REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ob-12/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženog ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-41/2020-31 od 4. listopada 2024., u sjednici održanoj 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P Ob-41/2020-31 od 4. listopada 2024. u pobijanom dijelu - točka II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime ½ dijela bračne stečevine iznos od 6.564,68 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 13.954,19 eura i zateznih kamata na taj iznos od 4. listopada 2024. do isplate je tužiteljica odbijena (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je preostali dio zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.490,00 eura i zateznih kamata od 4. listopada 2024. do isplate odbijen (točka IV. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je donošenjem pobijane presude sud stavio izvan snage neoborivu zakonsku presumpciju o pravu suvlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini na jednake dijelove iz članka 36. stavka 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 156/23., dalje: ObZ/15) odnosno članka 249. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13., dalje: ObZ/03), pozivom na iskaz tuženikovog brata, kojeg da nije saslušao. Navodi da je sud apstrahirao činjenicu kako je tužiteljica preuzimanjem cjelokupne brigu o troje mlt. djece, pripremanju hrane, održavanju kuće i svim drugim obiteljskim obvezama omogućila tuženiku da on izvodi građevinske radove na kući i u dvorištu. Ističe da je pomoć koju su prilikom izvođenja radova pružali tuženikov otac i brat sasvim životna i normalna, jer je i tuženik pomagao njima, a pritom nitko od njih nije niti ustvrdio da to rade na ime stjecanja vlastite imovine tuženika, što ne bi bilo niti životno. Drži nejasnim zašto sud nije prihvatio životne okolnosti u kojima su stranke živjele, uključujući činjenicu da su ostvarivali dodatne prihode uzgojem duhana. Ističe da im tuženikov otac nije davao novac, osim što im je isplaćivao ostvareni prihod od sadnje i uzgoja duhana. Smatra da sud nije mogao donijeti pobijanu odluku bez da je tuženik podnio protutužbu kojom bi dokazivao da u predmetnoj imovini postoji njegova vlastita imovina. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili da se ukine i vrati na ponovno suđenje, a potražuje i troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku, kao bivšem bračnom drugu, čiji je brak trajao od 24. svibnja 2008. do 8. travnja 2019., za isplatu 1/2 dijela izvršenih ulaganja po osnovi bračne stečevine u nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća u [adresa], koja predstavlja vlastitu imovinu tuženika. Nije sporno da je tužiteljičin stvarnopravni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na toj nekretnini u 1/4 dijela pravomoćno odbijen.

7. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a).

8. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a. Budući da ni žaliteljica u žalbi određeno ne ukazuje na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

9. Žalbom se ne osporava obim i vrijednost ulaganja u predmetnu nekretninu za trajanja bračne zajednice stranaka, kako je pobijanom presudom utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke BA, i to: obrtničkih radova na kući u iznosu 4.003,45 eura, radova na elektroinstalacijama, razvodu i opremi u iznosu od 2.148,50 eura, vrijednost uvedenog centralnog grijanja u iznosu od 5.685,80 eura, vrijednosti ljetne kuhinje i garaže u iznosu od 14.760,00 eura, vrijednosti nadstrešnice i tzv. pecala u iznosu od 4.600,00 eura i vrijednosti dvorišne zgrade i nadstrešnice u iznosu od 9.840,00 eura.

10. Sud prvog stupnja je na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku (u kome su saslušane parnične stranke, a protivno žalbenim navodima neposredno je saslušan i svjedok NA, tuženikov brat), kao i na temelju dokaza izvedenih u postupku koji je pred prvostupanjskim sudom vođen pod poslovnim brojem P Ob- 54/2019, posebice iskaza tuženikovog oca svjedoka ŽA (budući da je za to postojala suglasnost parničnih stranaka), utvrdio da tužiteljici pripada ½ dijela vrijednosti radova dovršenja obiteljske kuće i to vrijednost građevinsko-obrtničkih radova u iznosu od 2.001,73 eura te vrijednost uvođenja elektroinstalacija, razvoda i opreme u iznosu od 1.074,40 eura. U odnosu na preostala ulaganja - koja se odnose na kupnju opreme i plaćanje centralnog grijanja te izgradnju zgrada i to ljetne kuhinje, garaže, nadstrešnice i pecala, kao i dvorišne zgrade-nadstrešnice - sud prvog stupnja utvrdio je znatan doprinos tuženikovog oca, koji iznosi 80%, dok preostalih 20% da predstavlja bračnu stečevinu stranaka pa da tužiteljici pripada vrijednost od 10% (polovica bračne stečevine) odnosno na ime uvođenja centralnog grijanja 568,55 eura, na ime ljetne kuhinje i garaže 1.476,00 eura, a na ime vrijednosti izgrađene nadstrešnice, pecala i dvorišne zgrade-nadstrešnice 460,00 eura i 984,00 eura. Time je tužiteljici dosuđen ukupni iznos od 6.564,68 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

11. Neosnovano žaliteljica navodi da su pobijanom presudom negira presumpcija o suvlasništvu bračnih drugova na bračnoj stečevini na jednake dijelove koja je kao takva propisana odredbom članka 36. stavka 3. ObZ/15, a prije toga istom odredbom Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 75/14. i 5/15.) odnosno člankom 249. stavkom 1. ObZ/03. Naime, u konkretnom slučaju u odnosu na izvršena ulaganja u predmetnu nekretninu postoji dvostruki pravni odnos – (1) onaj između parničnih stranaka kao supružnika i stjecatelja bračne stečevine s jedne strane i tuženikovog oca s druge strane, kojega valja razriješiti prema doprinosu dviju strana u stjecanju imovine te (2) odnos među samim parničnim strankama u odnosu na onaj dio ulaganja koji predstavlja njihovu bračnu stečevinu u smislu članka 36. stavka 1. ObZ/15, a glede kojega vrijedi neoboriva presumpcija o jednakim udjelima u stjecanju imovine. Sud prvog stupnja je pravilno razdvojio ta dva odnosa te je na temelju izvedenih dokaza utvrdio što je od ulaganja obuhvaćenih tužbom rezultat rada i uloženih sredstava parničnih stranaka kao bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te kao takvo predstavlja bračnu stečevinu (članak 36. stavak 1. ObZ/15, članak 248. ObZ/03) i suvlasništvo stranaka na jednake dijelove (članak 36. stavak 2. ObZ/15, članak 249. stavak 1. ObZ/03). Ostala ulaganja, po utvrđenju prvostupanjskog suda, predstavljaju ulaganja tuženikovog oca u tuženikovu vlastitu imovinu - nekretninu koju mu je darovao prije zasnivanja bračne zajednice s tužiteljicom.

12. Žalbenim navodima nisu određeno i argumentirano osporena činjenična utvrđenja suda prvog stupnja u vezi s udjelom tuženikovog oca u povećanju vrijednosti predmetne tuženikove vlastite imovine. U odnosu na žalbenu tvrdnju da tuženikov otac strankama nije davao bilo kakav novac osim prihoda od sadnje i uzgoja duhana valja navesti da pobijana odluka nije ni utemeljena na utvrđenju da je tuženikov otac davao novac već da je svojim radom i materijalom odnosno sredstvima sudjelovao u povećanju vrijednosti navedene imovine. Stoga ovaj sud nema razloga dovoditi u pitanje činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u vezi s odlučnim činjenicama.

13. Utvrđenja suda prvog stupnja u suglasju su s nespornom činjenicom da tužiteljica tijekom trajanja bračne zajednice nije bila zaposlena, da je tuženik radio za minimalnu plaću (spominju se iznosi od 2.500,00 do 3.500,00 kuna) te da su imali troje maloljetne djece o kojima je trebalo skrbiti i uzdržavati ih.

14. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja uzeo je u obzir da su se stranke bavile i sadnjom duhana, ali iz izvedenih dokaza proizlazi da su duhan sadili na zemlji tuženikovog oca i korištenjem njegove mehanizacije te da im je na ime toga isplaćivao godišnje određenu novčanu svotu. S obzirom na izostanak drugih značajnijih prihoda na strani parničnih stranaka kao supružnika, logično je da su pretežiti dio ovih sredstava utrošili za podizanje troje djece i uopće potrebe domaćinstva. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi stranke raspolagale financijskim sredstvima kojima bi mogli opravdati vrijednost izvršenih ulaganja pa je logičan zaključak prvostupanjskog suda o pretežitom udjelu tuženikovog oca u financiranju predmetnih radova.

15. Tužiteljica ničim nije dokazala da bi pomoć (sredstva i rad) tuženikovog oca pri ulaganjima u predmetnu nekretninu kao tuženikovu vlastitu imovinu (dakle, nije se ulagalo u imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu) bila namijenjena objema parničnim strankama, a ne tuženiku kao svome sinu (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ŽA), i da kao takva predstavljala dar objema parničnim strankama kao supružnicima, a time i njihovu bračnu stečevinu.

16. Pritom je neosnovana žalbena tvrdnja tužiteljice da je pretpostavka za utvrđenje udjela tuženikove vlastite imovine u stjecanju predmetne imovine bilo podnošenje protutužbe budući da pobijanom presudom nije odlučeno ni o kakvom tuženikovu pravu već je udio u stjecanju imovine utvrđivan isključivo iz razloga kako bi se mogao razlučiti od onog dijela koji predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

18. Budući da sa žalbom nije uspjela, tužiteljici ne pripada trošak žalbenog postupka (članak 166. stavak 1., članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Puli 7. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus