Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-292/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniju Vedriću, odvjetniku u Zadru, Polačišće 1, protiv tuženika CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 63/V, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P- 1899/2022-23 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-1899/2022-23 od 14. ožujka 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe i sudske pristojbe za žalbu.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu i sudske pristojbe za odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Točkom I prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da mu isplati 9.128,00 Eur sa zateznim kamatama, te naknadi troškove postupka, dok je točkom II tužitelju naloženo naknaditi tuženiku 3.437,50 Eur troškova parničnog postupka.

2. Tužitelj presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 t. 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući preinačiti presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka, uključivo i žalbenog.

3. Tuženik osporava žalbene navode tužitelja predlažući odbiti žalbu, potvrditi presudu i naložiti tužitelju naknaditi mu troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu isplati 9.128,00 Eur sa zateznim kamatama, na ime uporabe tužiteljevih nekretnina u svoju korist.

6. U žalbenom je postupku sporno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio da je UŠ pravnim sporazumom prepustila djelomično izvršavanje svojih ovlasti tuženiku, ako je, treba li takav pravni posao biti u pisanom obliku, te mogu li ovlaštenik plodouživanja i osoba koju on ovlasti, istovremeno izvršavati ovlasti plodouživatelja ili to može činiti samo jedan od njih.

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio kako je tužitelj NŠ, u zemljišnoj knjizi upisan vlasnikom predmetnih nekretnina za cijelo, no na teret istog upisano je pravo osobne služnosti-plodouživanja, stanovanja i uporabe u korist UŠ, majke tuženika CŠ, slijedom čega, obrazlaže se u presudi, a sukladno odredbama čl. 204 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), UŠ ima pravo posjedovanja svih utuženih nekretnina, te ovlaštenje služiti se istima u skladu s njihovom namjenom, koje je ovlaštenje jednako onom koje pripada samom vlasniku, uz jedino ograničenje da sačuva sućanstvo stvari, dok je tužitelj kao vlasnik dužan trpjeti izvršavanje tih njenih ovlaštenja, a svoje pravo vlasništva izvršavati ako se time ne vrijeđa njezino pravo. Nadalje, utvrđuje kako je na prvi kat kuće koja je predmetom spora, po pozivu majke UŠ, 2022., došao živjeti tuženik CŠ, prijavivši tu prebivalište a radi brige o njoj, budući ima 83 godine i više ne može sama. Iz navedenog prvostupanjski sud zaključuje kako je UŠ, besplatno, prešutnim sporazumom, u smislu odredaba čl. 204 st. 2 ZV, prepustila tuženiku, djelomično izvršavanje svojih ovlaštenja s osnove prava osobne služnosti, u pogledu sobe, kupaonice i stana na prvom katu (N živi u prizemlju), stoga da tuženik nije oduzeo posjed tužitelju, niti se koristi nekretninom bez pravne osnove, radi čega je tužiteljev zahtjev radi predaje posjeda i isplate na ime uporabe njegove stvari u svoju korist odbijen.

8. Iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda te njima zasnovano materijalno- pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, a ista žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u pitanje.

9. Kako je to prvostupanjski sud, temeljem iskaza tuženika i svjedokinje UŠ, pravilno utvrdio, tuženik je u kuću na jednoj od utuženih čestica (koje čine cjelinu) došao živjeti na poziv majke N, koja ima 83 godine i više ne može živjeti sama. Ni tuženik ni svjedokinja nisu izričito rekli da se radi o sporazumu kojim je N prenijela dio svojih ovlaštenja na tuženika u pogledu stana na katu kuće (sukladno odredbama čl. 204 st. 2 ZV), no evidentno je da je tuženiku ovlaštenica plodouživanja dopustila korištenje kata kuće odnosno stanovanje u istom. Suprotno shvaćanju tužitelja, za valjanost takvog sporazuma nije potreban pisani oblik, niti su za takav sporazum mjerodavne odredbe čl. 219 st. 4 ZV jer se u konkretnom slučaju ne radi o osnivanju prava služnosti za valjanost čega je potreban pisani oblik. Neodlučno je, po ocjeni ovog suda i to što se tuženik tijekom postupka nije isticao da se radi o pravnom poslu - sporazumu, jer priroda tog odnosa proizlazi iz iskaza stranaka. Nadalje, neutemeljeno je shvaćanje tužitelja da se plodouživatelj i osoba na koju je djelomično prenijela ovlaštenje ne mogu istovremeno koristiti poslužnom stvari, osobito u konkretnom slučaju kad je plodouživateljica pozvala tuženika kao svog sina da živi s njom obzirom da zbog visoke životne dobi više ne može živjeti sama.

9.1. Na koncu, za navesti je, sve i da se ne radi o sporazumu o prepuštanju tuženiku izvršavanja dijela ovlaštenja, nema zapreke da član obitelji plodouživateljice, po njenu pozivu, zbog njenih potreba, dođe živjeti s njom u nekretninu koja je objekt plodouživanja, jer to ne nadilazi plodouživateljeva ovlaštenja predviđena odredbama čl. 204 st. 1 ZV.

10. Stoga kako tuženik tužitelju nije oduzeo posjed niti nekretninu neosnovano koristi, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi predaje u posjed a isto tako i isplate stečenog bez osnove, radi čega je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena.

11. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen jer s tužbom nije uspio.

12. Temeljem odredaba čl. 155 st. 1 ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe za isti, jer prema ocjeni ovog suda, taj trošak nije bio potreban.

U Šibeniku, 7. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić