REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: K-556/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji Marini Kapikul kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Apfenthaler, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BR zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Novom Zagrebu broj KO-DO- 487/2024 od 30. rujna 2024. preuzete po oštećenici kao tužiteljici ŽR, nakon provedene javne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u prisutnosti oštećenice kao tužiteljice ŽR, opunomoćenice oštećenice kao tužiteljice, odvjetnice LR, optuženog BR i branitelja optuženika Ivana Oreškovića, 11. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.),

optuženi FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i Ž, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju špediter, sa završenom SSS, oženjen, otac troje maloljetne djece, zaposlen u "Primaco šped", srednjeg imovnog stanja, sa mjesečnim primanja oko 1.200,00 eura, u vlasništvu ima automobil i stan koji je kupljen na kredit, bez vojnog čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 21. srpnja 2024., oko 21,00 sati, na adresi u [adresa], nakon što je prilikom izlaska iz stambene zgrade susreo svoju bivšu izvanbračnu suprugu ŽR, s kojom je dulje vrijeme u narušenim odnosima, u cilju da ju ustraši istoj rekao: „Glupačo, jesi mislila da se možeš cijeli život skrivati, samo ti predaj policiji metke, jedan sam ostavio za tebe“, a koje riječi su kod ŽR izazvale osjećaj uznemirenosti i straha za njen život.

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time optuženi FR počinio kazneno djelo protiv osobne slobode

– prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona.

II/ Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. oštećenica kao tužiteljica ŽR dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 eura koji se odnosi na paušalnu svotu kao i nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem.

III/ Na temelju članka 150. ZKP/08 nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice kao tužiteljice dužna je snositi oštećenica kao tužiteljica ŽR.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podnijelo je pred ovim sudom 3. listopada 2024. optužnicu broj KO-DO-487/2024 s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga kojom se optuženi FR tereti da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom

– opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. koje je djelo činjenično opisano u citiranoj optužnici. Ovosudnom presudom broj K-556/2024 od 8. listopada 2024. izdan je kazneni nalog te je optuženik proglašen krivim i osuđen na predloženu kaznu, a povodom pravovremenog prigovora optuženika rješenjem broj Kov-309/2024 od 12. studenoga 2024. optužnica je potvrđena te je predmet dostavljen raspravnom sucu.

1.1. Tijekom dokaznog postupka ODO u Novom Zagrebu zatražilo je kraći rok radi eventualne dopune dokaznog postupka te je podneskom od 8. travnja 2025., izvan rasprave, odustalo od daljnjeg kaznenog progona optuženika, navodeći kako je nakon provedenog dokaznog postupka pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, utvrđeno da nema dokaza da bi okrivljenik prijetio ŽR na način kako ga se tereti optužnicom (listovi 123-124 spisa).

1.2. Uslijed navedenog, rješenjem ovog suda broj K-556/24 od 9. travnja 2025., na temelju članka 380. stavka 1. točke ZKP/08. obustavljen je kazneni postupak protiv optuženika uz uputu oštećenici o pravu na poduzimanje, odnosno nastavak progona iz članka 55. ZKP/08. Oštećenica je u zakonskom roku podneskom od 16. travnja 2025. podnijela prijedlog za preuzimanje kaznenog progona te izjavila da ostaje pri podignutoj optužnici ODO Novi Zagreb.

2. Optuženik je na raspravi, upitan da iznese očitovanje o optužbi, izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su, pregledani i reproducirani prijava policiji za prijetnje i vrijeđanje (listovi 17-18 spisa), potvrda o ulasku u tuđi dom bez naloga (list 19 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenog BR u Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu od 26. srpnja 2024. uz DVD snimku ispitivanja okrivljenika (listovi 33-37 spisa). Pročitan je i mail BR upućen CR (Šakić) od 21. srpnja 2024. (list 94 spisa), ispis poruka upućenih TR od strane optuženika od 21. srpnja 2024. (listovi 108-114 spisa), fotografije s instagram profila optuženika (listovi 115-120 spisa), te su u svojstvu svjedoka ispitani oštećenica ŽR (listovi 91-92 spisa), TR (listovi 104- 105 spisa), CR (listovi 103-104 spisa) i MR (listovi 157-158 spisa). Potom je pročitan je izvod iz kaznene (listovi 154-155 spisa) i prekršajne evidencije za optuženika (listovi 152-153 spisa) te je naposljetku optuženik iznio svoju obranu (listovi 159-160).

4. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 3. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane da se pročita presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-90/2022 kojom je otac optuženika pravomoćno oslobođen za počinjenje kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenice, kao neprikladan. Naime, s navedenim dokazom se važne činjenice u ovom postupku ne bi mogle utvrđivati s obzirom da se takav dokazni prijedlog ne tiče predmeta ovog kaznenog postupka, odnosno inkriminacije koja se stavlja optuženiku na teret, pri čemu nije odlučno je li ili nije optuženikov otac eventualno počinio kazneno djelo na štetu iste oštećenice.

4.1. Nadalje, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. odbijen je dokazni prijedlog oštećenice kao tužiteljice za njezinim dopunskim ispitivanjem kao odugovlačeći i nevažan s obzirom da je oštećenica kao tužiteljica već ispitana tijekom ovog kaznenog postupka pred raspravnim sudom na sve relevantne okolnosti u prisustvu državnog odvjetnika, svoje opunomoćenice, optuženika i branitelja, a njezino ponovno ispitivanje ne bi pridonijelo utvrđivanju nikakvih novih činjenica odlučnih za predmet te je stoga protivno načelu procesne ekonomije.

4.2. Na temelju članka 421. stavka 2. ZKP/08. opozvano je raspravno rješenje kojim je određeno da će se u svojstvu svjedoka ispitati RR i ČR s obzirom da je oštećenica kao tužiteljica odustala od ovih dokaznih prijedloga.

4.3. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP/08. odbijeni su kao nevažni i neprikladni dokazni prijedlozi oštećenice kao tužiteljice da se pročitaju službena zabilješka Zavoda za socijalni rad, Područni ured Novi Zagreb od 6. studenog 2024. te specijalistički nalaz KBC Zagreb od 15. veljače 2018. za oštećenicu kao tužiteljicu iz kojeg proizlazi da je ista primljena na hitan prijem Zavoda za ginekološku kirurgiju i urologiju, a uslijed vaginalnog krvarenja i bolova u donjem dijelu trbuha u ranom stadiju trudnoće i specijalistički nalaz KBC Zagreb.

4.3.1. Naime, sud je ocijenio kako ne postoji povezanost između činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnih činjenica, odnosno s navedenim dokazima se odlučne činjenice u ovom postupku uopće ne bi mogle utvrditi. Okolnost što je u službenoj zabilješki navedeno da je zajednička maloljetna kćer optuženika i oštećenice kao tužiteljice navela da je tata udario mamu te što iz predmetnog specijalističkog nalaza proizlazi da je oštećenica kao tužiteljica imala krvarenje u ranom stadiju trudnoće što svjedokinja MR u svom iskazu pripisuje tome da je optuženik oštećenicu kao tužiteljicu lupio u trbuh tako da je krvarila i skoro izgubila bebu ne predstavljaju dokaze kojima bi se utvrdile niti pravnorelevantne činjenice niti činjenice na temelju kojih utvrđujemo odlučne činjenice (indiciji). Ovakvi dokazi s obzirom na svoj karakter (službena zabilješka o zapažanju djeteta) i sadržaj (liječnički nalaz iz kojeg ne proizlazi koji je uzrok krvarenja kod oštećenice kao tužiteljice) ne predstavljaju vjerodostojne i pouzdane, a uslijed toga ni pravno adekvatne izvore saznanja o eventualnom nasilju optuženika nad oštećenicom kao tužiteljicom što je činjenica koju je stranka (oštećenica kao tužiteljica) predloženim dokazima očigledno željela dokazati.

5. Optuženik je iznoseći obranu (listovi 159-160 spisa) u slobodnom izlaganju i odgovarajući na pitanja suda i svojeg branitelja naveo kako je inkriminiranog dana sa svojim ocem i starijim sinom L u očevom automobilu došao do svoje stambene zgrade. Otac je produžio dalje automobilom, a F i on su se popeli do njegova stana na prvom katu. Tada je optuženik shvatio da nema ključ kod sebe, zvonio je i nije bilo nikoga doma pa se vratio dolje s L. Kada je izašao iz zgrade naletio je na ŽR koja je nosila njihovu kćer C u naručju. Tom prilikom noge su mu se odsjekle, iako je susret trajao samo nekih pet sekundi. ŽR ga je pogledala i to je bilo to. Optuženik joj nije ništa rekao, a niti ona njemu. Kada se udaljavala s C u naručju, C je bila okrenuta prema optuženiku pa mu je mahnula, a on je uzvratio kao i F. Optuženik se uplašio zbog toga događaja jer je znao da će ga oštećenica kao tužiteljica prijaviti. Odmah je poslao mail inspektorici CR (T), kao i kolegici TR poruke putem whatsappa. ŽR ga je puno puta prijavljivala za štošta. U jednom predmetu ga je prijavila da je prekršio mjeru opreza i zabranu približavanja prema njoj iako to nije točno jer se uopće nisu vidjeli toga dana. Kada su prekinuli vezu, nije mu dala da uzme sve stvari iz stana, kod nje su ostali njegov laptop i tablet i nije mogao do njih. Optuženik je pojasnio kako se oružje o kojem se pričalo u ovom postupku odnosi na airsoft oružje, što nije pravo oružje, a optuženik se time bavio, pa je uslijed toga objavljivao i slike na društvenim mrežama. Čim se dogodio ovaj događaj koji mu se stavlja na teret, ispričao je to svojoj supruzi koja je bila u šetnji sa susjedom M, njezinom majkom i još jednom nepoznatom ženskom osobom. S obzirom da ga je ŽR učestalo prijavljivala, on je, s obzirom da je bio predstavnik stanara, ugradio i kamere u njihovu zgradu, upravo kako bi se zaštitio, a ŽR to iz nekog razloga nije odgovaralo, iako optuženiku nije bilo jasno što skriva, jer ako je on prema njoj doista nasilan, onda bi se to i vidjelo na kamerama. Negirao je kako je ikada bio nasilan prema ŽR i kako inače nije nasilna osoba, samo je jednom spriječio muškarca da ne istuče ženu. Vezano uz pozadinu sukoba u njihovom odnosu optuženik smatra da je sve počelo kada je odlučio živjeti sa svojom sadašnjom suprugom R s kojom ima sina L, a kojeg je dobio prije C jer je ŽR cijelo vrijeme mislila da će joj se vratiti. Istaknuo je kako se ne ponosi time što se doveo u takvu situaciju i što su njih dvije jedno vrijeme živjele skupa i odgajale njegova sina. Kazao je kako je s ŽR sve bilo dobro dok je bilo po njezinom, a na upit što to znači, naveo je kako je očekivala da će se odlučiti za nju umjesto R. Naveo je kako su oboje bili podstanari u toj ulici gdje i sada žive s time da je on 2024. kupio stan u kojem su ŽR i R živjele u podstanarstvu kao cimerice, ali ne zato da bi bio blizu ŽR nego mu je to bilo financijski povoljnije, dok je ŽR kupila stan u toj ulici 2020.

6. Iz iskaza oštećenice kao tužiteljice ŽR (listovi 91-92 spisa) proizlazi da se predmetnog dana vraćala kući sa svojom maloljetnom kćeri C, sa susjedom ČR koja ih je vozila u svom automobilu, te je dolaskom do njihove stambene zgrade, vidjela optuženog BR koji je bio sa svojim sinom L, jer ih je optuženikov otac ostavio ispred zgrade. One su automobilom produžile do kraja ulice, kako bi izbjegla susret s optuženikom jer duže vrijeme izbjegava susrete s njim i čak pokušava okolnim putem doći do svoje zgrade kako ga ne bi susrela. Budući da je oštećenica kao tužiteljica s kćeri morala proći pored ulaza u stambenu zgradu gdje živi optuženik, susrela je optuženika koji joj se obratio riječima "Jesi li mislila da se možeš cijeli život skrivati? samo ti predaj metke policiji, čuvam jedan za tebe". Susjeda s kojom se dovezla do zgrade nije čula citirane riječi jer je prethodno ostavila nju i kćer i dalje se odvezla. Izjavila je kako nitko drugi osim nje i optuženika nije prisustvovao navedenom događaju. Od 2018. optuženik je postao nasilan prema njoj u smislu da joj je najprije uputio jedan udarac da bi se to ponašanje nastavilo, zbog čega ga je prijavljivala više puta, o čemu u prilog navodi kako je protiv optuženika potvrđeno šest optužnica pred ovim sudom. U 11. mjesecu 2023. u vrećici (od airsofta) od optuženika u sobi svoje kćeri C, pronašla je ručnu bombu, drogu i metke. Oštećenici kao tužiteljici nije poznato koji je rezultat eventualnog postupka koji bi se vodio protiv optuženika vezano za pronađeno oružje i drogu u vrećici. Oštećenica kao tužiteljica je na upit vezano uz kamere u stambenoj zgradi kazala kako su najprije bile nelegalno postavljene kamere koje su gledale u njezin stan s namjerom da optuženik može pratiti njezino kretanje i kako ulazi u zgradu s djetetom. Nadalje je navela kako se optuženik doselio u istu zgradu 2023., tri godine nakon što je oštećenica kupila stan, i to kako bi imao kontrolu nad njom.

7. Iz iskaza svjedokinje TR (listovi 104-105 spisa) proizlazi da je ta svjedokinja kolegica s posla Nikoline supruge R, da se doselila u Zagreb prije 3 godine i sprijateljila s R te su čak postali i kumovi s obzirom da je njezin suprug kum najmlađem djetetu optuženika i R. Osobno ne poznaje oštećenicu kao tužiteljicu, nisu se nikada upoznale, ali joj je poznato da je optuženik s njom u narušenim odnosima još od ranije. Vezano za inkriminirani događaj navela je kako ju je neposredno nakon istog optuženik kontaktirao putem whatsappa, te joj je rekao da je vidio ŽR, dok je bio s L, a ŽR je bila s C, djeca su si mahnula, ali njemu nije bilo drago što vidi ŽR. Rekao joj je da bi bilo bolje da je izašao 4 sekunde kasnije da se ne vide. Na to mu je svjedokinja odgovorila, s obzirom da je njega stalno strah da će ga ŽR prijaviti, da i ovaj događaj prijavi inspektorici, što je optuženik i učinio. Zatim je policijski službenik kontaktirao svjedokinju TR povodom navedenog događaja dok je bila na godišnjem odmoru u Splitu, rekavši joj što se dogodilo, da je oštećenica kao tužiteljica prijavila optuženika i pitao ju je li točno da se optuženik čuo s njom tog inkriminiranog dana, što mu je svjedokinja i potvrdila. To je bilo dovoljno i nisu je tražili da dođe u PP dati iskaz. Poznato joj je da su R i ŽR u jednom periodu bile cimerice i živjele skupa, ali joj R o tome nije ništa podrobnije govorila. R joj nije govorila niti o detaljima optuženikovog odnosa s ŽR jer se radi o poprilično intimnim stvarima. Kazala je kako je točno da je savjetovala optuženika da prijavi događaj od 21. srpnja 2024. policiji, a kada joj je predočen ispis whatsapp poruka od istog dana koje joj je optuženik uputio, a koje se tiču inkriminiranog događaja potvrdila je kako se doista radi o tim porukama.

8. Iz iskaza svjedokinje CR (Šakić) (listovi 103-104 spisa) vezano za međusobne odnose između optuženika i oštećenice kao tužiteljice te vezano za mailove koje su joj oboje uputili predmetnog dana, a koji se nalaze na listovima 17-18 i 21 spisa proizlazi sljedeće. Između optuženika i oštećenice kao tužiteljice bili su poremećeni odnosi s obzirom da je oštećenica kao tužiteljica u tri do četiri navrata prijavila optuženika za različita kaznena djela (prijetnja, nasilje u obitelji, dovođenje u opasnost i drugo). Vezano za inkriminirani događaj svjedokinja tada nije bila u službi jer je bila na godišnjem odmoru, pa su mailovi preusmjereni njezinom kolegi NR. Prvi mail je poslao optuženik, oko pola deset navečer, a drugi mail oštećenica kao tužiteljica. Smisao maila optuženika je bio u tome da prijavi da su se on i oštećenica kao tužiteljica vidjeli i da napomene kako je moguće da će ga ona opet prijaviti za neko kazneno djelo. U svezi ovih ranijih prijava navela je kako su sve odbačene, odbacilo ih je državno odvjetništvo. U jednom od tih postupaka bile su na snazi mjere opreza koje su se sastojale u zabrani približavanja optuženika oštećenici kao tužiteljici i zabrani uspostavljanja i održavanja veze s njom. Oštećenica kao tužiteljica je trebala doći u VI PP 22. srpnja 2024., međutim iz izvješća proizlazi da je došla tri dana kasnije, odnosno 25. srpnja 2024. Kazala je kako joj nije jasno zašto je došla tri dana kasnije. Njihovi odnosi su joj poznati isključivo kroz njezino službeno postupanje, s tim da je naglasila kako u ovom predmetu ona nije postupala jer je bila na godišnjem odmoru ali je ispitala oštećenicu kao tužiteljicu. Prije inkriminiranog događaja optuženik bi znao nazvati bilo nju bilo kolege kako bi prijavio da je vidio oštećenicu kao tužiteljicu izdaleka, s obzirom da su bile na snazi mjere opreza. Osim toga, nakon inkriminiranog događaja obavijestio ju je kako je preuzeo ulogu predstavnika stanara, te je uslijed toga postavio nadzorne kamere u stambenoj zgradi. Vezano za te kamere ju je obavijestila i oštećenica kao tužiteljica jer se požalila da ih je optuženik postavio kako bi ju nadzirao, a radilo se o dvjema kamerama, jedna je gledala na parking oštećenice, a druga u njezin stan. U svezi kamera svjedokinja ga je uputila na nadležnu agenciju, ali isto tako ga je upozorila da ih mora maknuti ukoliko su postavljene tako da ometaju privatnost oštećenice kao tužiteljice. S tim u vezi je i izašla na teren u stambenu zgradu. Napomenula je kako je sve vezano za kamere bilo prije inkriminiranog događaja i to u veljači 2004. Izjavila je kako nije postojala kaznena prijava protiv optuženika, a vezano za praćenje i uhođenje oštećenice kao tužiteljice, nego se sve događalo u okviru izrečenih mjera opreza, kao što je već rekla, jer bi ju optuženik obavještavao ukoliko bi oštećenicu kao tužiteljicu vidio na nekoj udaljenosti.

9. Iz iskaza svjedokinje MR (listovi 157-158 spisa) proizlazi kako oštećenicu kao tužiteljicu poznaje negdje od 2020/2021., sjeća se da je bila korona, a upoznale su se u vrtiću, s obzirom da su im djeca išla u isti vrtić. Inkriminiranog dana bila je susjeda optuženika i oštećenice kao tužiteljice i živjeli su u istoj ulici, a događaj od 21. srpnja 2024. vidjela je na nekoj udaljenosti od 100 metara, po njezinoj procjeni, i to kada je išla baciti smeće. Vidjela je da su optuženik i oštećenica kao tužiteljica bili u nekakvom razgovoru, odnosno sigurna je da se on njoj obratio, iako naravno nije mogla čuti što joj je rekao s obzirom na udaljenost. ŽR joj je ispričala što se dogodilo, čule su se drugi dan, bila je vidno potresena, uznemirena i u strahu, iako ona nije osoba koja se uobičajeno nečega boji. Svjedokinja optuženika nije upoznala, koliko se sjeća, tako da sva saznanja o njihovom međusobnom odnosu crpi iz Mateinog iskazivanja. Tako joj je ŽR ispričala da ju je, dok je bila trudna, optuženik lupio u trbuh te je krvarila i skoro je izgubila bebu. Prijetio joj je nekoliko puta. Jednom prigodom kada je svjedokinja bila kod susjede na kavi u prizemlju, a bilo je to prije nekih 2 godine, ŽR je čuvala njezina sina u svojem stanu na katu i pri tome je čula nekakvu galamu, odnosno optuženik je vikao "glupačo jedna, jesi ti normalna, misliš li da ćeš se sakriti". Ta galama se jasno čula iako su bili u prizemlju, potom je svjedokinja otišla gore kod ŽR, a optuženik je već bio napustio stan, ali vidjela je da joj je sin bio uplašen kao i malena C. Osim navedenog događaja može istaknuti i činjenicu da je negdje krajem 2023. ŽR kod sebe u stanu u sobi maloljetne C pronašla optuženikove stvari, a između ostalog i oružje. Ono što joj je ŽR kazivala o njihovom međusobnom odnosu okarakterizirala je kao agresivno ponašanje optuženika i neprestane prijetnje. Na poseban upit branitelja optuženika navela je kako je optuženika i ŽR vidjela čim je išla baciti smeće, vidjela je da komuniciraju i da je ŽR vidno uznemirena. Vidjela je i kada je ŽR otišla, zatim se vratila u svoj stan. Potom se s ŽR čula sljedeći dan kada ju je ona nazvala. ŽR ju nije vidjela tom prilikom inkriminiranog dana kada je bacala smeće. Kazala je kako joj je optuženik unio perilicu za rublje u stan, ali se tom prilikom nisu službeno upoznali. Ostavio je tu perilicu i otišao. Vezano uz položaj u kojem se nalazila kada je inkriminiranog dana vidjela optuženika i oštećenicu kao tužiteljicu navela je kako se kontejner za smeće nalazi točno nasuprot mjesta gdje su optuženik i oštećenica kao tužiteljica stajali tako da je gledala pravo i bili su joj u videokrugu. Naposljetku je kazala kako ju je ŽR htjela poštedjeti svjedočenja na sudu s obzirom da je rodila u 12. mjesecu i ima petomjesečnu bebu.

10. Iz izvoda iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik kazneno neosuđivana osoba, dok je prekršajno kažnjavan u dva navrata za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

11.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da su optuženik i oštećenica kao tužiteljica bili u ljubavnoj vezi koja je s prekidima trajala od 2008. do 2023. u kojoj su dobili zajedničku maloljetnu kćer C, rođenu **.**.2018. te da su njihovi međusobni odnosi bili narušeni kako tijekom veze, tako i nakon nje. Nije bilo sporno niti da oboje žive u istoj ulici te da su se inkriminiranog dana 21. srpnja 2024. susreli ispred ulaza u stambenu zgradu u kojoj živi optuženik kojom prilikom je on bio sa svojim maloljetnim sinom L, dok je oštećenica kao tužiteljica u naručju nosila njihovu kćer C.

11.2. Međutim sporno je, s obzirom na činjenični opis inkriminiranog kaznenog djela i optuženikovu obranu, je li optuženik oštećenici kao tužiteljici u cilju da ju ustraši izrekao inkriminirane riječi te time ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11.

12. Prethodno istaknutu spornu okolnost sud je pokušao utvrditi u smislu članka 450. stavka 2. ZKP/08. analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu. Glede ocjene izvedenih dokaza za istaknuti je da su svi svjedoci po ocjeni suda iskazivali sukladno svojem sjećanju i svojim saznanjima, uz ogradu da suštinski nitko od ispitanih svjedoka nije imao neposredna i izravna saznanja o spornim činjenicama kao niti o inkriminiranim radnjama optuženiku.

12.1. Naime, inkriminiranom događaju su neposredno svjedočili samo optuženik i oštećenica kao tužiteljica koja je logično zainteresirana za otežavanje njegove procesne pozicije u ovom postupku (i njihova maloljetna djeca) pa se dokazivanje zapravo svodi na ''riječ'' oštećenice kao tužiteljice protiv ''riječi'' optuženika uz iskaze svjedoka koji potkrepljuju njihove tvrdnje, njima bliskih osoba koji iskazuju kako u korist optuženika (TR) tako u korist oštećenice kao tužiteljice (MR) te policijske službenice CR, po ocjeni suda, treće nepristrane osobe, koja je kroz svoje službeno postupanje donekle upoznata s poremećenim odnosima optuženika i oštećenice kao tužiteljice.

13. U dijelu obrane optuženika (te završnog govora njegova branitelja) kojim se opovrgava izjava oštećenice kao tužiteljice da je u vrećici (od airsofta) od optuženika u sobi svoje kćeri C pronašla ručnu bombu, drogu i metke, sud je istoj povjerovao jer optuženik nije procesuiran za nedozvoljeno posjedovanje bilo kakvog oružja, droge ili eksplozivnih tvari, što je u suglasju i s iskazom svjedokinje CR, a uvidom u kaznenu evidenciju razvidno je da je optuženik neosuđivana osoba. Osim toga, i sama je oštećenica kao tužiteljica pod oružjem navela tzv. ''airsoft oružje'' koji izraz prema izvorima dostupnim na Internetu označava replike stvarnog oružja koje ne ispaljuje stvarne metke nego plastične kuglice, a kojim hobijem se optuženik bavi, kako proizlazi iz njegove obrane, a što je vidljivo iz fotografija s instagram profila optuženika (listovi 115-120 spisa) na kojima se optuženik nalazi u vojničkoj odori s ''airsoft'' oružjem.

13.1. U odnosu na dio obrane optuženika kako nije izgovorio inkriminiranu izjavu kojom se ostvaruje biće kaznenog djela prijetnje, sud je ocijenio kako obrana optuženika u tom dijelu nije izvan svake sumnje potvrđena, a nije niti izvan svake sumnje opovrgnuta izvedenim dokazima. O potonjem u nastavku.

14. Naime, iz iskaza svjedokinje CR proizlazi kako su između oštećenice kao tužiteljice i optuženika bili poremećeni odnosi te je oštećenika kao tužiteljica u više navrata prijavljivala optuženika za različita kaznena djela (prijetnja, nasilje u obitelji, dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom), koje prijave su okončane rješenjima o odbačaju od strane državnog odvjetništva. U prilog tvrdnji svjedokinje da se optuženik htio ograditi za potencijalnu prijavu oštećenice kao tužiteljice za inkriminiranog događaj govori sadržaj maila od 21. srpnja 2024., u 21,28 sati, koji je toj svjedokinji uputio optuženik, a koji opisuje njegovo viđenje susreta s oštećenicom kao tužiteljicom i navodi da su mu se ''noge odsjekle i nije slova izustio'' te da ga je ''strah da ŽR to ne iskoristi i prijavi ga za nešto.'' Na isti način je postupila i oštećenica kao tužiteljica i zatražila od svjedokinje reakciju u cilju zaštite nje i njezinog djeteta. Međutim, i nakon iskaza ove svjedokinje dovedenog u vezu sa svim drugim analiziranim dokazima ostalo je dvojbeno je li optuženik izgovorio prijeteće riječi počinivši kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

15. Svjedokinja TR nije imala neposredna saznanja o inkriminiranom događaju, a iz ispisa poruka koje je putem aplikacije whatsapp razmjenjivala s optuženikom (listovi 108-114 spisa) proizlazi kako joj je optuženik opisao svoje viđenje događaja inkriminiranog dana na sličan način kao i svjedokinji CR jer se ustrašio da će ga oštećenica kao tužiteljica ''za nešto prijaviti'' pa mu je svjedokinja TR savjetovala da inspektorici CR pošalje mail što je optuženik i učinio.

16. Iskazi svjedokinja TR i MR međusobno oponiraju jer se radi o osobama koje su bliske optuženiku i oštećenici kao tužiteljici i koji potkrepljuju njihovu verziju događaja, iako nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom kaznenom djelu. Naime, svjedokinja MR je s udaljenosti od 100-tinjak metara vidjela inkriminirani događaj i smatra da je optuženik oštećenici kao tužiteljici uputio riječi koje joj je ona kasnije ispričala, ali koje sama svjedokinja nije čula, što je uostalom i potvrdila u svom iskazu. Sva saznanja o međusobnom odnosu optuženika i oštećenice kao tužiteljice ova svjedokinja crpi iz kazivanja oštećenice kao tužiteljice, dok optuženika ne poznaje, što je i sama izjavila u svom iskazu, pa ne može ni imati cjelovitu predodžbu o njihovom odnosu.

16.1. Dakle, kada bismo prihvatili kao istinit iskaz jedne od te dvije svjedokinje, poduprli bismo teze obrane ili teze optužbe u pogledu sporne činjenice (je li optuženik izgovorio inkriminirane riječi koje mu se stavljaju na teret), međutim nakon analize ovih personalnih dokaza u vezi s ostalim personalnim i materijalnim dokazima, ostala je nerazjašnjena dvojba o postojanju te činjenice.

17. U pogledu iskaza oštećenice kao tužiteljice, sud je cijenio činjenicu da je oštećenica kao tužiteljica optuženika višekratno prijavljivala, iako su sve te prijave na kraju rezultirale odbačajima, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje CR i izvoda iz kaznene evidencije za optuženika, a osim toga je navela da se između nje i optuženika vodi i obiteljski spor glede susreta i viđanja njihovog maloljetnog djeteta te spor vezano za plaćanje uzdržavanja za dijete što sve dodatno upućuje na zaključak o narušenosti njihovih međuljudskih odnosa, dok njezini navodi o fizičkom nasilju od strane optuženika nisu ničime potkrijepljeni.

17.1. Pri tome, treba naglasiti kako je oštećenica kao tužiteljica tijekom postupka dok je ovlašteni tužitelj bio državni odvjetnik, u svom iskazu navela osobe koje imaju saznanja o nasilju optuženika prema njoj (OR za kojeg je navela da može posvjedočiti o rezanju kočnica na njenom automobilu, GR za kojeg je navela da može posvjedočiti o materijalnoj šteti oštećenja vrata i fizičkom nasilju), ali imenovane osobe nije predložila kao svjedoke u nastavku postupka po preuzimanju progona, a nakon odustanka državnog odvjetnika od optužbe.

17.2. Iako je oštećenica kao tužiteljica svjedokinji CR također inkriminiranog dana uputila mail u kojem je kazala kako joj je optuženik ''dobacio riječi uvredljivog i prijetećeg sadržaja'' te napisala kako ,,moli da se situacija shvati ozbiljno i konačno reagira kako bi se osigurala sigurnost nje i njenog djeteta te unaprijed zahvalila na razumijevanju i hitnoj intervenciji'' kaznenu prijavu je podnijela četiri dana kasnije kada je navela koje joj je točno prijeteće riječi optuženik navodno izrekao. Navedeno sud smatra donekle indikativnim, ali ne i razlogom zbog kojeg nije ocijenio vjerodostojnim iskaz oštećenice kao tužiteljice glede sporne činjenice (je li optuženik predmetnog dana izgovorio inkriminirane riječi kako mu se stavlja na teret) da bi mogao izvesti nedvojbeni zaključak o tome da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo.

17.3. Ipak, iskaz oštećenice kao tužiteljice u dijelu u kojem tereti optuženika da bi izgovorio inkriminirane riječi te ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje imajući u vidu njihove narušene i poremećene kao i nerazriješene obiteljskopravne odnose vezano uz maloljetno dijete te činjenicu da je oštećenica kao tužiteljica iznijela niz netočnih tvrdnji u ovom postupku (da je pred ovim sudom potvrđeno šest optužnica protiv optuženika, da je optuženik držao ručnu bombu, drogu i oružje) svakako je doveden u pitanje i nakon njega (te dovođenja tog iskaza u vezu s ostalim dokazima) ostaje dvojba o postojanju sporne odlučne činjenice - je li joj optuženik predmetnog dana uputio inkriminirane riječi prijetećeg sadržaja.

18. S obzirom na sva navedena činjenična utvrđenja, sud dolazi do zaključka da u ovom konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji bi nedvojbeno upućivali da je optuženik oštećenici kao tužiteljici izrekao riječi kako mu se stavlja na teret optužnim aktom te da je ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje zbog čega ga je sud oslobodio optužbe.

18.1. Naime, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika, sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo na način kako je to optuženiku stavljeno na teret, dok krivnja u kaznenom postupku mora biti sa sigurnošću utvrđena, a sama mogućnost ili vjerojatnost nisu dostatni da budu pouzdan temelj za osudu te je sud dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo u slučajevima kada je nedvojbeno dokazano da optuženik nije počinio kazneno djelo, već i onda kada to ostane dvojbeno, odnosno kada postoji dvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela, a što je u konkretnom slučaju posrijedi.

18.2. Stoga, zaključno, a na temelju svega navedenog, zbog opisanih dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela, odnosno nesuglasja u iskazima oštećenice kao tužiteljice i optuženika u pogledu sporne činjenice, a koje nije moguće otkloniti, sud je sukladno pravno-logičkom pomagalu in dubio pro reo, koje je propisano odredbom članka 3. stavka 2. ZKP/08 odlučio na način povoljniji za optuženika i istoga, jer nije nedvojbeno dokazano da je počinio kazneno djelo prijetnje (što predstavlja u postupku spornu činjenicu) oslobodio od optužbe za isto.

18.2.1. Naime, pravno logičko pomagalo in dubio pro reo primjenjuje se tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice (u konkretnom slučaju je li optuženik izrekao prijeteće riječi) nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. ZKP/08. postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice (što je konkretno posrijedi u ovom predmetu) ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-640/2020 od 15. veljače 2022.)

19. Konačno, s obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08. oštećenica kao tužiteljica ŽR dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu od 300,00 eura koji se odnosi na paušalnu svotu kao i nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08. u visini o kojoj će biti odlučeno posebnim rješenjem (točka II/ izreke).

19.1. Nadalje, posljedično je na temelju članka 150. ZKP/08. nagradu i nužne izdatke opunomoćenice oštećenice kao tužiteljice obvezana snositi oštećenica kao tužiteljica ŽR (točka III/ izreke).

20. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oštećenica kao tužiteljica

2. Opunomoćenica oštećenice kao tužiteljice

3. Optuženik

4. Branitelj optuženika

5. ODO Novi Zagreb – nakon pravomoćnosti