Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-91/2023-3

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Ivica Matas odvjetnik u Šibeniku, Put Gimnazije 55, protiv tuženika PD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Damir Babić odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-23/2022 od 21. prosinca 2022., u sjednici održanoj dana 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-23/2022 od 21. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika plaćanje iznosa od 25.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak od 5.375,00 kn/713,39 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe u 2.343,75 kn/311,07 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka prvostupanjske presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o istima ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), time je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

6. Neosnovano tužitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete isplatom iznosa od 25.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, čast i ugled, utemeljen na tvrdnji da je predmetnu štetu prouzročio tuženik kako bi uvrijedio i oklevetao tužitelja kao dugogodišnjeg načelnika Općine Primošten, nezavisnog političara od 2001., saborskog zastupnika, predsjednika političke stranke Nezavisna lista Stipe Petrine koja ima svoje zastupnike u Županiji Šibensko-kninskoj, općinama [adresa] od 2001. te Pirovac i Tribunj od 2013., time što je 13. lipnja 2018., povodom otvaranja Doma zdravlja u [adresa], na svom Facebook profilu koji ima veliki broj pratitelja napisao tekst koji glasi: "PD se osjeća zabrinuto (ponedjeljak, radni dan, a ljudi ima koda se nešto besplatno dijeli). "Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno". JD Narušeni ugled ili istina? "AD oštetio općinski proračun za pola milijuna eura? Dva kilometra istočno od [adresa], na padini brda odakle puca pogled na [adresa], prostoru gdje se nalaze nove obiteljske kuće, vile i zabavni centar, podiže se novi kompleks ambulante kao jedan od razvojnih projekata Općine Primošten. Međutim, prema dokumentima i popratnom dopisu koji nam je dostavila skupina A, u sjeni pripreme tog projekta događale su se, kako su ustvrdili, nepravilnosti i samovolje u prometu nekretninama u kojima je oštećena upravo Općina Primošten. Da stvar bude apsurdnija, oštećen je, prema navodima građana, općinski proračun, i to za čak 497.450 eura". Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr/.../petrina-ostetio-opcinski-... U suprotnom da nije istina Slobodna Dalmacija bi trebala pisati demant, pitamo se tko šuti a tko štiti? Glavno da ste vi siti, u slast uzvanici".

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tuženik na svom Facebook profilu 13. lipnja 2018. objavio predmetni tekst koji je objektivno podoban za uzrokovanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti,

- da se tekst predmetne objave odnosi na članak koji je već ranije bio dostupan javnosti objavom u Slobodnoj Dalmaciji,

- da je navedena objava dovela do toga da je tužitelja, par mjeseci nakon objave, istraživala kriminalistička policija i nadležne institucije, te su mještani počeli sumnjati u istinski dobar posao u vezi izgradnje predmetnog Doma zdravlja, da su putem telefonskih poziva građani tužitelju govorili razne neugodne stvari, da je predmetna objava bila u tijeku predizborne kampanje te je neovisno od toga tužitelj ostvario pobjedu na lokalnim izborima, dok nije uspio na parlamentarnim izborima biti izabran u Sabor (iskaz tužitelja),

- da je tužitelj dugogodišnji načelnik Općine Primošten i time javna osoba, zbog čega mora biti spreman na kritiku i provjeru od strane javnosti njegovog rada kako je to učinjeno predmetnom objavom, na temelju čega zaključuje - da objavljivanje sadržaja na navedenoj društvenoj mreži predstavlja slobodu izražavanja zajamčenu čl. 38. Ustava Republike Hrvatske, te da predmetna objava ne dovodi do takve težine povrede prava osobnosti koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, jer se radi o objavi vezanoj za rad političara odnosno osobe koja obavlja javnu funkciju, pa je kao javna osoba dužan otrpjeti prozivke i kritike javnosti odnosno mještana, zbog čega tužitelj kao nositelj javnih ovlasti mora imati viši stupanj tolerancije na javnu kritiku nego prosječni građani.

9. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da objavom navedenog teksta na facebook profilu, tuženik nije povrijedio pravo osobnosti tužitelja na dostojanstvo, čast i ugled koja bi opravdala dosudu pravične novčane naknade, zbog čega tuženik nije odgovoran za štetu pa ju nije niti obvezan naknaditi u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. i 2. u vezi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , 29/81, 126/21, 114/22 - dalje; ZOO), zbog čega je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Neutemeljeno tužitelj ističe žalbene prigovore - da je predmetnom objavom riječ o namjeri tuženika da diskreditira tužitelja u cilju klevetanja i vrijeđanja putem medija u sredini koja na koncu predstavlja (potencijalno) biračko tijelo koje mahom odlučuje o kandidatu na temelju podataka iz medija, da tuženik objavljujući predmetni tekst nije postupio u dobroj vjeri jer je pri tome znao ili morao znati da je objavljeno štetno za tužitelja jer se putem predmetnog teksta stvorio negativan dojam o tužitelju s ciljem izazivanja prijekora okoline, prezira i umanjenja tužiteljevog ugleda u javnosti, ali i pred članovima njegove obitelji, prijateljima, poznanicima, te kolegama u profesionalnom okruženju, pa se radi o plasiranju neistinitih podataka, čime da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi u konkretnom slučaju tuženikova objava predstavljala mišljenje i kritiku vezano za rad tužitelja u obavljanju javne funkcije, te da su izneseni navodi kod tužitelja prouzročili takvo duševno stanje koje je dovelo do narušenja duševnog zdravlja te je došlo do poimanja manje vrijednosti zbog čega da mu pripada pravo na naknadu utužene štete.

11. Suprotno navodima žalitelja, navedena društvena mreža nije medij u smislu čl. 2. Zakona o medijima (Narodne novine, broj: 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje; ZM) i čl. 2. Zakona o elektroničkim medijima (Narodne novine, broj: 153/09, 84/11, 94/13 i 136/13) pa se odgovornost tuženika ne prosuđuje po pravilima navedenih odredbi već po općim pravilima obveznog prava, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

12. Međutim, neovisno od toga, u ovom postupku radi se o suprotstavljenim pravima istog ranga koja zaslužuju jednaku pravnu zaštitu - prava na slobodu izražavanja i prava na poštovanje ugleda, časti i dostojanstva, slijedom čega je bilo potrebno dovesti u vezu i ocijeniti, radi postizanja pravične ravnoteže u zaštiti tih prava, razmjernost prava na, s jedne strane prava na slobodu mišljenja i izražavanja zajamčeno čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje; EKLJP) i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14), te, s druge strane, prava na poštovanje prava na ugled čast i dostojanstvo svake osobe zajamčenih odredbom čl. 8. st. 1. EKLJP, čl. 35. Ustava i čl. 19. st. 3. ZOO.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se predmet spora odnosi na tužitelja u obnašanju njegove političke, javne funkcije zbog čega bi, protivno žalbenim prigovorima, u odnosu na ostale osobe, tužitelj trebao imati viši prag tolerancije na objave putem društvenih mreža za koje smatra da ugrožavaju i vrijeđaju njegov ugled, čast i dostojanstvo, pa se dovođenjem u međusobnu vezu naprijed navedenih okolnosti, pretežnijim ocjenjuje pravo na slobodu izražavanja i propitivanja pravilnosti rada osobe koja obnaša političku, javnu dužnost, zbog čega prednost treba dati pravnoj zaštiti tog prava u odnosu na pravo tužitelja na čast, ugled i dostojanstvo, slijedom čega je, neodlučna tvrdnja tužitelja da je objavom spornog teksta povrijeđeno njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo, jer i po ishodu testa razmjernosti, tužitelju ne pripada pravo na sudsku zaštitu koju zahtijeva u ovom postupku.

14. Navedeno stoga što je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da se objava odnosi na propitivanje pravilnost rada tužitelja kao osobe koja je u vrijeme objave obnašala dužnost načelnika Općine Primošten, jer su stavljeni znaci navoda i znak upitnika u odnosu na objavu o tome da bi tužitelj kao načelnik oštetio općinu [adresa] u obnašanju te dužnosti ("AD oštetio općinski proračun za pola milijuna eura?), pa je riječ o objavi vezanoj uz javnu funkciju, a ne o objavi koja bi se odnosila na osobu tužitelja.

15. Nadalje, na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude nisu od utjecaja niti žalbeni navodi žalitelja kojima se citiraju navodi i dostavljaju sudske odluke u postupcima koje je tužitelj pokretao protiv drugih tuženika, radi naknade neimovinske štete, jer se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi ovog i predmetnih sporova.

16. Ujedno, pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke, kako u odnosu na osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u odnosu na visinu određenih parničnih troškova tuženiku (čl. 155. ZPP).

17. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 7. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić