Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-954/2025-2

U I M E  R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Generali osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku SG, odvjetniku iz [adresa], protiv ovršenika IG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na pokretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-30/2025-5 od 22. svibnja 2025., dana 7. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-30/2025-5 od 22. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim mu nije dosuđen trošak preko dosuđenog iznosa od 343,75 €.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama u točki I. određena je predložena ovrha u na pokretninama ovršenika na prijedlog ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave (rješenje o ovrsi) radi naplate novčane tražbine (455,24 €[1] / 3.430,00 kn) sa zateznim kamatama, troškovima ovršnog postupka i to zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju i prodajom pokretnina koje su u vlasništvu ovršenika te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom pokretnina. Pod točkom II. naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 343,75 € dok je pod točkom III. određeno da ovrhovoditelj stječe pljenidbenim popisom založno pravo na popisanim pokretninama (čl. 143. st. 1. OZ-a), a ovršeniku je zabranjeno raspolagati zaplijenjenim stvarima te se upozorava na postojanje kaznenopravne odgovornosti u slučaju da povrijedi zabranu raspolaganja zaplijenjenim stvarima.

2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom II. u kojem mu nije dosuđen trošak preko iznosa od 343,75 €, žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ) sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak odnosno podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje ističe žalitelj. Naime, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži o odlučnim činjenicama jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kojeg ističe žalitelj.

5. Prije svega potrebno je navesti da ovrhovoditelj neosnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u dijelu kojim je odlučio o troškovima postupka počinio bitnu povredu jer ga nije obrazložio. Naime, sud je donio pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 41. st. 4. OZ-a. Tom je odredbom propisano da rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i da se može izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu. Isto tako, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 41. st. 7 OZ budući da je sud u cijelosti odredio predloženu ovrhu na pokretninama dok se točka II. odnosi samo na trošak tog ovršnog postupka.

6. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjeg iznosa preko dosuđenog iznosa od 343,75 € na ime troškova predmetne ovrhe.

7. Naime, prema odredbi članka 154. stavku 1. ZPP-a koja se na odgovarajući način primjenjuje i u predmetnom postupku (članak 21. stavak 1. OZ-a) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i sama snositi svoje troškove. Isto tako, prema odredbi čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

8. Ovrhovoditelj žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da je propustio vrednovati gotovo sve radnje koje je punomoćnik ovrhovoditelja poduzimao kako bi potraživanje naplatio u izvansudskom postupku te je u pobijanom rješenju propustio pravilno primijeniti materijalno pravo sukladno čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona kada ovrhovoditelju nije dosudio troškove koji su bili potrebni za ovrhu jer je ovrhovoditelj sukladno odredbama Ovršnog zakona morao pokušati naplatiti svoje potraživanje kako od poslodavca ovršenika tako i preko FINA-e u čemu očito nije uspio o čemu je dostavio i dokaze u ovom ovršnom postupku te očito provedba ovrhe u izvansudskom postupku nije bila moguća.

9. Tumačenjem odredbe čl. 14. st. 5. OZ i pojma "neosnovano prouzročio" dolazi se do zaključka da u slučaju kada se u tijeku ovršnog postupka utvrdi da nije bilo pretpostavki za ovrhu ili su te pretpostavke naknadno prestale postojati, ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku trošak i sam snositi svoj trošak.

10. Iz dokaza priloženih predmetnom prijedlogu za ovrhu proizlazi da je ovrhovoditelj od 2017. raspolagao podatkom da ovršenik ne prima plaću / mirovinu od 30. ožujka 2017. (list 36. spisa) i da je zahtjev za naplatu novčane tražbine Financijskoj agenciji podnio 20. prosinca 2021. (list 24. spisa) po kojem nije bilo moguće provesti izvansudsku ovrhu iz razloga što ovršenik nema novčanih sredstava.

11. Prema tome, kako su nakon podnošenja zahtjeva za izvansudsku ovrhu po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 1946/2015. od 30. lipnja 2015. prestale pretpostavke za provedbu izvansudske ovrhe jer ne postoje novčana sredstva ovršenika (na računu, niti po osnovi plaće /mirovine) na kojima se po OZ-a može provesti izvansudska ovrha radi ostvarenja tražbine (članak 4. stavak 2. OZ-a), to trošak izvansudske ovrhe pada na teret ovrhovoditelja (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a).

12. Nadalje, prema odredbi članka 14. stavku 4. OZ-a ovršenik je dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu, a to u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, nisu oni troškovi za koje ovrhovoditelj smatra da su bili potrebni, već oni koji su bili potrebni u postupku radi ostvarenja cilja - u konkretnom slučaju za određivanje ovrhe radi naplate novčane tražbine na pokretninama ovršenika.

13. Stoga, u ovrsi radi naplate novčane tražbine na pokretninama ovršenika, odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva u stadiju određivanja ovrhe na pokretninama ovršenika, potreban je bio samo trošak sastav prijedloga za ovrhu po punomoćniku ovrhovoditelja u iznosu od 93,75 € te trošak sastava podneska HZMO od 16. rujna 2024., trošak sastava podneska MUP od 16. rujna 2024. te podneska MUP-u od 16. rujna 2024. za izdavanjem uvjerenja o prebivalištu, svaki po 62,50 € (Tbr. 11.8.), a koji je ovrhovoditelju i dosuđen.

14. Ostali troškovi iz troškovnika sa lista 13. spisa (podnesci MUP-a, HZMO-e, upravne pristojbe / naknade, poštarina, fotokopiranje i dr.) nisu bili potrebni, a time ni svrsishodni za određivanje ovrhu na pokretninama ovršenika i kao takvi padaju na teret ovrhovoditelja, ali kako se žali samo ovrhovoditelj nije moguće na njegovu štetu preinačiti prvostupanjsku odluku.

15. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio vrednovati gotovo sve radnje koje je poduzimao kako bi potraživanje naplatio u izvansudskom postupku, da je odredba članka 14. stavka 4. OZ-a pogrešno primijenjena i da bi iz tumačenja odredbi članka 284. i članka 285. OZ-a po prvostupanjskom sudu proizlazilo shvaćanje da je primjena tih odredbi u odnosu na njega fakultativna (neobvezna).

16. Slijedom toga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. u kojem ovrhovoditelju nije dosuđen trošak preko iznosa od 343,75 € jer je zahtjev ovrhovoditelja za isplatu daljnjeg iznosa na ime troškova određivanja predmetne ovrhe bez pravnog uporišta, kako je to zaključio i prvostupanjski sud i pravilno je odbijen kao neosnovan.

17. Ovrhovoditelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu 7. srpnja 2025.

Sutkinja

Sabina Dugonjić