Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-267/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku iz Zagreba, a radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude i protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-338/2023-27 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ĆH kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-338/2023-27 od 8. travnja 2025. u pobijanom dijelu u točkama I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ĆH i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P Ob-338/2023-27 od 8. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ĆH, [adresa], 42 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime mjesečnog doprinosa za uzdržavanje mljt. SH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto dosadašnjih 1.000,00 kuna koji su određeni Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 17. srpnja 2018. godine, a koji je Plan sastavni dio rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: R1 Ob-359/2018-3 od 16. siječnja 2019. godine doprinosi povišeni iznos od 203,15 eura mjesečno počev od 17. siječnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da je dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, i to na račun majke i zakonske zastupnice mljt. SH otvoren u RBA d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] (zaštićeni račun).

II. Odbija se mlt. tužiteljica SH sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 203,15 eura mjesečno za razdoblje od mjeseca listopada 2022. pa do 16. siječnja 2024.

III. Tuženik ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe kao na podnesku tužiteljica od 17. siječnja 2024.“

2. Protiv ove presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i rješenje na način da se odbaci tužba, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovno raspravljanje. Potražuje naknadu troška za prvostupanjski postupak i za sastav žalbe u iznosu od ukupno 750,00 eura.

2.1. Iako tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, pa je ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) koji se na odgovarajući način primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 – dalje: ObZ) uzeo da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu i to u točkama I. i III. izreke.

3. Predmet spora je zahtjev mlt. tužiteljice SH za povećanje uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023 - dalje: ObZ).

4. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da su roditelji mlt. tužiteljice postigli Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u okviru kojeg je postignut sporazum o visini uzdržavanja zajedničke djece, mlt. SH (rođena **.**.2014.) i sada punoljetnog OH (rođen **.**.2004.) koji plan je Općinski sud u Varaždinu odobrio rješenjem broj R1 Ob-359/18-3 od 16. siječnja 2019.

- da je navedenim rješenjem sporazumno uređeno da će mlt. SH stanovati s majkom KH, a OH s ocem (ovdje tuženikom), kao i da je utvrđena obveza svakog roditelja da mjesečno doprinosi za uzdržavanje djeteta s kojim ne stanuje u iznosu od 1.000,00 kuna,

- da roditelji nisu jedan drugome uplaćivali uzdržavanje za dijete s kojim ne stanuju,

- da je OH postao punoljetan 18. rujna 2022. te je zaposlen kao strojar,

- da tuženik od punoljetnosti sina OH ništa nije plaćao za uzdržavanje mlt. SH, platio je za školski izlet i jednom za folklor,

- da mlt. LH pohađa osnovnu školu i od izvanškolskih aktivnosti ide na folklor što mjesečno iznosi 50,00 eura,

- da mlt. LH ima alergijsku astmu radi čega jednom do dva puta godišnje ide u Zagreb, bolnicu na Srebrnjaku te ima troškove tog putovanja kao i da za lijekove plaća određenu participaciju,

- da mlt. LH i majka KH stanuju kao podstanari i mjesečna najamnina sa režijama iznosi 500,00 eura,

- da mjesečna plaća majke tužiteljice iznosi oko 1.000,00 eura,

- da je mlt. tužiteljice u razdoblju od 27. studenoga 2021. do 16. veljače 2022. stanovala s ocem, jer je majka bila na izdržavanju kazne zatvora,

- da tuženik sa majkom i OH živi u kući u vlasništvu njegove majke,

- da režije mjesečno iznose oko 170,00 do 180,00 eura koji dijele tuženik i njegova majka,

- da je tuženik zaposlen na radnom mjestu vozača i neto primanja su mu oko 1.000,00 eura,

- da je tuženik suglasan plaćati za uzdržavanje mlt. LH mjesečno 203,15 eura ali od dana donošenja prvostupanjske presude.

5. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da mjesečne potrebe mlt. LH iznose 400,00 eura te je na temelju odredbi čl. 285. ObZ, te odredbi čl. 311. ObZ i 313. Obz i pozivajući se na Odluke o podacima o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2022., 2023. i 2024. zaključio da je tuženik dužan doprinositi mjesečno za uzdržavanje mlt. LH iznos od 203,15 eura te je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na način da je obvezao tuženika plaćati za uzdržavanje mlt. LH od 17. siječnja 2024. pa nadalje, dok je tužbeni zahtjev za razdoblje prije toga, odbio (točke I. i II. izreke)

5.1. U točki III. izreke sud je primjenom čl. 366. st. 1. ObZ odlučio o troškovima postupka.

6. U odnosu na rješenje kojim je sud dopustio preinaku tužbe, sud je imajući u vidu da je mlt. tužiteljica podnijela tužbu 30. kolovoza 2023. radi plaćanja uzdržavanja u iznosu od 203,15 eura od listopada 2022. pa nadalje, a da je mlt. tužiteljica u podnesku od 17. siječnja 2024. preinačila tužbu i istaknula tužbeni zahtjev radi izmjene ranije odluke o uzdržavanju, primjenom čl. 191. st. 3. ZPP, a imajući osobito u vidu da je radi potrebe posebne zaštite mlt. LH, zaključio da je svrsishodno da se donese odluka o promjeni ranije odluke o uzdržavanju te dopustio preinaku tužbe.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Žalba tuženika je neosnovana.

9. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje na protivljenju preinaci tužbe iz podneska od 17. siječnja 2024. osporavajući rješenja kojim je sud dopustio preinaku tužbe.

11.1. U konkretnom slučaja mlt. tužiteljica je podnijela 31. kolovoza 2023. tužbu radi uzdržavanja, da bi tijekom postupka promijenila istovjetnost zahtjeva i tužbenim zahtjevom tražila izmjenu ranije odluke o uzdržavanju radi promijenjenih okolnosti. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je takva preinaka svrsishodna, jer je odluka o istaknutom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 17. siječnja 2024. u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta.

11.2. Naime, pojam „najbolji interes djeteta“ odnosi se na pravo djeteta da interes djeteta bude procijenjen i da ima prednost kada se razmatraju različiti interesi u konkretnoj situaciji, da u tumačenju zakonskih odredbi tumačenje bude u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta i da prilikom donošenja odluka koje se odnose na dijete mora biti uzeto u obzir mogući pozitivan ili negativan utjecaj odluke na dijete na koje se odluka odnosi. Što je „najbolji interes djeteta“ potrebno je utvrditi u svakom pojedinom slučaju, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kada je dopustio preinaku tužbe kojom je mlt. tužiteljica istaknula tužbeni zahtjev za promjenu ranije odluke o uzdržavanje, a u smislu odredbe čl. 285. ObZ.

11.3. Stoga su žalbeni navodi kojima tuženik inzistira na primjeni odredbe čl. 191. ZPP u okolnostima konkretnog slučaja u suprotnosti s primarnom zaštitom najboljeg interesa djeteta, ovdje mlt. tužiteljice SH, zbog čega je ovaj sud takve žalbene navode ocijenio neosnovanim te na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

12. Osporavajući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP smatrajući da je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno odlučeno.

12.1. Prvenstveno valja navesti da tuženik pogrešno implicira da je mlt. tužiteljica u tužbi od 31. kolovoza 2023. tražila da se utvrdi tuženikova obveza uzdržavanja, jer iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica u tužbi istaknula tužbeni zahtjev radi isplate mjesečnog iznosa uzdržavanja od 203,15 eura od listopada 2022. pa nadalje.

12.2. S obzirom na naprijed navedeno u točkama 11.1.-3 ovog obrazloženja, u vezi dopuštene preinake tužbe kojom je mlt. tužiteljica istaknula tužbeni zahtjev u smislu čl. 285. ObZ, tuženik u žalbi neosnovano ističe žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP, jer prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu o kojem je već pravomoćno presuđeno, jer je odlučeno o tužbenom zahtjevu za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju istaknutom na temelju čl. 285. ObZ.

13. Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupne iznose sredstava potrebnih za uzdržavanje kao i ukupne materijalne potrebe mlt. SH u smislu čl. 307. ObZ odnosno čl. 311. ObZ, na način da su utvrđenim materijalnim potrebama mlt. tužiteljice obuhvaćene uobičajene potrebe djeteta u dobi od 11 godina, a koje potrebe se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odgoja, higijene i njezinog zdravlja kao i na troškove izvanškolske aktivnosti kojom se mlt. tužiteljica bavi. Pravilno je sud u smislu odredbe čl. 313. ObZ utvrdio i mogućnosti žalitelja da doprinosi za uzdržavanje, imajući u vidu dob i životne potrebe mlt. tužiteljice te imovinsko stanje i potrebe tuženika, a koja utvrđenja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju.

14. Slijedom navedenog, polazeći od toga da je tuženik radno sposobna osoba koja ima stabilne imovinske prilike kao i redovite mjesečne prihode te da tuženik ne tvrdi da bi imao povećanih potreba u vezi svog zdravstvenog stanja, a da su se na strani mlt. tužiteljice zbog samog proteka vremena njezine potrebe promijenile i povećale, pri čemu je tuženik iskazao da je suglasan plaćati iznos od 203,15 eura mjesečno za uzdržavanje mlt. SH, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su se okolnosti u odnosu na ranije sklopljen i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim je određen iznos uzdržavanja mlt. tužiteljice u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura) mjesečno, promijenile i da je uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja tuženik u mogućnosti doprinositi dosuđeni povećani iznos uzdržavanja od 203,15 eura mjesečno.

15. Što se tiče žalbenih navoda u vezi odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. prvostupanjske presude, osnovano tuženik navodi da je mlt. tužiteljica djelomično uspjela u sporu (obzirom da je zahtjev za razdoblje prije 17. siječnja 2022. odbijen).

15.1. Međutim, imajući u vidu da je odredbom čl. 366. st. 1. ObZ propisano da će u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, okolnost da je sud u obrazloženju odluke pogrešno naveo da je mlt. tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, ne utječe na pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Stoga su u kontekstu navedenog neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, jer se u ovom predmetu o troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 366. st. 1. ObZ, a kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

U Zagrebu, 8. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić