Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5527/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vidak, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Lorena Smoković, odvjetnica u Labinu, te treće osobe Grada Labina, OIB: 19041331726, Titov trg 10, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-2/2024-45 od 30. rujna 2024., dana 7. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-2/2024-45 od 30. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke je odlučeno da se „odbija preinaka tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 22. veljače 2024.“

Pod točkom II. izreke rješenja je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik VE smetao je tužitelja ĐE u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do međe sa nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijeloj svojoj dužini (sve prikazano u skici lica mjesta mjerničkog vještaka Barbare Brezac Verbanac od prosinca 2021.), na način što je dana 03.03.2021. izvodio građevinske radove iskopa zemljišta prilikom čega je oštetio kameni zid, ulazna željezna vrata, potkopao zemljište, čime je smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu gore označene nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te mu se nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom novčane kazne.

2. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Pod točkom III. izreke je odlučeno da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 702,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

.

2. Protiv navedenog rješenja pod točkama I., II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da pobijano rješenje sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka rješenja razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno :

- da je k. č. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Grada Labina,

- da je na uviđaju na licu mjesta mjernički vještak identificirao nekretnine: predmetne k.č. nalazi se uz [adresa]. K. č. [katastarska čestica] upisana je u posjedovnom listu 509 naziva [adresa], kao stepenice površine 89 m2, te u vlasničkom listu br. 614 kao stepenice površine 89 m2, u naravi se na k. č. [katastarska čestica] nalaze stepenice,

- da je prilikom izvođenja radova od strane tuženika došlo do oštećenja zida, željeznih vrata te do uklanjanja drveća i mediteranskog bilja (što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja te materijalnih dokaza (fotografija)/.

- da je u očitovanju Grada Labina od 18. ožujka 2024. (list 149 spisa), u svezi vlasništva navedenog stepeništa, navedeno da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Grada, da se koristi za pristup javno prometnoj površini (šetnici) koja se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se predmetne stepenice trenutno ne nalaze u evidenciji komunalne infrastrukture Grada Labina, međutim predmetna evidencija se kontinuirano ažurira, a za formiranje potpune evidencije komunalne infrastrukture potreban je obilazak velikog broja nekretnina te da stoga evidencija još nije popunjena.

7. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je tužitelj u ponovljenom postupku podneskom od 22. veljače 2024. (list 135-137 spisa) preinačio tužbeni zahtjev tako da traži da se utvrdi da je tuženik VE smetao tužitelja ŠE u posljednjem mirnom posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do međe sa nekretninom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijeloj svojoj dužini (sve prikazano u skici lica mjesta mjerničkog vještaka Barbare Brezac Verbanac od prosinca 2021.), na način što je dana 3. ožujka 2021. izvodio građevinske radove iskopa zemljišta prilikom čega je oštetio kameni zid, ulazna željezna vrata, uklonio drvo i mediteransko bilje sa zemljišta, sagradio kombinaciju betonskog zida i zida od opeke i betonirao terasu, čime je smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu gore označenih nekretnina, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te mu se nalaže uspostava stanja na način da je dužan ukloniti izgrađenu kombinaciju betonskog zida i zida od opeke i navesti zemlju na način da ista prati teren, sve u roku od 8 dana, uz obvezu tuženika da mu naknadi troškove postupka.

8. Pod točkom I izreke pobijanog rješenja je sud prvog stupnja „odbio preinaku tužbenog zahtjeva od 22. veljače 2024.“, dok u obrazloženju rješenja navodi da je tako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj naveo i novi čin smetanja (sagradio kombinaciju betonskog zida i zida od opeke i betonirao terasu), čime je preinačio ranije postavljeni tužbeni zahtjev te promijenio identitet spora, dovodeći u pitanje i prekluzivne rokove zbog smetanja posjeda.

9. Tužitelj u žalbi ističe kako smatra da nije izvršio preinaku tužbenog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev specificirao tako što je zatražio uspostavu prijašnjeg stanja na način da je tuženik dužan ukloniti izgrađenu kombinaciju betonskog zida i zida od opeke i navesti zemlju na način da ista prati teren.

10. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

10.1. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. U skladu s citiranom zakonskom odredbom sud može odlučivati samo o preinaci tužbe, a ne tužbenog zahtjeva, kako su pogrešno naveli prvostupanjski sud i tužitelj u žalbi.

10.2. Također treba reći da u smislu odredbe čl. 190. st. 3. i 7. ZPP-a prvostupanjski sud preinaku tužbe može dopustiti ili ne dopustiti, a ne odbiti preinaku kao što je to nepravilno učinio sud u ovoj pravnoj stvari. No, učinak takve odluke suda prvog stupnja je isti – o tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. veljače 2024. nije moguće odlučivati jer preinaka nije dopuštena.

10.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je on podneskom od 22. veljače 2024. samo postupio u skladu s uputom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1794/2023-2 od 13. studenoga 2023. i zatražio uspostavu prijašnjeg stanja. To iz razloga što tužitelj u činjeničnim tvrdnjama u tužbi od 1. travnja 2021. nije naveo da je tužitelj čin smetanja počinio izgradnjom kombinacije betonskom zida i zida od betonskih blokova te betonirao podlogu – terasu, već je to prvi puta iznio u podnesku od 22. veljače 2024. (gotovo tri godine nakon pokretanja ovog postupka), u kojem je naveo da je tužitelj od podnošenja tužbe u ovom postupku pa do održavanja očevida 25. studenoga 2021. nastavio s građevinskim radovima te je na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja graniči s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio kombinaciju betonskog zida i zida od betonskih blokova te betonirao podlogu terasu.

10.4. Iz fotografija i skice lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka Barbare Verbanac Brezac, dipl.ing.geod. (list 68-69 spisa) je vidljivo da se betonirani plato nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je tražio posjedovnu zaštitu na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do međe s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to kako u tužbi te u tužbenom zahtjevu iz podneska od 20. listopada 2022. (predanom na ročištu održanom istoga dana, list 92-93 spisa) o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem, tako i u podnesku od 22. veljače 2024., zbog čega eventualno smetanje posjeda izvršeno od strane tuženika na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće nije predmet spora u ovoj pravnoj stvari.

10.5. Pored toga, radnje za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju čin smetanja (izgradnja kombinacije betonskog zida te betoniranje podloge – terase) počinjene su nakon 3. ožujka 2021. i nedvojbeno nisu mogle biti predmet sudske zaštite u vrijeme podnošenja tužbe 2. travnja 2021., već eventualno mogu predstavljati samo novi čin smetanja, što znači da njihovo obuhvaćanje u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predstavlja preinaku tužbe.

10.6. Stoga je neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o preinaci tužbe.

11. Sukladno čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

12. Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, sve sukladno čl. 22. st. 1. ZVDSP-a, dok st. 2. istog članka propisuje da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku za smetanje posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

13. Smetanje posjeda smatra se svako onemogućavanje posjednika u izvršavanju faktične vlasti na stvari ili oduzimanje posjeda u cijelosti. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tuženik nije onemogućio tužitelja u izvršavanju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, a prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tuženik nije ni uznemiravao tužitelja u posjedu. To iz razloga što je tužitelj zbog radova, a koje je tuženik nesporno izveo, i dalje nesmetano mogao proći po stepeništu, mogao je otvoriti željezna vrata, a zbog oštećenja zida tužitelj nije bio onemogućen u vršenju faktične vlasti nad zidom. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj zbog izvedenih radova nije smetan u posjedu predmetne nekretnine, koju u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

14. Naime, tuženik je navedenim radovima oštetio zid tužitelja i ulazna željezna vrata, a koja se nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali izvođenjem navedenih radova, nije smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijeloj svojoj dužini uz među k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer u tim postupcima tuženika nisu sadržani elementi čina smetanja posjeda (oduzimanja ili uznemiravanja), nego elementi zahtjeva za eventualnu naknadu štete, a kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja. To iz razloga što samim oštećenjem zida i ulaznih željeznih vrata (koja oštećenja je tužitelj popravio), tuženik nije zadirao u faktičnu vlast tužitelja na predmetnoj nekretnini (tako i u odluci Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj Gž- 993/2022-4 od 10. listopada 2022).

15. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

16. Tužitelj u žalbi ističe kako smetanje posjeda od strane tuženika osobito očituje u dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] gdje je tuženik izvršio iskop zemljišta, uklonio biljke i stablo drveća koje je tužitelj posadio.

17. Međutim, iz tužbenog zahtjeva o kojem je prvostupanjski sud odlučivao je vidljivo da čin uklanjanja biljaka i drveća nije predmet tog zahtjeva pa o tome prvostupanjski sud i nije mogao donijeti odluku.

Pored toga, treba reći da je ranijim prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Psp-18/2021-23 od 30. prosinca 2022. (list 96-103 spisa) tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva da je počinjeno smetanje potkopavanjem zida te za vraćanje u prijašnje stanje ulaznih željeznih vrata, u kojem dijelu je odluka postala pravomoćna, tako da ni tom dijelu tužbenog zahtjeva nije moglo biti udovoljeno.

18. Zbog svega navedenoga je žalbu tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.

19. U pogledu odluke o troškovima postupka valja reći da tužitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

20. Slijedom iznesenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbijena je žalbe tužitelja kao neosnovana i odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

21. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

U Zagrebu 7. srpnja 2025.

Sudac:

Diana Preglej