Republika Hrvatska Trgovački sud u Splitu, 21000 Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj 10 P-202/2021-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari
tužitelja Stečajna masa iza ANPE GRADNJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Boškovićeva
ulica 7, OIB: 84568538277, kojeg zastupa stečajni upravitelj Marko Plavetić iz
Karlovca, a ovaj po punomoćniku Ico Škarpa, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika
NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o., Komiža, Ulica Hrvatskih mučenika 17, OIB:
80069446180, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik iz Splita, radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana

10. studenog 2023. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika
tuženika, objavljene 27. studenog 2023.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja kao
ovršenika koja se vodi pri Financijskoj agenciji po zahtjevu za izravnu naplatu
tuženika kao ovrhovoditelja od 26. lipnja 2018. koji je zaprimljen kod
Financijske agencije dana 26. srpnja 2018. u 11,30 sati, temeljem ovršne
isprave-bjanko zadužnice "Split, 15. prosinca 2017. " potvrđene od strane
javnog bilježnika u Splitu Vedrane Bilan pod brojem OV-5942/17 od 15.
prosinca 2017.

2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8
dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 1.741,98 EUR-a/13.125,00 kn,1 dok se
zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova postupka u iznosu od

1.368,64 EUR-a/10.312,04 kn, odbija kao neosnovan.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

Obrazloženje

1.Kod općinskog suda u Splitu je dana 10. rujna 2018. zaprimljena tužba
ANPE GRADNJA d.o.o., Split protiv tuženika NAUTIČKI CENTAR KOMIŽA d.o.o.,
Komiža, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je pred Financijskom agencijom u tijeku
postupak izravne naplate kojeg je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo dana 26. lipnja

2018. u 11,30 sati kada je Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu
protiv tužitelja kao ovršenika i to na temelju bjanko zadužnice "Split, 15. prosinca

2017." potvrđene od strane javnog bilježnika u Splitu Vedrane Bilan pod brojem OV-
5942/12 od 15. prosinca 2017. zajedno sa specifikacijom zahtjeva za izravnu naplatu
kojim se zahtjeva isplata iznosa od 59.400,00 kn zajedno sa zateznim kamatama
tekućim od 16. prosinca 2017., uslijed čega je sa računa tužitelja kao ovršenika
zaplijenjen iznos od 62.278,18 kn. Općinski sud u Splitu da je dana 23. kolovoza
2018. donio rješenje i zaključak broj Ovr-1980/18 zaprimljen od strane punomoćnika
tužitelja kao ovršenika dana 24. kolovoza 2018. kojim rješenjem je prihvatio prijedlog
tužitelja kao ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava sa računa
tužitelja kao ovršenika na račun tuženika kao ovrhovoditelja te kojim zaključkom je
uputio tužitelja kao ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom.

3. Predmetna ovrha, odnosno pljenidba da je nedopuštena, jer tuženik nije
ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja temeljem bjanko zadužnice "Split, 15.12.2017."
broj OV-5942/17 jer nisu ostvareni uvjeti za aktivaciju predmetne zadužnice po
pravnom poslu zaključenom između parničnih stranaka, a temeljem kojeg je tužitelj
izdao tuženiku predmetnu bjanko zadužnicu. Tužitelj kao naručitelj i tuženik kao
izvoditelj da su dana 15. prosinca 2017. zaključili ugovor o izvođenju radova na
adaptaciji više stambene zgrade Komiža-I faza za radove iz troškovnika po
provedenom postupku jednostavne nabave od 4. prosinca 2017. i ponude izvoditelja
broj 04 od 14. prosinca 2017., koji čine sastavni dio ugovora (nastavno Ugovor), za
ugovorenu cijenu od 489.753,00 kn (čl. 1-4), a rok za dovršetak radova po Ugovoru
je ugovoren u članku 8. i to baš 70 dana od uvođenja u posao. Sukladno odredbi
članka 10. Ugovora tuženik da je za ovlašteno nadzorno tijelo imenovao tvrtku
"Konačni element d.o.o. Split". Sukladno odredbama članka 12. i 14. Ugovora tužitelj
kao jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora da se obvezao dostaviti tuženiku ovjerene
bjanko zadužnice na iznos od 600.000,00 kn, te kao jamstvo za otklanjanja
nedostataka u jamstvenom roku također obvezao dostaviti tuženiku ovjerene bjanko
zadužnice na iznos od 600.000,00 kn.

4. Tužitelj kao izvoditelj da je uveden u posao 19. prosinca 2017., ali da je
odmah po početku radova ustanovljeno da se "međukatna konstrukcija" ne može
izvesti po projektnom rješenju pa da je zatraženo i dostavljeno novo rješenje od
projektanta konstrukcije dipl. ing. građ. Darija Fadića. Zbog dodatnih i nepredviđenih
radova da je produljen rok za izvršenje radova za mjesec dana, uz odobrenje
tuženika kao naručitelja, ovlaštenog nadzornog tijela naručitelja i projektanta. Dana

12. prosinca 2018. "zbog velikog progiba drvne stropne konstrukcije i potkrovlja,
projektno rješenje da se zamjenjuje rješenjem kao za II kat po nalogu investitora uz

3 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

suglasnost glavnog projektanta", pa da se i zbog tih dodatnih i nepredviđenih radova
još jednom produljuje rok za izvršenje radova za daljnjih mjesec dana, uz odobrenje
tuženika kao naručitelja, ovlaštenog nadzornog tijela naručitelja i projektanta. Dana

20. ožujka 2018. "po nalogu investitora n. inženjera i glavnog projektanta da je
zatraženo da se postojeće drveno stubište sanira", a za izvođenje tih dodatnih i
nepredviđenih radova tužitelju kao izvoditelju da je bilo potrebno sedam radnih dana.
Za radove po Ugovoru tuženik kao naručitelj da se je obvezao tužitelju kao izvoditelju
predujam u visini od 150.000,00 kn (članak 5. stavak 2. Ugovora), te vršiti plaćanja
po privremenim i okončanoj situaciji u roku od 20 dana po izvršenim radovima
(članak 5. 3. Ugovora). Tužitelj kao izvoditelj da je tuženiku ispostavio račun za
predujam broj 28/001/01 od 18. prosinca 2017. u iznosu od 150.000,00 kn, zatim I.
privremenu situaciju račun broj 04/001/01 od 30. siječnja 2018. u iznosu od

336.306,95 kn, zatim drugu privremenu situaciju račun broj 06/001/01 od 28. veljače

2018. u iznosu od 336.210,63 kn, te okončanu situaciju račun broj 36/001/01 od 15.
lipnja 2018. za ukupnu vrijednost radova od 1.195.460,21 kn za vrijednost izvedenih
radova po okončanoj situaciji u iznosu od 522.942,63 kn. Prva i druga privremena
situacija da se pretežito odnose na dodatne i nepredviđene radove i obje da su
potpisane i ovjerene od strane ovlaštenog nadzornog tijela naručitelja i tuženika kao
naručitelja, a okončana situacija da se odnosi na ugovorene radove po Ugovoru, ista
da nije ovjerena od ovlaštenog nadzornog tijela naručitelja jer da je tuženik kao
naručitelj dana 13. lipnja 2018. raskinuo Ugovor s ovlaštenim nadzornim tijelom
naručitelja, a bez imenovanja drugog nadzornog tijela. Svi radovi da su izvedeni i
obračunati sukladno Ugovoru i ugovornom troškovniku a što da je potvrđeno
vještačkim nalazom stalnog sudskog vještaka Mije Tadinca. Tuženik da je po
ispostavljenim računima i privremenim situacijama prema tužitelju izvršio ukupna
plaćanja u iznosu od 782.517,58 kn i to: dana 1. siječnja 2018. iznos od 150.000,00
kn (predujam); dana 7. veljače 2018. iznos od 316.306,95 kn; dana 15. ožujka 2018.
iznos od 316.210,63 kn. Slijedom navedenoga dugovanje tužitelja prema tuženiku po
osnovu izvedenih radova da iznosi ukupno 412.942,63 kn, a koliko je i fakturirano po
okončanoj situaciji računu broj 36/001/01 od 15. lipnja 2018.

5. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako s druge strane nisu ostvareni razlozi iz
članka 12. i 14. Ugovora za aktivaciju bjanko zadužnice, jer da je tužitelj kao izvoditelj
uredno i u ugovorenom roku izveo sve radove po Ugovoru. Zahtjev za izravnu
naplatu protiv tužitelja i specifikacije zahtjeva da nije vidljivo temeljem kojeg
ugovornog jamstva i iz kojeg razloga je predmetna bjanko zadužnica uopće
podnesena na naplatu. Iz navedenog da je razvidno kako je tuženik protupravno
naplato bjanko zadužnicu "Split, 15. prosinca 2017." broj OV-5942/17 jer da nisu
ostvareni uvjeti iz Ugovora za aktivaciju predmetne zadužnice slijedom čega da je
nedopuštena pljenidba novčanih sredstava sa računa tužitelja u iznosu od 62.278,18
kn temeljem tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu od 26. lipnja 2018. Stoga
tužitelj predlaže sudu donijeti presudu sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove
presude.

6. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4192/18 isti sud se
oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te po
pravomoćnosti rješenja odlučio predmet dostaviti stvarno i mjesno nadležnom
Trgovačkom sudu u Splitu.

4 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

7. Kod ovog suda predmetni spis zaprimljen je dana 16. studenog 2018. te je
zaveden pod poslovni broj P-368/18.

8. Kod ovog suda je dana 20. studenog 2018. i 24. prosinca 2018. zaprimljen
odgovor na tužbu (identičan) u kojoj tuženik u cijelosti osporava osnovu tužbe i
tužbenog zahtjeva potvrđuje da je imao s tužiteljem sklopljene ugovore o izvođenju
radova te ističe kako tužitelj nije postupio po preuzetim obvezama i radovi da nisu
izvedeni ni obračunati sukladno Ugovoru i ugovornom troškovniku, te da su
ostvareni uvjeti za aktivaciju predmetne zadužnice. Ukupno ugovorena cijena radova
za I fazu da je bila 489.753,00 kn, a kako su ovjerene samo dvije situacije u
ukupnom iznosu od 652.517,58 kn dok okončanu situaciju račun broj 36/001/01 od

15. lipnja 2018. za ukupnu vrijednost radova od 1.195.460,21 kn, a za vrijednost
izvedenih radova po okončanoj situaciji u iznosu od 522.942,63 kn tuženik kao
naručitelj, te ovlašteni nadzor da nisu ovjerili radi čega da ne postoji osnova za
plaćanje na koju se poziva tužitelj. Prva privremena situacija i druga privremena
situacija da su ovjerene od strane tuženika kao naručitelja u dobroj vjeri i po uputi
nadzornog organa no kasnije da je tuženik utvrdio kako radovi obračunati u
navedenim situacijama nisu bili ni ugovoreni ni predviđeni. Iako tužitelj navodi da je
riječ o naknadnim i nepredvidivim radovima da se radi isključivo o naknadnim
radovima koje je tužitelj prethodno morao ovjeriti i odobriti tuženiku. Tužitelj da je
prethodno trebao dogovoriti sastanak na gradilištu, očevidom utvrditi nedostatke i
nužnost izmjena, zatražiti novo rješenje statičara i suglasnost konzervatora što da
nije učinio nego pristupio izvođenju radova i ispostavio situaciju koja neopravdano
znatno premašuje ugovorenu cijenu. Ugovorena cijena radova sukladno troškovniku i
ponudi samog tužitelja da iznosi 489.753,00 kn, dok je isti potom obračunao i
ispostavio okončanu situaciju, odnosno račun za ukupnu vrijednost radova od

1.195.460,21 kn zbog dodatnih radova koji dijelom nisu izvedeni, a većim dijelom
nisu ni priznati ni dopušteni, te ih tuženik osporava. Naknadnim pregledom te
vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Slobodanu Bogdanoviću
da je utvrđeno kako na terenu nisu izvedeni ugovoreni radovi u visini od 96.896,10 kn
pri čemu ukazuje kako radovi koje je tuženik platio nisu odrađeni premda su ovjereni
u ispostavljenim situacijama. S tim u vezi privremene situacije da su u proturječnosti
s okončanom situacijom a što da je razvidno usporedbom II. privremene situacije I.
faze stavka 4. gdje izvantroškovnički radovi iznose 4.715,64 kn što ukupno iznosi

9.253.99 kg, a u okončanoj situaciji da je isto prikazano kao ukupno 9.916,68 kg.
Tužitelj da se neosnovano poziva na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mije Tadinca.
Tužitelj da po predmetnom Ugovoru o izvođenju radova da je izdao I. privremenu
situaciju koja je ovjerena od strane nadzora a riječ da je o ugradnji vanjske stolarije
koja nije ugrađena. Ugovorena cijena navedenog Ugovora da iznosi 485.000,00 kn,
dok da je stvarno izvedeno 95.000,00 kn, a tuženik da je isplatio tužitelju 391.500,00
kn iz čega da je također razvidno dugovanje tužitelja prema tuženiku. Tuženik da je
po predmetnom Ugovoru isplatio tužitelju iznos od 782.517,58 kn, premda je
ugovorena cijena radova u iznosu od 489.753,00 kn, a da su neodrađeni radovi u
visini od 96.896,10 kn zbog kršenja ugovora od strane tužitelja tuženik da se nalazi u
nezavidnoj situaciji u kojoj prva faza ugovora nije završena, on da je pretplatio
nestručno izvedene radove da mora angažirati nove radnike kako bi izvršili nužne i
znatne popravke te ishodili nove dozvole i suglasnost za nove radove. Tužitelj da nije
ispunio ugovorne obveze, te kako su radovi izvedeni od strane tužitelja puni znatnih
nedostataka zbog kojih tuženik trpi izravnu štetu, to da su u cijelosti ispunjeni uvjeti iz

5 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

članka 12. i 14. Ugovora za aktivaciju bjanko zadužnice broj OV-5942/17 od 15. prosinca 2017.

9. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu a u podnesku zaprimljenom
kod suda 15. veljače 2019. ističe kako je dana 11. srpnja 2018. tuženik izjavio raskid
Ugovora I. i II., a dana 17. srpnja 2018. tužitelj da je prigovorio tuženiku valjanost
izjavljenog raskida za oba ugovora. Dana 13. srpnja 2018. tužitelj da je protiv
tuženika podnio prijedlog za ovrhu, ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-
21/2018 od 20. srpnja 2018. izdanu od javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita,
sve temeljem vjerodostojne isprave, okončane situacije račun broj 36/001/01 za
ukupan iznos od 412.942,63 kn. Stranke da su pokušavajući mirnim putem riješiti
spornu situaciju angažirali sudskog vještaka radi utvrđenja vrijednosti i kvalitete
izvedenih radova i to Slobodana Bogdanovića tuženik, a tužitelj vještaka Miju
Tadinca. Oba vještaka da su utvrdile postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju
za izvedene a neplaćene radove. Tuženik da je najkasnije od kolovoza 2018.
svjestan da je tužitelj vjerovnik prema tuženiku kao dužniku budući tuženik nije platio
sve ugovorene radove po Ugovorima I. i II. Međutim, isti i nakon zaprimanja oba
vještva ne samo da tužitelju nije platio tužitelju razliku izvršenih radova već da nije
povukao ni neosnovano blokirana sredstva tužitelja.

10. Tuženik da je neosnovano aktivirao bjanko zadužnicu OV-5942/17, a za
što da nisu bili ostvareni razlozi iz članka 12. Ugovora I. za aktivaciju bjanko
zadužnice jer tužitelj po Ugovorima I. i II. da je izveo radova u većoj vrijednosti od
plaćene po tuženiku, odnosno tužitelj da je zapravo vjerovnik prema tuženiku kao
dužniku koji mu nije platio sve izvedene radove, te da je tuženik uslijed raskida
Ugovora bio tužan vratiti tužitelju sve bjanko zadužnice izdane temeljem raskinutog
Ugovora.

11. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-638/18-20 od 3. listopada 2019.
utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari temeljem odredbe članka 212. stavak

1. točka 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) budući
je rješenjem ovog suda poslovni broj St-301/19 od 16. rujna 2019. otvoren stečajni
postupak nad tužiteljem.

12. Kako je u podnesku od 2. prosinca 2019. i 3. prosinca 2019. stečajni
upravitelj je obavijestio sud kako preuzima postupak i predlaže nastavak istoga, te je
uredio tužbu da je kao tužitelja označio Stečajnu masu stečajnog dužnika ANPE
GRADNJA d.o.o. u stečaju, to je rješenjem ovog suda poslovni broj P-638/18-23 od

23. srpnja 2020. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka

215. stavak 1. ZPP-a.

13. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u odgovoru na tužbi.

14. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio
uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1-574/18 i Ovr-264/19, te spis
Ovr-1982/18, izveo dokaz saslušanjem svjedoka Slaven Krajina, izveo dokaz
saslušanjem ZZ tužitelja Ante Krajina i ZZ tuženika Brigita Fjamengo, pa je na

6 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud
je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

15. Predmet spora, je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe
na novčanim sredstvima tužitelja kao ovršenika koja se vodi pri Financijskoj agenciji
po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika kao ovrhovoditelja od 26. lipnja 2018. koji je
zaprimljen kod Financijske agencije dana 26. srpnja 2018. u 11,30 sati, temeljem
ovršne isprave-bjanko zadužnice "Split, 15. prosinca 2017. " potvrđene od strane
javnog bilježnika u Splitu Vedrane Bilan pod brojem OV-5942/17 od 15. prosinca

2017.

16. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

-da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač dana 15. prosinca 2017. zaključili
Ugovor o izvođenju radova čijim je predmetom bila "adaptacija više stambene
zgrade, Komiža-I. faza" za ugovorenu cijenu od 489.753,00 kn bez PDV-a (list 20-24
spisa);

- da je člankom 12. naprijed navedenog Ugovora ugovoreno jamstvo za uredno
ispunjenje ugovorne obveze u obliku javnobilježnički ovjerene bjanko zadužnice na
iznos od 600.000,00 kn;

- da je člankom 14. naprijed navedenog ugovora ugovoreno jamstvo za otklanjanje
nedostataka u jamstvenom roku za slučaj povrede ugovorne obveze u obliku
javnobilježnički ovjerene zadužnice za iznos od 600.000,00 kn;

- da su stranke dana 28. veljače 2018. zaključile i Ugovor o izvođenju radova čijim je
predmetom bila "adaptacija više stambene zgrade Komiža-II. faza" za ugovorenu
cijenu od 485.000,00 kn bez PDV-a;

- da je tuženik predao tužitelju predmetnu bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog
bilježnika Vedrane Bilan iz Splita pod brojem OV-5942/17 od 15. prosinca 2017. na
iznos od 100.000,00 kn;

- da je kod Općinskog suda u Splitu, dana 10. kolovoza 2018. zaprimljen prijedlog
ovršenika ovdje tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i
prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava;

- da je Općinski sud u Splitu dana 23. kolovoza 2018. donio rješenje i zaključak pod
poslovnim brojem Ovr-1982/18, pri čemu je rješenjem prihvaćen prijedlog ovršenika
za odgodu ovrhe, dok je zaključkom upućen ovršenik najkasnije u roku od 15 dana
računajući od dana dostave zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja
nedopuštenom ovrhe, a koja se vodi kod Financijske agencije, Split, po zahtjevu
ovrhovoditelja za izravnu naplatu, temeljem ovršne isprave-bjanko zadužnice "Split,

15. prosinca 2017." potvrđene od strane javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita,
pod poslovnim brojem OV-5942/17 od 15. prosinca 2017.;

-da je tužitelj pravodobno podnio predmetnu tužbu u ovoj pravnoj stvari, radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom (izvršenim uvidom u spis Ovr-1982/18, proizlazi
kako je ovršenik ovdje tužitelj rješenje Ovr-1982/18 zaprimio dana 24. kolovoza
2018.), dok je tužba Općinskom sudu podnesena dana 10. rujna 2018.

17. Upravo sukladno sadržaju zaključka Općinskog suda u Splitu, tužitelj je
pokrenuo ovaj parnični postupak i postavio tužbeni zahtjev. Navodi sadržani u tužbi
su identični navodima iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa
nedopuštenim podnesenog Općinskom sudu dana 10. kolovoza 2018.

7 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

18. Prema odredbi članka 52. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine"
112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2020, dalje OZ-a) ako je žalba izjavljena iz razloga
iz članka 50. stavak 1. točka 7. i točka 9-11 tog Zakona, sud prvog stupnja dostavit
će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana. Prema stavku 2. istog
članka ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba
izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Prema stavku 3. istog članka propisano je da ako
ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, će sud
prvog stupnja donijeti bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15
dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. tog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

19. Prema odredbi članka 55. stavak 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na
koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u
povodu koje je upućen u parnicu.

20. U ovoj parnici sud je, dakle, ovlašten ispitivati samo žalbene navode zbog
kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, a sukladno odredbi članka 55. stavak

3. OZ-a, odnosno sud je vezan samo razlozima zbog kojih je žalba protiv rješenja o
ovrsi izjavljena.

21. Iz sadržaja obrazloženja rješenja i zaključka Općinskog suda u Splitu Ovr-
1982/18 od 23. kolovoza 2018. proizlazi da je ovršenik predložio donošenje rješenja
kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim iz razloga jer ovrhovoditelj
nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika temeljem predmetne bjanko zadužnice,
budući nisu ostvareni uvjeti za aktivaciju iste, a što da bi u sadržajnom smislu
predstavljalo žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona.

22. Budući je tužitelj u parnici upućen zbog razloga propisanih člankom 50.
stavak 1. točka 7. OZ-a u ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li ovrhovoditelj
ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno je li ovlašten na temelju nje
tražiti ovrhu protiv ovršenika, uzimajući pri tome u obzir samo one razloge istaknute u
prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno u tužbi koji se
odnosi ne prethodno navedeni zakonom propisano razlog zbog kojeg je upućen u
parnicu.

23. Razlozi određeni člankom 50. stavak 1. točka 1 do 8 OZ-a su slijedeći:
stavak 1.-nedostatak svojstva ovršne isprave, stavak 2.-nedostatak ovršnosti, stavak

3.-ovršna isprava stavljena izvan snage, stavak 4.-ako su se stranke javnom ili po
zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave,
sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave trajno ili za određeno
vrijeme tražiti ovrhu "pactum de non exequendo", stavak 5.-protek roka za traženje
ovrhe, stavak 6.-izuzeće od ovrhe i ograničenje ovrhe, stavak 7.-nedostatak
legitimacije, stavak 8.-neispunjenje uvjeta, jesu tzv. opugnacijski žalbeni razlozi
kojima se osporava dopustivost ovrhe zato što nema pretpostavke za njenu provedbu
premda inače postoji tražbina i ovršna isprava. Razlozi određeni člankom 46. stavak

1. točka 9 do 11. i to stavak 9.-prestanak tražbine, stavak 10.-trajna ili privremena
nemogućnost ispunjenja tražbine, stavak 11.-zastara, jesu tzv. opozicijski žalbeni
razlozi koji se ističu protiv samog zahtijeva, a temelje se na okolnostima koji su
nastupili nakon momenta na koji se odnosi pravomoćnost odluke.

8 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

24. Što se tiče razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a- nedostatak
legitimacije, navedeni razlog za žalbu postoji ako ovrhovoditelj ovdje tužitelj nije
ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na
temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ovdje tuženika. Taj bi se opugnacijski razlog
ticao slučajeva u kojima bi nedostajala aktivna ili pasivna (procesna i presumirana
stvarna) legitimacija stranaka.

25. Zadužnica je vrijednosni papir koji sadržava ovjerovljenu suglasnost
dužnika da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje
ima kod banke, te da se s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u toj
ispravi izravno isplaćuje vjerovniku.

26. Zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi, ali istodobno i ovršne isprave.

27. Prema odredbi članka 214. OZ-a dužnik može privatnom ispravom
potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine
određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke, te da se novac s tih
računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanoj u istoj, isplaćuje vjerovniku. Takva
isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim
se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

28. Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja je u ovršnoj ispravi
označena kao vjerovnik, a protiv osobe koja je u ovršnoj ispravi određena kao dužnik
(argument iz članka 29. OZ-a). Ovrha se može odrediti i na prijedlog i u korist osobe
koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik a koju situaciju regulira odredba
članka 32. OZ-a – prijenos tražbine ili obveze (o tome sud neće posebno budući se
na tom članku ne temelji tužba u ovoj pravnoj stvari).

29. Dakle, u ovršnom postupku aktivna i pasivna legitimacija stranaka utvrđuje po kriterijima strogog formalnog legaliteta.

30. Razlog iz točke 7., članka 10. stavak 7. odnosi se zapravo na dvije
situacije. Prva bi postojala kada bi se već na temelju ovršne isprave ili dopunske
ovršne isprave moglo zaključiti da legitimacije nema. U toj bi se situaciji zapravo
radilo o slučaju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju raspoloživih
dokaznih sredstava (u granicama načela strogo formalnog letaliteta). Pregledom
predmetne zadužnice priložene spisu (list 10-12 spisa) proizlazi kako su u istoj
naznačeni kako vjerovnik tako i dužnik. Naime, iako je ovdje riječ o bjanko zadužnici
u kojoj ne mora biti označen vjerovnik u čiju bi korist ona bila izdana upravo zbog
blanketnosti te bjanko zadužnice u istoj je dakle označen i vjerovnik.

31. Druga bi postojala kada bi na temelju ovršne isprave ili dopunske ovršne
isprave bilo moguće zaključiti da legitimacije ima, ali da je ona naknadno prestala iz
određenih razloga. U toj bi se drugoj situaciji radilo u slučaju nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja. Do prestanka legitimacije moglo bi doći uslijed prijenosa tražbine
npr.; univerzalnom sukcesijom, dobrovoljnom (članak 80. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a),
sudskom (npr. prijenos tražbine iz članka 184. OZ-a) ili zakonskom cesijom,
preuzimanjem duga (članak 96. ZOO-a), subrogacijom (članak 90-95 ZOO-a). U

9 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

predmetnoj pravnoj stvari tužitelj se ne poziva na niti jednu od naprijed navedenih situacija.

32. Pod razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a nije moguće podvesti
činjenice koje se odnose na postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju po osnovi
izvedenih radova po predmetnom Ugovoru, neostvarenje razloga iz članka 12. i 14.
predmetnog Ugovora jer da je tužitelj kao izvoditelj uredno i u ugovorenom roku izveo
sve radove po Ugovoru.

33. Ocjena je ovog suda kako je ovršni sud iz razloga koje se odnose na
postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju po osnovi izvedenih radova po
predmetnom ugovoru, neostvarenje razloga iz članka 12. i 14. predmetnog Ugovora
jer da je tužitelj kao izvoditelj uredno i u ugovorenom roku izveo sve radove po
Ugovoru, pogrešno iste uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom, a sve iz razloga što navedeni razlozi ne čine razloge iz članka 50.
stavak 1. točka 7. OZ-a iz kojih razloga se uz ispunjenje pretpostavke iz članka 3.
članka 50. OZ-a ovršenici u ovršnom postupku upućuju na pokretanje parnice radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom svega naprijed navedenoga valjalo je
odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

34. Naposljetku je za navesti da je sud odustao od pribave spisa Ovr-1980/18,
od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Petar Mihanović, Mijo Tadinac, Tomislav
Krajina, budući je tužitelj povukao te dokazne prijedloge, te odustao od izvođenja
dokaza saslušanjem svjedoka Slobodana Bogdanovića budući je tuženik povukao taj
dokazni prijedlog. Tužitelj je raspravnim rješenjem ovog suda s ročišta od 6. lipnja

2022. pozvan radi uplate predujma za provođenje dokaza u ovoj pravnoj stvari,
sukladno odredbi članka 153. stavak 1. ZPP-a, međutim, u roku koji je sud odredio
tužitelj nije položio iznos potreban za izvođenje dokaza pa je sud odustao od
izvođenja tog dokaza (članak 153. stavak 3. ZPP-a). U podnesku od 28. lipnja 2022.
tužitelj je predložio da ga se oslobodi od plaćanja sudskih troškova jer da stečajna
masa iza Anpe gradnja d.o.o. nema otvoren bankovni račun i ne može imati novčana
sredstva, sve i da ima bankovni račun pa da iz objektivnih razloga nije u mogućnosti
plaćati sudske troškove, a čemu sud nije udovoljio ocjenjujući da nema mjesta
primjeni odredbe članka 153. stavak 5. ZPP-a.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154 i članka

155. uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika,
kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama, sve
sukladno specificiranom zahtjevu tužitelja i tuženika, te vrijednosti predmeta spora.

Tuženiku je kao trošak postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu
od 20. prosinca 2018. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 100 bodova, sastav podneska od 12.
ožujka 2019. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – 25 bodova, zastupanje na ročištu od 29. travnja

2019. i 26. listopada 2022. (TBR 9. toč. 2. OT-a – po 50 bodova, trošak zastupanja
na ročištu od 23. srpnja 2019., 6. lipnja 2022., 1. ožujka 2023., 10. studenog 2023.
(TBR 9. toč. 1. OT-a) – po 100 bodova, trošak sastava podneska od 3. studenog

2023. (TBR 8. toč. 3. OT-a) -25 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude
(TBR 9. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, odnosno ukupno 700 bodova. Kako vrijednost
boda iznosi 15,00 kn to je tužitelju valjalo priznati ukupno 10.500,00 kn/1.393,58

10 Poslovni broj: 10 P-202/2021-18

EUR-a, kn što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 2.625,00 kn/348,39 EUR-a daje iznos od 13.125,00 kn/1.741,98 EUR-a.

Sud tuženiku u trošak parničnog postupka nije odmjerio trošak sastava
podneska od 19. veljače 2019. budući se radi o trošku tužitelja a ne tuženika, više
zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 29. travnja 2019. i 26.
listopada 2022. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, trošak zastupanja na ročištu od 3.
listopada 2019. budući tog nadnevka nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari, trošak
zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2023. (ročište za objavu presude) budući na to
ročište tuženik nije pristupio pa mu trošak nije ni nastao, potom više zatraženi trošak
od obistinjenoga za sastav podneska od 3. studenog 2023. pozivom na TBR 8. toč.

3. OT-a, te sud nije obistinio tuženiku trošak sastava podneska od 12. ožujka 2019.
budući se radi o podnesku za odgodu ročišta a za koje OT ne propisuje nagradu, te
više zatraženi trošak za svaku pojedinačnu radnju koji nije zatražen u skladu s
vrijednošću predmeta spora u ovoj pravnoj stvari. Sud je odbio zahtjev tuženika za
više traženu naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 10.312,04 kn/1.368,64
EUR-a. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove odluke iskazani su u EUR-ima i
kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj
("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj
7,53450.

U Splitu, 27. studenog 2022.

S U D A C

IVANA MADUNIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu
RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove
presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;
- punomoćniku tuženika;
- u spis