Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-157/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, Zagreb, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-718/2019 od 13. srpnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-718/2019 od 1. veljače 2024. te rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-718/2019 od 22. ožujka 2024., dana 7. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ČG kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-718/2019 od 13. srpnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-718/2019 od 1. veljače 2024. te rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-718/2019 od 22. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ČG za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu plati iznos od 1.000,00 kn/132,72 €[1] sa zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2015. do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 199,00 €/1.500,00 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti odnosno podredno preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog posutpka.

3. Tuženik je podnio prijedlog za ispravak podredno žalbu te je postupajući po navedenom prvostupanjski sud ispravio očitu pogrešku u pisanju rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-718/2019 od 1. veljače 2024., slijedom čega njegova žalba nije uzeta u razmatranje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 €, za koju tvrdi da mu je nastala zbog nemogućnosti da kao izabrani branitelj zastupa okrivljenu OG u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-US 4/2012, iz razloga što mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti, jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/01 od 27. lipnja 2014., koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je konačno oslobođen optužbe, nakon čega je rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. u odnosu na njega ukinuta obustava prava na obavljanje djelatnosti, utvrđena rješenjem od 8. rujna 2014.

6. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.000,00 kn/132,72 €, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

7. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji sadržajno ističe tužitelj.

8. Također, u odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud prvog stupnja neosnovano i bez razloga odbio dokazne prijedloge tužitelja jer da nije pribavio spise Županijskog suda u Splitu K-16/01 i K-US-4/2012, a niti je obrazložio zašto nije pribavio te spise Županijskog suda, valja reći da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer odbijanje njegovih dokaznih prijedloga za pribavom spisa, a za koje sud smatra da nisu od važnosti za donošenje odluke, jasno upućuje na činjenicu da je tužitelju bilo omogućeno raspravljanje, ali dokazni prijedlog nije usvojen. Pri tome valja reći da samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, jer u smislu odredbe čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud donio i objavio presudu za vrijeme zakonitog štrajka sudskih namještenika suprotno uputi predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9.VI.2023. kojom je određeno da će se izvan slučajeva iz alineja 1,2,3 "smatrati će se da su ročišta odgođena", valja reći da je u konkretnom slučaju glavna rasprava bila zaključena 5. svibnja 2023. na kojem je bilo određeno da će se ročište za objavu presude 13. srpnja 2023. kada je i održano ročište za objavu pa činjenica da stranke nisu pristupile na takvo ročište za objavu presude jer da je bio u tijeku štrajk sudskih namještenika je relativno bitna povreda postupka zbog koje povrede se ne može pobijati presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti pa takvi navodi nisu ocjenjivani.

10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je presudom Županijskog suda u Splitu u kaznenom predmetu K-16/01 od 27.6.2014. oglašen krivim između ostaloga i za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZH i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine;

- da je tužitelj osnivač i član odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d iz Splita;

- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem od 8.9.2014. temeljem navedene kaznene presude i disciplinske prijave suca Županijskog suda u Splitu Č O tužitelju obustavila obavljanje odvjetničke djelatnost sukladno čl. 59. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 19/11 – dalje: ZO);

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Kž-646/14 od 23 svibnja 2017. preinačio presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-16/01 od 27.6.2014. i odbilo optužbu protiv ČG (ovdje tužitelja);

- da je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem 7070/2014 od 5.7.2017. ukinula rješenje od 8.9.2014., kojim je tužitelju kao odvjetniku bilo obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti;

- da tužitelj tvrdi da mu je zbog nezakonite kaznene presude i nemogućnosti obavljanja odvjetničke djelatnosti za vrijeme trajanja zabrane nastala šteta u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 €, jer kao odvjetnik nije mogao zastupati svoju stranku okrivljenu OG u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-US 4/2012 te nije mogao poduzimati radnje, nije mogao pisati podneske.

11. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te postoji uzročno-posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i činjenice što je tužitelju kao odvjetniku određeno vrijeme bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke djelatnosti pa zaključuje da zbog donošenja ranije osuđujuće presude Županijskog suda u Splitu kojim je tužitelj proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, a koju je donijelo vijeće Županijskog suda u Splitu, što je bitno, nema mjesta utvrđenju da bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, pitanje odgovornosti države za rad sudaca primarno regulira Zakon o sudovima koji propisuje kako tuženik odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom. Stoga, donošenjem presude u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 nema mjesta zaključku da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, ne radi se o postupanju suprotno zakonu od strane suda jer prilikom provođenja svoje uloge sucima mora biti i jest dano pravo na slobodu izražavanja pravnih mišljenja kao i na neovisnost prilikom donošenja sudskih odluka kako bi se što bolje očuvala neovisnost funkcije pravosuđa zbog čega nema mjesta izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ili bilo kakvih drugih dokaza jer su rezultati kaznenog postupka jasni i nedvojbeno utvrđeni. Isto tako, tužitelj je u promatrano vrijeme bio član Odvjetničkog društva Lubina & Čutura u Splitu, kao javnog trgovačkog društva i osnivač istog tako da je šteta mogla nastati društvu dok samom tužitelju nije nastupila nikakva šteta i pitanje plaće u društvu i dobiti društva nije predmet spora. Slijedom toga, tom društvu nije nastupila nikakva šteta vezano za rješenje Hrvatske odvjetničke komore tužitelju, a nije ni samom tužitelju koji je član društva pa tužitelj nije dokazao da je odvjetničkom društvu nastupila bilo kakva šteta, a niti je u predmetu K-US 4/2012 tužitelju izmakla dobit koju bi mu tuženik u vidu naknade štete trebao naknaditi tuženik, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

12. Takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. Prema odredbi čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnost.

14. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobo koja traži popravak štete, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke, dakle subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost moraju biti ispunjene kumulativno, što znači da izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.

15. Međutim, tužitelj ne tvrdi, ne dokazuje niti posebno navodi koji je to propust u radu suca počinjen da bi postojala odgovornost države u smislu te odredbe. Pri tome takvu radnju svakako ne predstavlja činjenica da je sudac obavijestio Hrvatsku odvjetničku komoru o činjenici da je protiv tužitelja donesena kaznena osuđujuća presude (točka 5. tužbe) jer je glede toga sudac postupao u skladu s čl. 59. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21., dalje: ZO).

16. Osim toga, tužitelj tijekom postupka niti ne navodi zbog čega bi postojala odgovornost tuženika za štetu koju tužitelj tvrdi da trpi u odnosu na druga tijela koja su sudjelovala u kaznenom postupku, točnije državnih odvjetnika ili zamjenika za koje odgovornost države propisuje čl. 108. Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 67/18., 21/22.). Činjenica da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu iniciralo kazneni postupak protiv tužitelja (točke 2. i 3. tužbe) nije činjenica koja bi sama po sebi ukazivala na odgovornost tuženika u smislu navedene odredbe.

17. Isto tako, činjenica da tužitelj nije mogao zastupati stranke pred sudovima rezultat je, samo posredno, rada tijela pravosudnog sustava za koje Republika Hrvatska odgovara u smislu spomenutih normi, a neposredna je posljedica donošenja rješenja, po posebnom propisu, od strane tijela za koja Republika Hrvatska ne odgovara. Naime, rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva donijela je Hrvatska odvjetnička komora na temelju propisanog čl. 53. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. ZO i ta je činjenica u neposrednoj uzročnoj vezi s činjenicom da tužitelj za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao zastupati pred sudovima, zbog čega tvrdi da mu je nastala predmetna šteta. No, kako ovdje tuženik ne odgovara za rad toga tijela, čija je radnja u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetom koju tužitelj tvrdi da trpi, to ni zbog navedenog nema odgovornosti tuženika iz ovog parničnog predmeta za istu.

18. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj u postupku nije određeno naveo u čemu se konkretno sastoji protupravna radnja i odgovornost suda, niti je dokazao da bi njemu, ili Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, čiji je on član i osnivač uopće nastala bilo kakva šteta u predmetu okrivljene OG Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-US 4/2012 zbog njemu izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti.

19. Isto tako, s obzirom na to da tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo i vodilo postupak protiv tužitelja na način da ga se ponizi, povrijedi ili šikanira, činjenica da je tužitelj prvotno, nakon podnošenja optužnice od strane Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a da je potom Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovni broj Kž-646/14 od 23. svibnja 2017. preinačio osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/01 od 27. lipnja 2014. te odbio optužbu protiv tužitelja, nema značaj nepravilnog i nezakonitog rada tuženika.

20. Ostale žalbene navode koji u svojoj naravi predstavljaju žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije razmatrao (čl. 476. st. 1. ZPP).

21. Odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini, dok tužitelju ne pripada pravo na parnični trošak jer je izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP.) 22. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci ove presude pod točkom I.

23. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 7. srpnja 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić