REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ob-76/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Andrei Čota, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici ĆŽ, dipl. pravnici s položenim pravosudnim ispitom, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Split, uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, radi razvoda braka i rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem i uzdržavanju mlt. djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-157/2023-36 od 2. svibnja 2025., 7. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao osnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P Ob-157/2023-36 od 2. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, na prijedlog tužiteljice, protiv tuženika je određena privremena mjera kojom je određeno da će zajedničko dijete stranaka u postupku mlt. LŽ stanovati s tužiteljicom u Federaciji BiH, [adresa], da će majka ( tužiteljica) samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. kćerku LŽ u odnosu na prijavu prebivališta djeteta u [adresa] odnosu na izbor liječnika obiteljske medicine za mlt. dijete, a u svemu ostalom da će majka i otac mlt. djeteta voditi zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na dijete. Ujedno je tuženiku zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. djetetom te je tuženiku, ocu mlt. djeteta naloženo da na ime uzdržavanja mlt. kćerke LŽ mjesečno doprinosi iznos od 200,00 eura počevši od 2. svibnja 2025. pa ubuduće svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, sve to na račun majke i z.z. KŽ, sve na način na koji je to određeno u izreci navedenog rješenja, a koja

privremena mjera da će trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne poverde odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači i tužba tužiteljice odbaci zbog stvarne nenadležnosti suda prvog stupnja, odnosno da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ove pravne stvari je odluka o privremenoj mjeri o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom i njegova uzdržavanja, utemeljena na odredbama čl. 529. u vezi čl. 536. st. 1. i čl. 538. Obiteljskog zakona ( „Narodne novine“, broj:103/15 i 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ).

6. Sud prvog stupnja je, pobijanim rješenjem, odlučujući o takvom prijedlogu tužiteljice odredio ovu privremenu mjeru kojom je određeno da će zajedničko dijete stranaka u postupku mlt. LŽ stanovati s tužiteljicom u Federaciji BiH, [adresa], da će majka ( tužiteljica) samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. kćerku LŽ u odnosu na prijavu prebivališta djeteta u [adresa] odnosu na izbor liječnika obiteljske medicine za mlt. dijete, a u svemu ostalom da će majka i otac mlt. djeteta voditi zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na dijete. Ujedno je navedenom privremenom mjerom tuženiku zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. djetetom te mu je naloženo da na ime uzdržavanja mlt. kćerke LŽ mjesečno doprinosi iznosom od 200,00 eura počevši od 2. svibnja 2025. pa ubuduće svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, sve to na račun majke i z.z. KŽ i sve na način na koji je to određeno u izreci navedenog rješenja.

6.1. Pri tome je sud prvog stupnja, u bitnome, izrazio pravno shvaćanje da je u interesu mlt. djeteta LŽ da mlt. LŽ stanuje s majkom u BiH, [adresa] na adresi [adresa], jer iako kod majke postoje indikatori patološke promjene osobnosti, po mišljenju stručnog tima, to ju isto značajno ne ograničava u njenoj roditeljskoj ulozi obzirom da dijete već oko dvije godine stanuje s majkom u BiH, da se tu školuje, da se prilagodila životu u novoj sredini i da je izrazila želju da i dalje stanuje s majkom budući majka s njom ima bolji odnos. Osim toga, da je u ovom dijelu postupka, nužno izreći i mjeru zabrane ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem, jer je u kaznenom postupku ocu izrečena mjera zabrane kontakta i približavanja kako djetetu tako i majci djeteta i da je u okolnostima konkretnog slučaja nužno izreći ovu privremenu mjeru posebno cijeneći dob djeteta i da roditelji moraju biti svjesni da su oni jedini odgovorni kako za okolnosti koje su se događale u njihovoj obitelji, tako i o utjecaju tih okolnosti na psihofizički razvoj djeteta te da će majka djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na dijete i to glede prijave prebivališta/boravišta mlt. K, kao izabere liječnika obiteljske medicine, dok da će u preostalom djelu roditelji zajednički voditi roditeljsku skrb o djetetu.

6.2. Osim toga, sud prvog stupnja, uz primjenu odredaba čl. 309. i čl. 310. st. 1. i 2. ObZ, zaključuje i da je tuženik u mogućnosti doprinositi za zakonsko uzdržavanje mlt. djeteta K mjesečnim iznosom od 200,00 eura sve imajući pri tome u vidu životni standard u BiH i Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ( „Narodne novine“, broj: 49/24 – dalje: Odluka).

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

7.1. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 3. u vezi odredbe čl. 381. ZPP valja istaknuti da je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari pravilno postupao smatrajući da je stvarno i mjesno nadležan.

7.2. Na temelju odredbe čl. 16. st. 3. ZPP propisano je da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

7.3. U ovom postupku nije sporno da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa] i boravište na području [adresa], u [adresa] gdje zajedno s njom živi i zajedničko djete stranaka u postupku mlt. LŽ, dok da tuženik ima prijavljeno boravište u [adresa], dakle na području mjesne nadležnosti suda prvog stupnja i da stranke u postupku nisu prigovarale stvarnoj i mjesnoj nadležnosti suda prvog stupnja.

7.4. Na temelju odredbe čl. 53. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ( „Narodne novine“, broj: 101/17 i 67/23 – dalje: ZOMPP), propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske u predmetima uzdržavanja određuje prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja („Službeni list Europske unije“, SL L 7, od 10. 1. 2009. i SL L 281 od 23. 10. 2013. – dalje: Uredba).

7.5. Odredbom čl. 3. Uredbe vijeća (EZ) broj: 4/2009 od 18.12.2008. o nadležnosti mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja, propisano je da u stvarima koje se odnose na obveze uzdržavanja u državama članicama sudsku nadležnost ima sud mjesta u kojem tuženik ima uobičajeno boravište; ili sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište; ili sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o statusu osobe čiji je predmet o uzdržavanju povezan s tim postupkom, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana; ili sud koji je u skladu sa svojim pravom nadležan za postupke o roditeljskoj odgovornosti, osim ako nadležnost nije utemeljena isključivo na državljanstvu jedne od strana.

7.6. Cijeneći, prethodno navedeno nesporno utvrđeno činjenično stanje da maloljetno dijete stranaka još uvijek nema prijavljeno stalno boravište u [adresa] ( to će moći ishoditi njena majka-tužiteljica po pravomoćnosti pobijanog rješenja) i da tuženik ima prijavljeno boravište na području mjesne nadležnosti suda prvog stupnja, pred kojim je tužiteljica i pokrenula ovaj spor, to je po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, za suđenje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan sud prvog stupnja, radi čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

7.7. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

7.8. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi odredbe čl. 8. ZPP na koju također sadržajno ukazuje žalitelj jer je procesno ovlaštenje suda prvog stupnja da odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sud prvog stupnja, pravilnom primjenom ove zakonske odredbe, i učinio i ovom sudu za to dao valjane i prihvatljive razloge.

7.9. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti ove privremene mjere, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Odredbom čl. 536. st. 1. ObZ propisano je da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

9.1. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ propisano je da sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili Hrvatskog zavoda za socijalni rad iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da kad donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta

2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i

3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, a odredbom stavka 3. ovog članka propisano je da se odlukom iz stavka 1. ovoga članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

9.2. Na temelju odredbe čl. 86. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću, dok je odredbom st. 2. ovog članka propisano da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, kao i da se mišljenje djeteta uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

9.3. Odredbom čl. 538. st. 1. ObZ propisano je da se privremena mjera radi uzdržavanja, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja.

10. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, pravilno utemeljena na mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 29. srpnja 2024. te mišljenju mlt. djeteta prema kojem je ona izrazila želju da nastavi živjeti sa majkom ( tužiteljicom), ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je, za sada, u najboljem interesu djeteta da ono živi sa svojom majkom (tužiteljicom) u Federaciji Bosni i Hercegovini na adresi [adresa] i da se ocu djeteta – tuženiku privremeno zabrani ostvarivanje osobnih odnosa između njega, kao oca i mlt. LŽ i da se trajanje ove privremene mjere ograniči do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se između stranaka u postupku vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem: P Ob -157/2023.

10.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja da je sud prvog stupnja odluku o ovoj privremenoj mjeri u dijelu u kojem je odlučeno o mjestu stanovanja mlt. djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa sa mlt. djetetom temeljio na mišljenju stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 29. srpnja 2024. i da pri tome nije cijenio činjenično stanje koje proizlazi iz kaznenog predmeta koji se protiv njega kao okrivljenika vodi kod suda prvog stupnja, valja istaknuti da je sud prvog stupnja svoju odluku pravilno utemeljio na navedenom mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split, koji je jedini imao pravilan uvid o socijalni status stranaka u postupku i koji je pri tome, kao i sud prvog stupnja, cijenio i ponašanje tuženika koje je prethodilo navedenom kaznenom postupku koji se protiv njega vodi kod suda prvog stupnja, a zbog kaznenog dijela počinjenog na štetu tužiteljice i mlt. djeteta, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno odlučio i o obvezi tuženika doprinositi za uzdržavanje mlt. LŽ mjesečnim iznosom od 200,00 eura počevši od 2. svibnja 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj u svojoj žalbi.

11.1. Na temelju odredbe čl. 288. st. 1. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

11.2. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta ( stavak 1.). Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja ( stavak 2.).

11.3. Temeljem odredbe čl. 313. st. 1. ObZ propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, dok je stavkom 4. ovog članka propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

11.4. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj: 49/24 – dalje: Odluka) propisan je minimalni novčani iznos za uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina u iznosu od 252,56 eura.

12. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i napose sadržaj navedene Odluke kojom je propisan minimalni novčani iznos za uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina ( dakle za dob u kojoj je i mlt. LŽ) u iznosu od 252,56 eura, dakle većem od iznosa kojim je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. LŽ te njegove imovinske prilike, koje utvrđuje i sud prvog stupnja,a koje ne osporava ni sam žalitelj u svojoj žalbi, to je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da je za uzdržavanje mlt. LŽ dužan doprinositi mjesečnim iznosom od 200,00 eura počevši od 2. svibnja 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi, radi čega je žalbu tuženika, kao neosnovanu valjalo odbiti i u ovom dijelu.

13. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbi čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 7. srpanj 2025.

S u d a c:

Bruno Franković