Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-227/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Ivanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, radi privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr- 433/2019-12 od 19. prosinca 2024., dana 7. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-433/2019-12 od 19. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., III., IV. i V. izreke.
II. Odbija se zahtjev protivnika osiguranja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja određuje se
p r i v r e m e n a m j e r a
1. Zabranjuje se protivniku osiguranja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naplata po bjanko zadužnici:
- zadužnica potvrđena pod poslovnim brojem OV-1608/12 kod javnog bilježnika Velimira Čerića,
te se zabranjuje Financijskoj agenciji pljenidba novčanih sredstava iz navedene bjanko zadužnice po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama predlagatelja osiguranja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i prijenos tih novčanih sredstava na račun protivnika osiguranja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i na račun trećih osoba.
2. Osobe kojima je zabrana izrečena odgovaraju predlagatelju osiguranja za štetu koju bi mu nanijeli time što su nakon dostave zabrane postupili protivno zabrani.
3. Zabrana iz točke 1. smatra se provedenom danom dostave prijepisa ovog rješenja Financijskoj agenciji.
4. Ako protivnik osiguranja postupi protivno zabrani iz točke 1., zaprečuje mu se novčana kazna u iznosu od 3.981,68 eura.
5. Ako se protivnik osiguranja i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao protivno zabrani iz točke 1. sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja protivniku osiguranja izreći zapriječenu novčanu kaznu.
6. Žalba protiv rješenja kojim se određuje ova privremena mjera ne zadržava njezinu ovrhu.
II. Odbija se prijedlog predlagatelja osiguranja da se protivniku osiguranja zapriječi novčana kazna koja prelazi iznos od 3.981,68 eura.
III. Predlagatelj osiguranja dužan je podnijeti tužbu radi opravdanja ove privremene mjere u roku od 30 dana od dana primitka prijepisa ovoga rješenja.
IV. Ova privremena mjera ostaje na snazi najduže 30 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka po tužbi radi opravdanja ove privremene mjere ili do drugačije odluke suda, ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.
V. Nalaže se protivniku osiguranja da naknadi predlagatelju osiguranja trošak postupka u iznosu od 165,90 eura (slovima: jedna stotina šezdeset pet eura i devedeset centi), u roku od osam dana."
2. Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom I., III., IV. i V. izreke, žali se protivnik osiguranja zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. - Odluka USRH, 73/2017. i 131/2020. - dalje: OZ) i čl. 438. ZPP te predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ te čl.438 ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj ne navodi da bi takve povrede bile učinjene.
5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da prvostupanjski sud utvrdio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je zadužnica izdana upravo radi osiguranja tražbine prednika protivnika osiguranja iz Ugovora o zajmu, te da je 2015. ista tražbina podmirena, odnosno da je predlagatelj osiguranja ispunio svoju obvezu iz Ugovora o zajmu budući da je 2015. protivnik osiguranja izdao brisovno očitovanje na temelju kojeg se predlagatelj osiguranja ponovno upisao kao vlasnik, slijedom čega bi proizlazilo i da bi protivnik osiguranja podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju zadužnice pokušao naplatiti tražbinu koja ne postoji. Prema tome, predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine za zabranu naplate po izdanoj zadužnici i za povrat zadužnice. Isto tako, predlagatelj osiguranja je tvrdio da je predmetni Ugovor o zajmu lihvarski ugovor i stoga ništetan, te da je prednik protivnika osiguranja (VZ) 2013. uhićen i određen mu je istražni zatvor, a u srpnju 2017. mu je izrečena presuda kojom je proglašen krivim za sklapanje lihvarskih ugovora kojima je oštetio 20 građana za iznos od gotovo 30 milijuna kuna u novcu i nekretninama.
6. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir višestruke kaznene presude protiv sudionika pravnog posla u kojem je izdana sporna zadužnica te bijeg prednika protivnika osiguranja, prvostupanjski sud zaključuje da je predlagatelj osiguranja u dovoljnoj mjeri učinio vjerojatnim opasnost da bi protivnik osiguranja u slučaju neizricanja predložene mjere osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine. Protivnik osiguranja u odgovoru navodi da je od oca naslijedio višemilijunske iznose, no radi se upravo o iznosima čije je vraćanja naloženo nepravomoćnom kaznenom presudom, a čiji povrat prema javno dostupnim podacima do danas nije proveden. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da je učinjeno vjerojatnim i da bi ostvarenje tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano uslijed prijenosa imovine protivnika osiguranja u stranu državu ([adresa], u koju je prednik protivnika osiguranja izbjegao nakon izricanja kaznene presude) u kojoj bi bila otežana naplata tražbine, slijedom čega utvrđuje da su ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz odredbe čl. 346. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a.
7. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene dok protivnik osiguranja iznosi proizvoljne tvrdnje, koje nemaju temelja u provedenim dokazima.
8. Naime, odredbom članka 346. OZ-a propisano da se privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari li ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a u smislu odredbe čl. 344. st. 2. OZ-a predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati vjerojatnost opasnosti ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
9. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije smatrao potrebnim niti pribaviti tu (navodnu: nepostojeću) kaznenu presudu kojom je – prema (neistinitoj) tvrdnji predlagatelja – pok. VZ navodno kazneno osuđen, valja reći da protivnik osiguranja nakon tvrdnji predlagatelja osiguranja nije dokazivao da je prednik protivnik osiguranja neosuđivana osoba, već je upravo sam dostavio uz žalbu presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kž-898/2017-25 od 21. kolovoza 2018. iz koje je upravo razvidno da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2017. broj Ko-1895/13, proglašen krivim među ostalima 1. okrivljeni VZ zbog kaznenih djela protiv imovine – lihvarskog ugovora iz čl. 242. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanog pod toč. 1) te kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11 opisanih pod toč. 2), 3), 4), 5), 6) i 7) izreke prvostupanjske presude. Pri tome je neodlučna tvrdnja žalitelja da ne postoji pravomoćna kaznena osuda javnog bilježnika Velimira Čerića budući da je prvostupanjski sud ocjenjivao da li su ispunjenje pretpostavke za određivanje predložene mjere.
10. Prema tome, predlagatelj osiguranja je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a isto tako je učinio i vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
11. Protivnik osiguranja žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja budući da je u postupku radi izdavanja privremene mjere dovoljno bilo da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine- da se zabrani naplata po bjanko zadužnici te opasnost da će bez određivanja takve mjere nastati nenadoknadiva šteta kao posljedica nemogućnosti povrata sredstava koje bi protivnik osiguranja stekao temeljem bjanko zadužnice, a imajući u vidu sve navedeno.
12. Ostali žalbeni navodi protivnika osiguranja, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, budući da je prvostupanjski sud privremenu mjeru odredio na temelju navoda predlagatelja u skladu s odredbom čl. 442. ZPP-a, pri čemu se pobijanim rješenjem ne prejudicira ishod samog spora te se privremeno uređuju pravni odnosi između stranaka.
13. Slijedom navedenog, budući da nisu osnovani žalbeni razlozi jer su ispunjeni uvjeti za donošenje privremene mjere, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 438. ZPP te čl. 21. st. 1. OZ, žalba protivnika osiguranja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
14. Protivniku osiguranja nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).
U Zagrebu 7. srpnja 2025.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
