Gž R-58/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici OD ŠPEHAR & ŠPEHAR & RUKAVINA j.t.d. Zagreb, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, kojeg po punomoći članova uprave zastupa Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-966/2023-29 od 22. travnja 2025. godine, u sjednici održanoj 7. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice i u pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. izreke) preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-966/2023-29 od 22. travnja 2025. godine na način da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati, u roku od 15 dana, daljnji iznos od 2.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.762,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. srpnja 2025. godine do isplate, a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati daljnji iznos od 2.771,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. godine do isplate kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 645,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi na taj iznos teku od 22. travnja 2025. godine do isplate (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.000,00 eura s kamatama odbijen (točka II. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) te protiv odluke o troškovima postupka žalbu je izjavila tužiteljica „iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu u tom dijelu presudu preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je osnovana.
4. Prema stanju spisa predmeta i razlozima pobijane presude između stranaka nije sporno da tužiteljica u ovom postupku zahtijeva naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (fizičko i duševno zdravlje) uslijed ozljede na radu od 16. ožujka 2021. godine prema tuženiku kao osiguravatelju od odgovornosti poslodavca tužiteljice, čime nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti činjenica da je tuženik s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime neimovinske štete i nenovčane imovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 5.043,17 eura. Sporna je visina zahtijeva, da li je tom dobrovoljnom isplatom tužiteljici namirena u cijelosti šteta ili tužiteljica osnovano povrh tog iznosa zahtijeva daljnji iznos od 4.771,83 eura s kamatama.
5. Pravilno je prvostupanjski sud, kod takvog stanja stvari, sudskomedicinskim vještačenjem, utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice i to:
- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu prijeloma lijevog skočnog zgloba;
- da se zdravstveno stanje tužiteljice u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stanja stabiliziralo 29. kolovoza 2022. godine;
- da je tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta 40 dana, dok je trpjela primarni strah koji se javio u trenutku samog ozljeđivanja i bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, a zatim je sekundarni strah kod tužiteljice jačeg intenziteta trajao 3 dana, srednjeg intenziteta
10 dana i slabijeg 20 dana;
- da je kod tužiteljice kao trajna posljedica zaostalo umanjenje životnih aktivnosti za 10%, u kojem će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu;
- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja obzirom na šepanje, 2 ožiljka te oteklinu u području lijevog gležnja ni stopala:
- da su joj tuđa njega i pomoć bili potrebni 2 sata dnevno kroz period od 30 dana, a zatim jedan sat dnevno kroz period od također 30 dana.
6. Utvrđujući pojedine vrste bolnina kod tužiteljice kao kvalifikatorne okolnosti za dosudu pravične novčane naknade prvostupanjski sud dolazi do ukupnog iznosa od 7.815,00 eura, pa kod činjenice da je tuženik dobrovoljno isplati tužiteljici ranije iznos od 5.043,17 eura, prihvaća osnovanim zahtjev tužiteljice u iznosu od 2.771,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. godine do isplate, dok u preostalom iznosu zahtjeva od 2.000,00 eura s kamatama isti kao neosnovan odbija.
7. S pravom tužiteljica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u odbijajućem dijelu presudu donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno da je ukupno utvrđeni iznos naknade neimovinske štete znatno manji od iznosa koji bi, a s obzirom na posljedice pripadao tužiteljici, posebno upirući na utvrđeni iznos naknade štete s osnova kvalifikatornih okolnosti uslijed naruženja kao posljedice štetnog događaja.
8. Kod činjenice da su posljedice štetnog događaja kod tužiteljice utvrđene sudskomedicinskim vještačenjem, te da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, posebice imajući u vidu da je kod tužiteljice, uz ostale posljedice zaostala naruženost u vidu šepanja, ovaj sud smatra da primjenom odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), uz ostale, a držeći se pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja. 2020. godine o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, tužiteljica osnovano zahtijeva naknadu u iznosu od 4.771,83 eura, a što uz isplaćeni iznos od 5.043,17 eura daje iznos od 9.815,00 eura, koji je iznos primjeren satisfakciji tužiteljice uslijed predmetne ozljede i nastalih posljedica i u okvirima je socijalnih kriterija u Republici Hrvatskoj i u skladu sa sudskom praksom i ranije navedenim Orijentacijskim kriterijima.
9. Stoga, a kako ovaj sud ne nalazi da je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda donesena uz povrede postupka, pa niti uz one koje žalbom ističe tužiteljica (čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP), te da je prvostupanjski sud u tom dijelu presudu donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava a kako je to ranije obrazloženo ovom presudom, to je žalbu tužiteljice kao osnovanu valjalo uvažiti i temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP u pobijanom odbijajućem dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je odlučeno točkom I. izreke ove presude, prihvaćanjem tužbenog zahtijeva tužiteljice u cijelosti kao osnovanog.
10. Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena ovaj sud je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP donio novu odluku o troškovima postupka, a kojom je u cijelosti izmijenjena odluka o troškovima postupka sadržana u točci I. izreke prvostupanjske presude.
10.1. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu to joj je tuženik temeljem odredbe članka 154. stavak 1. dužan naknaditi opravdane troškove postupka, koje je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 155. ZPP utvrdio u visini od 1.450,00 eura, kojem trošku valja dodati trošak sastava žalbe u visini zahtijevanih 312,50 eura, pa ukupni opravdani troškovi postupka tužiteljice iznose 1.762,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.
11. U nepobijanom dijelu, dio točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 7. srpnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
