Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-261/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Šeparoviću, odvjetniku iz Zagreba, Slavenskog ulica 1/I, protiv tuženika FS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku iz Novog Marofa, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P- 147/2023-27 od 21. prosinca 2023., ispravljene rješenjem posl.br. P-147/2023-30 od 5. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-147/2023-27 od 21. prosinca 2023. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-147/2023-30 od 5. ožujka 2024. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik preda u posjed zkčbr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (toč. I), te je tužiteljici naloženo, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.512,32 Eur (toč. II).

2. Tužiteljica pobija presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te nalaganjem tuženiku naknaditi joj troškove postupka uključivo i žalbenog, podredno ukinuti ju i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik osporava žalbene navode tužiteljice ističući u bitnom kako je presuda pravilna i zakonita, te da je sud za svoju odluku dao valjane, logične i iscrpne razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik preda u posjed nekretninu zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud u presudi obrazlaže kako je tužiteljica u zemljišnoj knjizi upisana suvlasnicom za 2/20 dijela, da je u tužbi navela kako ostalim suvlasnicima priznaje suvlasničke dijelove, pravo posjedovanja i korištenja svih ostalih vlasničkih ovlaštenja koja im pripadaju na predmetnoj nekretnini, te da je tužbu podnijela jer je tuženik koji nije suvlasnik oduzeo posjed njoj i ostalim suvlasnicima te im ga odbija predati. Kako se radi o tužbi jedne od suvlasnica, radi predaje nekretnine njoj u posjed, a iz tužbe ne proizlazi da su je ostali suvlasnici ovlastili da primi posjed nekretnine, tužbeni zahtjev odbija pozivom na odredbe čl. 46 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), prema kojima suvlasnik od treće osobe može tražiti predaju nekretnine u posjed samo prema pravilima o nedjeljivim obvezama i odredbe čl. 64 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) prema kojima u situaciji kad ima više vjerovnika, među kojima nije ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu, samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika primiti ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

7. Iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda te njima zasnovano materijalno- pravno stajalište prihvaća i ovaj sud, a ista žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u pitanje.

8. Neosnovano tužiteljica pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 11 ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne proturječi sama sebi, te sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Isto tako donošenjem presude i u postupku koji joj je prethodio nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2., 4., 8., 9, 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP.

9. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, tužiteljica u žalbi potvrđuje navode obrazloženja prvostupanjske presude, kako je u tužbi navela da je u zemljišnoj knjizi upisana sa ostalim suvlasnicima, da priznaje njihove suvlasničke udjele, pravo posjedovanja i korištenja te sva ostala vlasnička ovlaštenja koja im, kao suvlasnicima, pripadaju. Kraj takvih navoda tužbe, nije od utjecaja ako je stvarno stanje nekretnine različito od zemljišnoknjižnog i ako je većina ostalih upisanih suvlasnika preminula. Ovo zato što je tužiteljica sebe identificirala kao jednu od suvlasnika kojima je tuženik oduzeo posjed i odbija vratiti, te kao suvlasnica zatražila predaju posjeda od tuženika, stoga je prvostupanjski sud vezan takvim činjeničnim navodima tužbe, pa se neosnovano u žalbi ističe kako je pogrešno zauzeo stajalište da se radi o suvlasništvu. Neosnovano tužiteljica ističe i kako je prvostupanjski sud propustio utvrđivati i na odgovarajući način vrednovati, kako se navodi, među strankama nespornu činjenicu, da osobe koje su upisane u zemljišnoj knjizi nisu njeni stvarni vlasnici, te je li tužiteljica zajedno s prednicima stekla vlasništvo nekretnine, a time bila ovlaštena za vlasnički zahtjev za povrat, što da je bilo od odlučnog značaja za prosuđivanje pravne zaštite tužiteljice, jer ponavlja se, iz činjenične osnove tužbe jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužiteljica suvlasnica a ne samovlasnica predmeta spora.

10. Nadalje, neosnovani su navodi kako se predaja posjeda može tražiti tužbom predmnijevanog vlasnika, jer tužiteljica u tužbi, ni do zaključenja ne samo prethodnog postupka, nije isticala da je predmnijevani vlasnik, već suvlasnik, tek je iskazujući rekla da su nekretninu njeni roditelji uživali u cijelosti; da nitko od suvlasnika nije prema njima postavljalo vlasničke zahtjeve, i da je ona u posjedu od 1994. Stoga žalbeni navodi tužiteljice da se sporna nekretnina nalazila u isključivu i neposrednom posjedu njezinih roditelja za njihova života i da su u pogledu iste izvršavali sva vlasnička ovlaštenja kao jedini vlasnici, te da je stvarno stanje vlasništva nekretnine različito od zemljišnoknjižnog stanja, predstavljaju nove činjenice iznesene protivno odredbama čl. 352 st. 2 ZPP.

11. U odnosu na žalbene navode kako nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije samovlasnica nekretnine, za navesti je kako prvostupanjski sud, obzirom na činjenične navode da je suvlasnica, nije imao razloga utvrđivati da bi bila samovlasnica, odnosno tko je, kad i po kojoj osnovi stekao nekretninu i bio ovlašten njom raspolagati, a neodlučni su navodi kako prvostupanjski sud ne daje razloge o tomu na koji bi se način za umrle i ''pogrešno upisane'' suvlasnike mogla tražiti predaja u posjed ili suglasnost za pokretanje takvog postupka, jer zadaća suda, u parničnom postupku, nije upućivati stranke na koji način bi mogli ostvarivati svoja eventualna prava.

12. Nadalje, neodlučni su prigovori izneseni u žalbi kako se prvostupanjski sud nije bavio odnosno nije prosuđivao valjanost Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, sklopljen 10. listopada 2003. između prodavateljice, tužiteljičine majke, budući je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava iz čl. 46 st. 2 ZV u vezi čl. 64 st. 2 ZOO, odbio postavljeni tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, ne osvrćući se na to ima li ili nema tuženik pravo na posjed. Stoga su bez značaja žalbeni navodi kojima se elaborira iskaz supruge tuženika, poziva na iskaze svjedoka o pravnom sljedništvu i posjedovanju sporne nekretnine, te navodi da tužiteljica svoj suvlasnički udio nije prodala tuženiku, pa da ugovor koji je njena majka sklopila ne proizvodi pravni učinak u odnosu na njen suvlasnički udio.

13. Neosnovano tužiteljica ističe mogućnost primjene odredaba čl. 39 ZV prema kojem bi jedan od suvlasnika, postupajući bez izričitog ovlaštenja/suglasnosti ostalih suvlasnika mogao poduzeti određenu pravnu radnju, jer su mjerodavne odredbe čl. 46 st. 2 ZV u vezi čl. 64 st. 2 ZOO, prisilne norme, pa u konkretnom slučaju nije moguća primjena odredaba čl. 39 ZV.

14. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

15. Temeljem odredaba čl. 166 st. 1 u vezi odredaba čl. 154 st. 1 ZPP odbijen je zahtjev tužiteljice radi naknade troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

U Šibeniku, 7. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić