Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-59/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Krešimir Škarica odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri u Zagrebu, Petrova 120/I, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB 29743547503, kojeg po punomoći zastupa Sanja Vukina odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Gjure Deželića 30, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1470/2019-46 od 24. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1470/2019-46 od 24. studenoga 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi radi isplate iznosa od 2.700,00 kn/358,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose za razdoblje od 14. srpnja 2018. do 14. kolovoza 2018.

II. Uvažava se žalba tužitelja, ukida se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen zahtjev preko iznosa od 2.700,00 kn/358,35 do 10.639,20 kn/1.412,06 EUR (za iznos od 7.939,20 kn/1.053,71 EUR) i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.865,37 kn/1.707,53 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznose od 17.500,00 kn/2.322,65 EUR na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2019., od 2.400,00 kn/318,53 EUR na ime imovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 18. siječnja 2019., od 3.439,80 kn/456,54 EUR na ime izgubljene zarade sa zakonskim zateznim kamatama 15. kolovoza 2018., te 100,74 kn/13,37 EUR na ime troškova liječenja sa zakonskim zateznim kamatama od 14. srpnja 2018., kao i parnični trošak od 12.865,37 kn/1.707,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. studenog 2022. (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa od 10.639,20 kn i to na ime preostalog dijela zahtjeva za troškove tuđe pomoći i njege od 600,00 kn, izgubljene zarade od 7.939,20 kn, te 2.100,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i zakonske zatezne kamata na dosuđene iznose za razdoblje od 14. srpnja 2018. do 14. kolovoza 2018. (točka II. izreke), kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu, u dijele pod točkom II. izreke i točke I. izreke u kojem je odlučeno o obvezi naknade parničnog troška, pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude prihvaćanjem i tog dijela zahtjeva, podredno, predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe bez naznake visine troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neutemeljeno tužitelj prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen zahtjev radi isplate iznosa od 2.700,00 kn (600,00 kn troškova liječenja i 2.100,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o istima ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Nije u pravu tužitelj ni kada predmetni dio prvostupanjske presude pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je glede tog dijela zahtjeva, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, pa polazeći od toga da iznosi od 600,00 kn na ime troškova tuđe pomoći i njege i 2.100,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, nemaju uporište u rezultatima provedenog dokaznog postupka, pa time niti ne predstavljaju imovinsku odnosno neimovinsku štetu proizišlu iz štetnog događaja od 11. srpnja 2018., pravilno je ocijenjena neosnovanost zahtjeva, prema razlozima presude, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO). Pored toga, pravilno je odbijen i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose imovinske i neimovinske štete od 14. srpnja 2018. do 14. kolovoza 2018., imajući u vidu da za to razdoblje nije dospjela obveza njihove naknade u smislu odredbi čl. 1086. i čl. 1103. ZOO, pa kako tuženik nije u zakašnjenju s plaćanjem, time tužitelj nema pravo na zatezne kamate za to razdoblje (čl. 29. st. 1. ZOO).

8. Kako u odnosu na taj dio prvostupanjske presude nisu ostvareni žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjao je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

9. Međutim, u pravu je tužitelj kada prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu izgubljene zarade u iznosu od 7.939,20 kn zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Predmet spora u odnosu na taj preostali dio, zahtjev je tužitelja radi naknade imovinske štete isplatom iznosa od 7.939,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom, utemeljen na tvrdnji da je zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći od 11. srpnja 2018. koju je skrivio osiguranik tuženika, bio privremeno nesposoban za rad uslijed čega nije bio u mogućnosti ostvariti plaću odnosno zaradu u predmetnom iznosu po osnovi ostvarenog broja taksi vožnji kod svog poslodavca, slijedom čega je u ovom postupku riječ o izvanugovornom odnosu prouzročenja šteta iz čl.1095 st. 1. u vezi čl. 1045. st. 1. i 2. i čl. 1055. ZOO, protivno ocjeni prvostupanjskog suda koji smatra da se na sporni odnos primjenjuje odredba čl. 949. st. 5. ZOO koja se odnosi na naknadu štete po osnovi ugovora o osiguranju.

11. Prvostupanjski sud, u odnosu na taj dio zahtjeva utvrđuje:

- da je prema nalazu i mišljenja vještaka medicine rada na koji stranke nisu imale primjedbe, tužitelj u predmetnom događaju zadobio prijelom tijela III grudnog kralješka i istegnuće vratne muskulature, uslijed čega je bio privremeno nesposoban za rad od 11. srpnja 2018. do 13. kolovoza 2018.,

- da je tužitelj prije štetnog događaja bio zaposlen na neodređeno vrijeme kao vozač taksija (Uber) kod poslodavca Antonela prijevoz j.d.o.o. u Zagrebu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojim je ugovorena osnovna plaća u bruto iznosu od 3.439,80 kn, kao i da je između tužitelja i poslodavca bio sklopljen ugovor o najmu vozila radi obavljanja taksi djelatnosti,

- da se, prema iskazu tužitelja, mjesečna plaća prije štetnog događaja, pored predmetne osnovne plaće, sastojala i od ugovorene provizije po obavljenoj vožnji, te je po osnovi plaće primao mjesečno po oba osnova oko 15.000,00 kn neto, osobito imajući u vidu da je do štetnog događaja došlo tijekom ljeta odnosno turističke sezone kada je pojačana taksi djelatnost,

- da se prema iskazu svjedoka DŠ (direktora poslodavca) pored osnovne plaće vozačima taksija isplaćuje i provizija po svakoj obavljenoj vožnji, a u odnosu na svakog radnika da postoji obrađen kompjuterski podatak proveden kroz CSV program, te da je način po kojem se obračunava provizija vidljiv iz izlista s Uberove stranice o načinu obračuna tjedne zarade u vrijeme kada je tužitelj koristio bolovanje (ostvaren promet u tjedan dana kao primjer nekoliko vozača i to za razdoblje od 9. -15. srpnja 2018., te od 13.-19. kolovoza 2018.) od koje tjedne zarade se iznos od 10% plaća firmi, a ostatak je zarada vozača što se odnosi na 90% vozača navedene firme, te da se takva zarada od svih vozača nalazi na računu firme, potom se odbija gore navedenih 10% firmi, a ostatak zarade se isplaćuje vozaču,

- da je sud prihvatio navedene iskaze, ali ih ocjenjuje nepotpunim u dijelu u kojem su se dogovarale dodatne provizije, odbijajući po tužitelju pravovremeno predloženi dokaz financijskim vještačenjem na tu okolnost, smatrajući da je tužitelj propustio dostavit isprave na temelju kojih bi vještak mogao dati nalaz i mišljenje na okolnost visine izgubljene zarade.

12. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući da tužitelj nije dostavio dokaze na okolnosti visine zarade u iznosu od 7.939,20 kn odnosno preko ugovorenog iznosa osnovne plaće po ugovoru o radu, u vidu isplatnih lista za razdoblje koje je prethodilo razdoblju privremene nesposobnosti za rad u smislu čl. 2. Pravilnika o doprinosima ("Narodne novine", broj: 02/09, 09/09, 97/09, 25/11, 61/12, 86/13, 157/14, 128/17 i 01/19 – dalje: Pravilnik).

13. Međutim, protivno takvoj ocjeni prvostupanjskog suda, tužitelj osnovano ukazuje u žalbi da je već uz tužbu dostavio potvrdu poslodavca o ostvarena četiri tjedna zarade po toj osnovi prije štetnog događaja u prosječnom tjednom iznosu od po 2.844,75 kn, preko ugovorene bruto plaće, koju je prvostupanjski sud propustio ocijeniti, neosnovano smatrajući da dokaz na okolnost visine predmetnog dijela zahtjeva predstavlja isključivo isplatna lista u smislu navedenog čl. 2. Pravilnika, čime je dalje pogrešno utvrdio i da spisu nedostaje dokumentacija na temelju koje bi vještak financijske struke mogao dati nalaz i mišljenje, imajući pri tome u vidu i da davanju nalaza i mišljenja vještaka očito mogu poslužiti i naprijed navedeni iskazi svjedoka i tužitelja koje prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnim.

14. Kako je na navedeni način ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uvažavanjem osnovane žalbe tužitelja valjalo je u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem čl. 370. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke, kako bi tijekom ponovnog suđenja na nedvojben način prvostupanjski sud utvrdio visinu izgubljene zarade u preostalom dijelu zahtjeva izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem, ukoliko prethodno ocijeni da priložena potvrda poslodavca nije dostatna za nedvojbeno utvrđivanje visine zahtjeva po toj osnovi.

15. Pored toga, kako je zbog ukidanja odluke u dijelu zahtjeva o glavnoj stvari, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.

16. Nadalje, tužitelj je u žalbi zahtijevao naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, međutim, protivno svojoj obvezi iz čl. 164. st. 2. ZPP nije određeno naveo visinu troška po toj osnovi, koju je bio dužan staviti već u samoj žalbi sukladno st. 3. istog čl. 164. ZPP.

17. Kako troškovi za koje se traži naknada nisu određeno navedeni, te kako je u daljnjem tijeku postupka tužitelj prekludiran za podnošenje novog određenog zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka, o tim troškovima nije ostavljeno odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP), već je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke odbijanjem zahtjeva za troškove sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu kao neosnovan.

18. Ujedno, žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (u preostalom dijelu točke I. izreke odnosno osim odluke o parničnom trošku, te u točki III. izreke), ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 7. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić