Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-29/2023-6

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Ražnjeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Zagreb, Širolina 4, i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja EV i 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2205/2020-41 od 09. studenog 2022., dana 07. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja EV i 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. se odbijaju kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2205/2020-41 od 09. studenog 2022.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja EV za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2205/2020-41 od 09. studenog 2022. odlučeno je:

" I Nalaže se I-tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., isplatiti tužitelju ZV, na ime naknade štete iznos od 6.868,05 kn/911,54 eur1, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenoga 2022. do isplate i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II Odbija se tužba i tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika Croatia osiguranje d.d. u cijelosti kao neosnovan.

III Nalaže se I-tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., naknaditi tužitelju ZV, troškove parničnog postupka u iznosu od 12.412,50 kn/1.647,42 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. studenoga 2022. do isplate i to sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj EV je izjavio pravovremenu žalbu u dijelu u kojem je odbijen sa svojim zahtjevom u visini od 6.868,05 kn/911,54 eur sa pripadajućim parničnim troškom u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. zbog svih žalbenih razloga. Predlaže prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu odluku na način da sud usvoji tužbeni zahtjev i u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. Protiv pobijane presude 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. je također izjavio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da utvrdi da tuženik nije odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja.

3. U odgovoru na žalbu 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. je predložio da se žalba tužitelja u odnosu na 2. tuženika odbaci kao nedopuštena, a podredno da se odbije kao neosnovana.

4. Žalbe tužitelja EV i 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja EV i 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja EV kojim od 1. i 2. tuženika zahtjeva solidarnu naknadu imovinske štete zbog prometne nezgode koja se dogodila dana 10. veljače 2019. oko 20,24 sata na kolniku državne autoceste A-1 u blizini odmorišta Brinje na način da je do nastanka štete došlo zbog naleta jazavca.

8. U prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:

- da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu na osobnom automobilu VW Golf u visini od 6.868,05 kn zbog naleta divlje životinje-jazavca na autocesti A-1 kojom dionicom upravlja 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o.,

- da se nezgoda dogodila na način da je tužitelj autocestom upravljao svojim vozilom brzinom od oko 100 km/h te da je ispred njegovog vozila s lijeve strane izletjela divljač (jazavac) na cestu uslijed čega je došlo do kontakta njegovog vozila i životinje,

- da tužitelj nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao nalet na životinju,

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Berislava Šimunovića koji je vještačio i dinamiku nastanka predmetne nezgode, a sud ga ocjenjuje objektivnim i stručnim, proizlazi kako je tehnički moguće da se vozilo kretalo iskazanom brzinom od oko 100 km/h kao i da je tužitelj mogao najranije uočiti jazavca kada mu je ušao u domet kratkih svjetala na vozilu, a s obzirom da je naletno vrijeme (0,4s) kraće od vremena reakcije prosječnog vozača na opasnost (0,6s) proizlazi da tužitelj nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao štetni događaj,

- da je visina nastale štete tužitelju u iznosu od 6.868,05 kn / 911,54 eur,

- da je 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode i njene posljedice, kao i da 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju iz razloga što se predmetna polica osiguranja ne odnosi na štetu nastalu na autocesti.

9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja EV u odnosu na 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. radi naknade štete u ukupnom iznosu od 6.868,05 kn/911,54 eur, dok je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. radi naknade štete.

10. Ovakva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, osim u dijelu primjene materijalnog prava koji se odnosi na razloge odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranja d.d.

11. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita. Činjenice bitne za odluku o zahtjevu tužitelja sud je u dovoljnoj mjeri utvrdio, te je dao dovoljno jasne razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja zaključka o odgovornosti 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za predmetnu štetu.

12. Naime, odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14.) propisano je kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istoga članka propisano kako pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Posebni propisi osim Zakona, bili bi Pravilnik o održavanju cesta (Narodne novine, broj 90/14), Pravilnik o ophodnji javnih cesta (Narodne novine, broj 75/14) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa (Narodne novine, broj 110/01).

13. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisnim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti nego su oni odštetno pravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja javne ceste, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo. Naime, redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice: Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev 1272/2021-3 od 24. svibnja 2023. i Rev- 1187/2024 od 12. studenoga 2024.) izrazio pravno shvaćanje da upravo činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je ili u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu, jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO).

15. U konkretnom slučaju divlja životinja - jazavac mogla se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću žičanu ogradu, koju održava 1. tuženik Hrvatska autocesta d.o.o., što svakako upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, te da zaštita ograda nije održavana na način da se s potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulazaka divljih životinja u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

16. Na navedeno ukazuje i iskaz svjedoka, ophodara TV koji je iskazao da ovo nije izoliran slučaj te da se naleti na jazavca i slično događaju 1-2 puta godišnje, što ukazuje na pojavu divljači na autocesti kao i na činjenicu da 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao neometan i siguran promet na autocesti jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja ne bi mogla ući na prostor autoceste. Na 1. tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

17. Pri tome ovaj sud ima u vidu da je dopuštena brzina kretanja na autocesti 130 km/h (čl. 54. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - Narodne novine, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17,), iako je na mjestu događaja dopuštena brzina bila ograničena na 100 km/ h, a obzirom da je u vrijeme prometne nezgode bila noć, a kolnik neosvijetljen tužitelj je najranije mogao uočiti jazavca kada mu je došao u domet kratkih svjetala pa tužitelj nije imao mogućnost izbjeći ovaj štetni događaj. Prema tome, izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., jer je stanje na autocesti, s obzirom da su se slučajevi naleta na jazavce i ranije događali, ukazivalo na nedostatnost postojeće zaštite i poduzimanja konkretnih mjera radi zaštite i sigurnosti prometa.

18. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja, činjenica što su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao i njihova izjava da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana divljač, u konkretnom slučaju jazavac, ne bi se mogao zateći na autocesti.

19. Kako 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati je i naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu. Stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda te da 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. obavlja redovite preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje.

20. 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. odgovara po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. ZOO jer je propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom pa je odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je isti naknaditi u cijelosti, a kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud.

21. S obzirom da se u postupku u sporovima male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP), odnosno zbog bitne povrede iz. čl. 354. st. 1. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije cijenio žalbene navode 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. koje se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao i na bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP.

22. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio odgovornost 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. za nastalu štetu jer je tužitelj dokazao da je 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na način da ista spriječi dolazak divljači na autocestu, dok 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. nije dokazao da da je šteta nastala bez njegove krivnje.

23. Također, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., iako je pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. uz obrazloženje da se polica osiguranja Hrvatskog lovačkog saveza ne odnosi na autocestu pa ne postoji odgovornost lovoovlaštenika, međutim ovaj drugostupanjski sud smatra kako je bilo potrebno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., ali iz drugih razloga.

25. U tužbi tužitelj navodi kako 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. odgovara na temelju Zakona o obveznim odnosima jer je divlja životinja-jazavac opasna stvar u predmetnim okolnostima, a za koju opasnu star odgovara lovoovlaštenik, odnosno 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. kao osiguravatelj odgovornosti. Smatra kako 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. odgovara za naknadu štete i zbog toga što na dijelu ceste ne postoji postavljeni znak opasnosti divljač / životinje na cesti.

26. Iako je pravilno ukazao tužitelj u žalbi kako se odgovornost 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. ne može utvrđivati temeljem dopisa već isključivo temeljem police osiguranja i općih uvjeta osiguranja, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

27. Tijekom postupka, bila je sporna pasivna legitimacija 2. tuženika Croatia osiguranje d.d.

28. Tužitelj nije dostavio dokaze na okolnosti da je 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. pasivno legitimiran za ovaj postupak, odnosno da je 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. osiguravatelj Hrvatskog lovačkog saveza. Naime, tijekom postupka nije priložena polica osiguranja iz koje bi proizlazilo kako je upravo 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. osiguravatelj Hrvatskog lovačkog saveza na dan štetnog događaja. Prema tome, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika Croatia osiguranje d.d.

29. Iako 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. nije odgovaran za štetni događaj, a shodno žalbenim navodima, potrebno je navesti kako je 2. tuženikova odgovornost za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022.).

30. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

31. To znači da bi se 2. tuženik Croatia osiguranje d.d. u okolnostima konkretnog slučaja mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust treće osobe odnosno 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

32. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se uslijed propusta 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. u održavanju zaštitne ograde divljač (jazavac) zatekla na autocesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju je odgovoran 1. tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., koji je kao pravna osoba odgovorna za upravljanje i održavanje autoceste dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste.

33. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba tužitelja.

34. Dakle, kako bi pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde bio izbjegnut nalet vozila tužitelja na divlju životinju, uz takav propust 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a, jer je u postupku dokazao da je šteta potpuno, nastala radnjom/propustom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

35. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

36. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.

37. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, sud je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 166. st. 1. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

Vukovar, 07. srpnja 2025.

Sutkinja

Marijana Žulj Jakovljević