijete. Dvorište je bilo zajedničko, baka bi sama izašla van jer je bila sretna kada je vidjela unuka. Nikada se nije s njim svađala. Bila je preskromna osoba. Znao sam ju je vidjeti samu na cesti i rekao joj da ću je odvesti kući na što je ona prvo negirala ali ipak pristala i sjela u auto da ju odveze. Nikada nikoga nije tražila previše. Do zadnjega je baka bila pokretna, zna da je samostalno kuhala, prala, bio je na sprovodu. Istina je da nisu baka i on razmijenili telefonske brojeve. Nije bio u bolnici kod bake jer njegov drugi sin ima imunološku bolest i posjet baki u bolnicu tada nije bio moguć jer je na prvo mjesto morao staviti zdravlje svoga sina. Njegov sin ima tu bolest kod koje svaki mjesec ima temperaturu oko 40 i to nije za igrati se. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da zna što je ugovor o doživotnom uzdržavanju. Kada je preuzeo taj ugovor bio je svjestan svoje obveze i dužnosti. Baka je bila pokretna, samostalna, preskromna da bi nekoga nešto tražila, a drugi su se nametali da bi se pokazalo da joj nešto pomažu iako ona pomoć nije tražila te se olako baca desetogodišnje razdoblje računajući od dana sklapanja ugovora do smrti njegovog oca. Od 2018. do bakine smrti nije s bakom bio često koliko je bio često kada je živio u kući. Ovo iz razloga što radi u Zagrebu i zbog toga je odsutan od 6 u jutro do 6 na večer, a ima i drugo dijete koje ima imunološku bolest i koje traži posebnu skrb, te kada je dolazio u roditeljsku kuću s jednim ili dvoje djece normalno da je razgovarao s bakom. Dolazio je kod svog stana a posjetio je odmah majku i baku jer je baka često boravila ispred kuće. Prilikom dolaska kod bake uvijek je baki ponudio pomoć koju je ona odbila. Na pitanje pun. tuženika ne zna je li ĆF znao za ugovor ali mu stvarno nije shvatljivo da ĆF za ugovor nije znao.

17. Dakle, iz iskaza parničnih stranaka i saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi, da se tužiteljica pok. VF za života kao primateljica uzdržavanja za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sama ili uz pomoć sina ili kćerke, brinula o hrani, higijeni, lijekovima, financijski se uzdržavala, da je bila pokretna i samostalna sve do trenutka kad je pala u kupaoni, ozlijedila se, te je prevezena u bolnicu i nakon tri tjedna u bolnici umrla, da joj 1. do 4. tuženi nisu pružali nikakvu pomoć, jer joj pomoć nije bila potrebna, a niti je pok. VF tražila pomoć od tuženika. Osim toga, pok. VF, a niti saslušani svjedoci nisu potvrdili niti jedan jedini slučaj da bi se dogodio kada bi pozvala 1. do 4. tuženike da joj izvrše neku ugovorenu obvezu, a da bi to oni svjesno odbili učiniti. Naprotiv, pok. VF je svojevoljno pristala da joj sin Ž pruža uslugu prijevoza do liječnika, nabavku namirnica, kao i da joj nabavlja drva, a nije dokazano da je bilo koju navedenu uslugu zatražila od 1. do 4. tuženika.

18. Dakle, da bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju mogao raskinuti zbog neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja, potrebno je da isti svjesno izbjegavaju izvršavanje tih obveza da bi ih se oslobodili, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Osim toga, činjenica što 2., 3. i 4. tuženi nisu češće posjećivali pok. VF ili što su joj sin i kćerka pružali gore citirane usluge, a niti činjenica što je pok. VF sudjelovala redovito u plaćanju mjesečnih režija za kuću u kojoj su zajednički živjeli nisu razlozi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Naime, osim toga ugovor o doživotnom uzdržavanju je sklopljen dana 8. listopada 2006. godine, sin AF je umro dana **.**.2016., a tužba podnesena dana 28. ožujka 2023. godine i da u tom razdoblju od gotovo 17 godina računajući od dana zaključenja ugovora ili u više od 9 godina od smrti sina, pok. VF nije tražila raskid ugovora, već je podnijela tužbu pet mjeseci prije svoje smrti (umrla dana **.**.2023.) godine, sama za sebe govori da se ne radi o povredi ugovorenih obveza uzdržavanja. Naime, pod pretpostavkom da su se odnosi između pok. VF i 1. do 4. tuženika jako i trajno poremetili kako tvrde nasljednici pok. VF, tada je logično i životno za očekivati da je pok. VF svojevoljno zahtijevala raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju davno prije. Međutim, činjenica što pok. VF nije bila baš u bliskim odnosima sa snahom nije razlog za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Činjenica da je sin ĆF platio pogreb pok. VF nije razlog za raskid ugovora. Ovo iz razloga što nije dopustio 1. tuženoj GF posjet u bolnici dva dana nakon što je pala i ozlijedila se i dva tjedna prije same smrti, radi čega je 1. tužena GF imala opravdan strah od neugodnosti koje bi mogla doživjeti na pogrebu pok. ŽF pred drugim ljudima od strane nasljednika pok. VF, radi čega nije organizirala i platila pogreb i nije bila prisutna pogrebu, dok su 2. i 3. tuženi bili na sprovodu.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan.

20. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

21. 1. Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punom. odvjetniku u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom i prema VPS u iznosu od 1.500,00 eura.

22. Naime, 1. tuženoj je priznat trošak sastav odgovora na tužbu od 27. travnja 2023.g. sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 29. listopada 2024.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 21. siječnja 2025.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura, pristup na ročištu od 2. travnja 2025 sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 62,50 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 22. svibnja 2025.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 250,00 eura,

prisustvovanje punom. na ročištu za objavu presude od 8. srpnja 2025.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 3) u iznosu od 62,50 eura.

23. Dakle, 1. tuženoj su ukupno priznati i dosuđeni troškovi u iznosu od 1.125,00 eura, radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

24. II. i III. tuženima su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to sastav odgovora na tužbu od 27. travnja 2023.g. sa PDV-om (tbr. 8 toč. 1 + tbr. 40. toč. 1.) u iznosu od 275,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 29. listopada 2024.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + 40. toč. 1.) u iznosu od 275,00 eura, sastav podneska od 13. siječnja 2025. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 275,00 eura, prisustvovanje punom. na ročištu od 21. siječnja 2025.g. sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1 + 40. toč. 1.) u iznosu od 275,00 eura, pristup na ročištu od 2. travnja 2025 sa PDV-om (tbr. 9 toč. 1) u iznosu od 68,75 eura.

25. Dakle, sud je II. i III. tuženima priznao i dosudio ukupni parnični trošak u iznosu od 1.168,75 eura.

26. II. i III. tuženima nije priznat trošak putovanja na ročišta punomoćnice odvjetnice iz Jastrebarskog do [adresa] i natrag, radi neosnovanosti. Ovo iz razloga što trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda.

27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 8. srpnja 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Nikolina Mršić odvjetnica u Karlovcu

2. Darko Gojak odvjetnik u Karlovcu

3. Maja Masnec odvjetnica u Jastrebarskom

4. DF, [adresa]