Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-46/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužiteljice GČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju po punomoći zastupa Zoran Vidović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović&Vidović u Varaždinu, Kratka ulica 2/I, protiv tuženika 1. CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. Marije Grabarić, OIB [osobni identifikacijski broj], iz Selnika, Glava 19, koje po punomoći zastupa Bruno Čer odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui u Koprivnici, Hrvatske državnosti 11a, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-112/2019-34 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj dana 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-112/2019-34 od 10. lipnja 2022. pod točkom I. i II. izreke.

II. Uvažavaju se žalbe tuženika, ukida se navedena presuda pod točkom III., IV. i V. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi radi utvrđenja ništetnom Specijalne punomoći od 30. listopada 2015. ovjerene istog dana po javnom bilježniku Lani Mihinjač iz Varaždina, pod brojem: OV-7749/15 kojom je pok. Kralj JČ opunomoćio DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da u njegovo ime neograničeno raspolaže i podiže novčana sredstva na računu otvorenom kod Privredne Banke Zagreb d.d. na ime pok. DČ JČ, broj: [broj bankovnog računa] (točka I. izreke), da novčani iznos od 24.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, koja novčana sredstva je CČ **.**.2015. podigao s računa kod Privredne Banke Zagreb d.d. otvorenog na ime pok. CČ JČ broj R5523400093215671459, čini naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja CČ JČ, rođenog **.**.1932. a umrlog **.**.2015. (točka II. izreke), da je raspolaganje novčanim sredstvima isplaćenim 30. listopada 2015. sa računa Zagrebačke banke d.d., broj: 2566852953 u iznosu od 40.393,58 EUR, a učinjeno po pok. CČ ĐČ u korist DČ, ništetno u visini od 20.196,79 EUR (točka III. izreke), te da novčana sredstva u iznosu od 20.196,79 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, kojim novčanim sredstvima je pok. ĐČ raspolagala protivno prisilnim propisima i morału društva čine naknadno pronađenu ostavinsku imovinu iza pok. ostavitelja JČ rođenog **.**.1932., a umrlog **.**.2015. (točka IV. izreke), te naloženo tuženicima da naknade parnični trošak tužiteljici u iznosu od 30.392,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude (točka V. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobijaju tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu, podredno, predlažu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove sastava žalbe od 4.296,88 kn i sudske pristojbe na žalbu od 2.893,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu, tužiteljica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.Tuženici, u dijelu pod točkom I. i II. izreke, prvostupanjsku presudu pobijaju i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri tome izrijekom ne navodeći koju od bitnih postupovnih povreda nalaze ostvarenom, osim što sadržajem žalbe ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP ističući kako im prvostupanjski sud nije omogućio raspravljanje pred sudom time što nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka i javnog bilježnika pred kojim je punomoć ovjerena. Prvostupanjski sud, protivno navodima žalitelja, nije počinio navedenu bitnu povredu neovisno od toga što u postupku nije saslušao svjedoke, pa niti javnog bilježnika predložene po tuženicima na okolnosti stanja svijesti davatelja Specijalne punomoći od 30. listopada 2015. pri potpisivanju iste i stanja svijesti njegove supruge pri podizanju i predaji oročenog novčanog iznosa prvo tuženiku.

6. Prvostupanjski sud je navedene odlučne činjenice pravilno utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka psihijatrijske struke koji tuženici nisu uspjeli osporiti u ovom postupku, niti su na te okolnosti predlagali vještačenje po drugom vještaku kako to proizlazi iz zapisnika s ročišta glavne rasprave na kojem je vještak saslušan i na kojem je glavna rasprava zaključena, jer se radi o utvrđivanju odlučne činjenice temeljem stručnog znanja kojim ne raspolažu niti sud niti svjedoci, pa su pravilno te okolnosti utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, pa predloženi svjedoci, niti javni bilježnik pred kojim je ovjerena sporna punomoć, nisu predstavljali adekvatan dokaz na tu okolnost, pa kako prvostupanjski sud, u tom dijelu, nije počinio ni koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tuženika podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Neosnovano tuženici, u predmetnom dijelu, pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice radi utvrđenja; ništetnosti Specijalne punomoći od 30. listopada 2015. utemeljen na tvrdnji da u to vrijeme davatelj punomoći nije bio sposoban za rasuđivanje, te da novčana sredstva koja je prvotuženik temeljem te punomoći podigao s računa Privredne banke d.d. predstavljaju naknadno pronađenu imovinu ostavitelja - pok. JČoca stranaka, da je ništetno i raspolaganja novčanim sredstvima od strane supruge ostavitelja – majke stranaka 30. listopada 2015. u iznosu od 40.393,58 EUR s računa Zagrebačke banke u dijelu od 20.169,79 EUR i da taj iznos predstavlja naknadno pronađenu imovinu ostavitelja, utemeljen na tvrdnji da navedena novčana sredstva predstavljaju bračnu stečevinu ostavitelja i njegove supruge za po ½ dijela, a da je supruga ostavitelja a majka stranaka, neovlašteno raspolagala ostaviteljevom ½ bez njegove suglasnosti, tako da je i njegovu polovicu od 20.196,79 EUR predala prvotuženiku.

9. Prema podacima predmeta i razlozima prvostupanjske presude nesporno je u postupku:

- da su stranke djeca sada pokojnih supružnika JČ i ĐČ,

- da je 30. listopada 2015. prvo tuženik CČ sastavio Specijalnu punomoć prema kojoj ga JČ opunomoćuje da u njegovu ime neograničeno raspolaže i podiže novčana sredstva na računu otvorenom kod PBZ broj: [broj bankovnog računa] na njegovo ime, na kojoj punomoći je davatelj punomoći stavio rukoznak-otisak kažiprsta desne ruke ovjeren kod javnog bilježnika istog dana pod brojem OV-7749/2015,

- da je 3. studenoga 2015. prvo tuženik, temeljem navedene punomoći sa predmetnog računa podigao iznos od 24.000,00 EUR,

- da je na ime JČ glasio i račun s oročenom deviznom štednjom broj: 2566852953 u Zagrebačkoj banci u odnosu na koji je pok. ĐČ bila opunomoćenik, kao i da je navedeni račun zatvoren prije isteka oročenja 30. listopada 2015. po njenom nalogu podizanjem s računa iznosa od 40.393,58 EUR kojeg je predala prvotuženiku,

- da su navedena novčana sredstva predstavljala bračnu stečevinu JČ i ĐČ,

- da je JČ preminuo **.**.2015., a ĐČ **.**.2015.,

- da je iza njegove smrti vođen ostavinski postupak u kojem je doneseno pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Krune Radašića iz [adresa] broj O-2350/15 od 29. prosinca 2015. kojim su kao njegova ostavina utvrđena novčana sredstva s osnova neisplaćene mirovine, novčana sredstva na računima kod Zagrebačke banke br. 3237875866 2566606808, 3237875882, i Privredne banke d.d. br. 20600276519, [broj bankovnog računa], i br. 20508326382, i pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju u [adresa],

- da su nasljednicima ostavine proglašene stranke iz ovog postupka od po 1/3 dijela, a prvo tuženiku uručena u vlasništvo sva preostala ostavina u cijelosti,

- da je u tom postupku 30. srpnja 2018. tužiteljica podnijela prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine ostavitelja na računu kod Zagrebačke banke u ½ polovici iznosa od 20.196,79 EUR u odnosu na ranije oročenih 40.393,58 EUR, ističući da je supruga ostavitelja neovlašteno raspolagala njegovom polovicom, kao i prijedlog od 29. studenoga 2018. radi raspoređivanja naknadno pronađene imovine u odnosu na novčana sredstva pri Privrednoj banci Zagreb br. [broj bankovnog računa] u iznosu od 24.000 EUR,

- da je rješenjem broj O-54/2019 od 7. veljače 2019. postupak prekinut a podnositeljica prijedloga upućena na pokretanje parničnog postupka protiv nasljednika CČ i UČ, povodom čega se vodi ovaj postupak.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, u odnosu na dio zahtjeva o kojem je odlučeno pod točkom I. i II. izreke, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatrijske struke, pok. JČ u vrijeme izdavanja punomoći 30. listopada 2015. nije bio sposoban za rasuđivanje i izražavanje svoje volje, zbog drastično narušenog psihofizičkog stanja, zastrte svijesti, teško kompromitiranog općeg stanja, psihički promijenjen u smislu psihoorganskog sindroma, sve treći dan nakon ozbiljnog moždanog udara, jer je 27. studenoga 2015. zaprimljen u Opću bolnicu Varaždin pod dijagnozom cerebrovaskularnog inzulta u infratentorijalnoj regiji uz ataksiju i dizatereiju, da je 29. listopada 2015. pregledan po psihijatru prema čijim podacima je bio promijenjenog ponašanja "gubi se" te mu je postavljena dijagnoza F06,9 (psihoorganski sindrom), da je 5. studenoga 2015. premješten u plućnu bolnicu Klenovnik s još i dodatnim dijagnozama, gdje je i preminuo **.**.2015. zbog ponovnog jačeg moždanog udara,

- da je vještak pshijatrijske struke odgovarajući na prigovore tuženika navedenom mišljenju na ročištu glavne rasprave od 10. svibnja 2022. istaknuo da u medicinskoj dokumentaciji pok. JČ ne postoji medicinska dokumentacija s datumom izdavanja punomoći (30.listopada 2015.) koja bi precizirala njegov psihički status na taj dan, jer na tzv. somatskim odjelima liječnici u medicinsku dokumentaciju unose svoje bilješke o psihičkom stanju bolesnika u pravilu samo onda kada se to psihičko stanje drastično promijeni u odnosu na ono prethodno, da je isključio mogućnost da je pok. JČ toga dana imao makar i jedan trenutak lucidnosti koja bi mu dopuštala rasuđivanje, jer je, prema medicinskoj dokumentaciji i laičkom oku djelovao zbunjeno, nesuvislo i konfuzno te bi bilo očito i laiku da isti ima problema u prepoznavanju ljudi oko sebe, u prepoznavanju prostora u kojem se nalazi i imao bi velike teškoće da sudjeluje u razgovoru,

11. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je predmetna punomoć od 30. listopada 2015. ništetna i ocjenjuje osnovanost zahtjeva za utvrđenje njezine ništetnosti sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) jer je taj pravni posao protivan odredbi čl. 276. st. 1. ZOO koja propisuje da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog ugovora, a koju davatelj punomoći nije imao prilikom stavljanja rukoznaka, jer zbog nesposobnosti za rasuđivanje nije mogao izraziti svoju pravu volju, dok na takav zaključak i ocjenu prvostupanjskog suda ne utječu nepotrebna daljnja utvrđenja prvostupanjskog suda o nemoralnosti tog pravnog posla jer je za ocjenu ništetnosti dovoljno da je isti protivan prisilnom propisu (kao u ovom slučaju), te nedopuštenoj pobudi koja je izjednačena s nedopuštenom činidbom od strane prvo tuženika prilikom sastavljanja punomoći.

12. Kako je navedena punomoć (koja ima značaj ugovora o nalogu iz čl. 763. st. 1. ZOO) ništetna, te kako ništenost nastaje od samog trenutka kada je ista izdana, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši osnovanost i zahtjeva za utvrđenje da novčana sredstva od 24.000 EUR koja su temeljem takve punomoći podignuta s računa u banci, predstavljaju naknadno pronađenu ostavinu pok. JČ.

13. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim razlozima tuženika, činjenicu ostaviteljeve nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme stavljanja rukoznaka na spornoj punomoći, pravilno utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, pa je tu činjenicu, protivno navodima žalitelja, vještak mogao utvrditi samo na temelju medicinske dokumentacije i bez osobnog kliničkog pregleda ostavitelja, jer je navedena dokumentacija bila dostatna za davanje stručnog mišljenja vještaka. Osobito time, što tuženici, a nakon što su saslušanjem vještaka na ročištu glavne rasprave kada su otklonjeni svi njihovi prigovori, kako to proizlazi iz zapisnika s predmetnog ročišta, istaknuli da osporavaju i usmeni nalaz i mišljenje vještaka, ali da nove dokaze ne predlažu, pa dakle niti vještačenje po drugom vještaku koju mogućnost su imali u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP ukoliko su i dalje smatrali da dano mišljenje nije odgovaralo stvarnom stanju ostaviteljeve svijesti u sporno vrijeme, slijedom čega ničim nisu doveli u sumnju pravilnost danog mišljenja, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, prihvaćaju ga kao vjerodostojno.

14. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, pravilno postupio kada nije prihvatio ni prigovor zastare tuženika, ocijenivši ga neosnovanim, jer je riječ o apsolutno ništetnom pravnom poslu glede kojeg se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi u smislu odredbe čl. 328. ZOO, čime, kao niti zbog toga što je ništetnost predmetnog pravnog posla utvrđena u ovom postupku, nije zastario niti zahtjev za utvrđenje da novčana sredstva kojima je raspolagano temeljem ništetnog pravnog posla u iznosu od 24.000,00 EUR predstavljaju ostavinu ostavitelja.

15. Slijedom toga, neosnovano tuženici ukazuju u žalbi da se u ovom postupku primjenjuje zastarni rok od tri godine koji je istekao računajući od dana smrti ostavitelja do podnošenja prijedloga tužiteljice za donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini, neutemeljeno se pri tome pozivajući na odredbu čl. 84. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN), budući se navedena zakonska odredba o trogodišnjem zastarnom roku odnosi na zastaru zahtjeva zbog povrede nužnog dijela, što nije predmet ovog postupka.

16. Slijedom naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u predmetnom dijelu pod točkom I. i II. potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1 ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

17. Nadalje, osnovno tuženici, ukazuju u žalbi da je u odnosu na dio zahtjeva o kojem je odlučeno pod točkom II. i III. izreke prvostupanjske presude ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

18. Naime, tuženici osnovano ukazuju u žalbi da su još u odgovoru na tužbu, osporavajući predmetni dio zahtjeva, isticali da su ĐČ i JČ za života, prvo tuženiku i njegovom sinu IČ darovali zajedničku ušteđevinu od 40.393,58 EUR, a da je ĐČ podižući ta sredstva s računa u banci 30. studenoga 2015. osobno izvršila čin darovanja, te da su na te okolnosti već tada, kao i na pripremnom ročištu, predložili saslušanje više svjedoka.

19. Slijedom toga, prvostupanjski sud nije mogao temeljiti ocjenu o neosnovanosti tog prigovora na zaključku da su navodi tuženika o darovanju iskonstruirani i proturječni utvrđenom činjeničnom stanju, jer uopće nije izveo dokaze saslušanjem svjedoka koje su na tu okolnost tuženici pravovremeno predložili osporavajući zahtjev tužiteljice u dijelu od 20.196,79 EUR, zbog čega se za sada, ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda na kojem je temeljio ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice, da supruga ostavitelja za raspolaganje tim dijelom nije imala njegovu suglasnost odnosno da nije postojao dogovor o darovanju tog iznosa, a što je bilo nužno jer je riječ o imovini ostavitelja kao njegovoj bračnoj stečevini.

20. Naime, ugovor o darovanju novčanih sredstava je konsenzualan ugovor u smislu odredbi čl. 479. st. 1. u vezi čl. 247. ZOO, za kojeg nije propisana obvezatnost oblika sukladno odredbi čl. 286. st. 1. ZOO, zbog čega bi predaja novčanog iznosa izvršena od strane supruge ostavitelja na dan kada ostavitelj nije bio sposoban za rasuđivanje, bila obavljena u ispunjenju ugovorne obveze. Stoga, okolnosti pod kojima bi ispunjenje u ovom slučaju bilo izvršeno (nesposobnost ostavitelja za rasuđivanje u to vrijeme) ne bi utjecale na valjanost samog pravnog posla, zbog čega je bilo nužno izvesti po tuženicima predložene dokaze radi utvrđivanja činjenice – je li ugovor o darovanju bio sklopljen i kada u odnosu na utuženu ½ polovicu koja je pripadala ostavitelju po osnovi bračne stečevine, što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

21. Zbog naprijed navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, valjalo je uvažavajući žalbe tuženika, u dijelu pod točkom III. i IV. ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 370. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke, kako bi tijekom ponovnog suđenja, nakon izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, te njihove valjane ocjene, kao i takve ocjene do sada izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP), prvostupanjski sud bio u mogućnosti pravilno i zakonito odlučiti i o tom dijelu predmeta spora.

22. Pored toga, kako je zbog ukidanja odluke u dijelu zahtjeva o glavnoj stvari, za sada neizvjestan konačan uspjeh stranaka u sporu, o čemu ovisi odluka o naknadi parničnog troška, valjalo je ukinuti prvostupanjsku odluku i u dijelu u kojem odlučeno o naknadi troškova postupka.

23. Odluka iz točke III. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 7. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić