REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1149/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja ARKADA INTERIJERI d.o.o. za uređenje interijera, OIB: 75865428162, Mirkovci, Savska 25, kojega zastupa opunomoćenica Iva Kovačev Radić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Šuper, Kovačev Radić, Jukić i Vukušić u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Katančićeva 5, Zagreb, kojeg zastupa CO, službena osoba, radi poreza na dodanu vrijednost, 4. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/47, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/47, URBROJ: 513-04-23-2 od 31. svibnja 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, KLASA: UP/I-471-02/22-01/134, URBROJ: 513-07-16/22-01 od 23. rujna 2022.

1.1. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem u točki I. poreznom obvezniku, ovdje tužitelju, utvrđuje se manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021., pri čemu porezna osnovica iznosi 115.546,76 kn / 15.335,69 eura, a porezna stopa 25%, dok porezna obveza iznosi 28.886,69 kn / 3.833,92 eura, uz kamatu obračunatu u iznosu od 970,76 kn / 128,84 eura. U točki II. izreke rješenja nalaže se da porezni obveznik uplati iznos obveze poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. ukupno s kamatama 29.857,45 kn / 3.962,76 eura uplati na račun državnog proračuna te da obračuna i uplati daljnje kamate na utvrđenu glavnicu poreza na dodanu vrijednost od 30. lipnja 2022. do uplate na uplatni račun proračuna. Nadalje, točkom III. izreke rješenja nalaže se da nakon izvršenih uplata iz točke II. toga rješenja provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama za nadzirano razdoblje, a koje se odnose na povećanje osnovice. Sukladno točki IV. izreke rješenja, porezni obveznik izvršit će to rješenje u roku od 8 dana od njegove konačnosti. Prema točki V. izreke rješenja naplata će se izvršiti ovrhom ako porezni obveznik ne izvrši uplate iz točke II., a u roku iz točke IV. izreke toga rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe kako nije točno da nije predočio sustavnu evidenciju o nabavi i utrošku materijala na temelju isprava o primitku materijala i radnih naloga o utrošku po mjestu utroška. Navodi da uredno vodi popis svoje imovine i obveza te stanje zalihe robe na skladištu te da se takav popis nalazi u njegovom računovodstvu koje vodi Almago d.o.o., a koji popis prvostupanjsko tijelo nije nikada zatražilo. Tvrdi da je tijekom nadzora priložio obračune terenskog dodatka iz kojih nesporno proizlazi na koga se odnosi trošak, kao i knjigovodstvene kartice za iste i građevinsku knjigu sa satima. Nejasnim smatra iz kojih razloga tuženik potvrđuje navode prvostupanjskog tijela da nisu prihvaćene isprave koje je tužitelj dostavio radi opravdanja usluga društvu Mansio d.o.o. Nadalje, navodi kako je i u tijeku nadzora predao na uvid ugovor o ustupu potraživanja od 20. srpnja 2020. zaključen između Bijela kosa-Gorski kotar d.o.o., Industry impex d.o.o. i Arkada interijeri d.o.o. na temelju kojeg je društvo Bijela kosa- Gorski kotar d.o.o. izvršilo uplatu iznosa od 50.000,00 kn. Ističe kako je u cijelosti fakturirao izvršene radove društvu Industry impex d.o.o. u iznosu od 144.849,62 kn te s obzirom da je društvo platilo samo iznos od 94.000,00 kn, preostao je iznos od 50.000,00 kn. S obzirom na to da je sklopljen ugovor o ustupanju potraživanju između svih gore navedenih stranaka, smatra da je društvo Bijela kosa-Gorski kotar d.o.o. uplatom navedenog iznosa u cijelosti podmirilo fakturu za izvršene radove. Nejasnim smatra utvrđenje tuženika da je tužitelj morao knjižiti potraživanja na ime isporuke dobara ili usluga odnosno da je nakon primitka spornog iznosa morao izvršiti kakve isporuke, kada je već sve ranije knjiženo i isporučeno društvu Industry impex d.o.o. kao stvarnom naručitelju. Stoga ističe kako je ugovorom o ustupu potraživanja od 20. srpnja 2020. u cijelosti dokazao da je faktura izdana društvu Industry impex d.o.o. podmirena, a koja faktura je izdana u cijelosti. Dakle, tužitelju nije jasno iz kojeg razloga bi bio u obvezi ispostavljati račun društvu Bijela kosa-Gorski kotar d.o.o. za izvršene radove koji su već fakturirani društvu Industry impex d.o.o.

2.1. Dalje ističe kako na svim računima koji su bili predmet nadzora (Ura 69,78,81,96,106 9) postoji podatak o gradilištu na koje se odnosi. Također, da je za račun Ura 26 nesporno da je tančik za vunu potrošen na gradilište Formalist Eh za koji je priložen radni nalog te je tu i potrošen URA 208 od Kula prometa. Nadalje, račun URA 168 German solar je roba isporučena za N-lab, račun URA 189 Smit comerc je materijal za Bogović C, [adresa], izlazni račun 15. Za isto gradilište je i UR-a 212 N B.A U. Račun UR-a 213 Drvo trgovina Mikša odnosi se na izradu vlastitih polica u unajmljenom prostoru skladište u [adresa] kod NO. Napominje kako nije prouzročio štetu Republici Hrvatskoj, a čak i da je bilo knjigovodstvenih propusta, tada bi eventualno trebao prekršajno odgovarati. Ističe da posjeduje sve izdane račune s točnim podacima i dokumente koji su vezani za obračun i plaćanje PDV-a. Isto tako, da na svakom izdanom računu postoji ime gradilišta gdje je utrošen, kao i da svake godine radi popis imovine i obveza i stanje zaliha robe na skladištu što se predaje računovodstvu Almago d.o.o., a od kojeg prvostupanjsko tijelo nije zatražilo navedene podatke. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana, iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 13. lipnja 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja Ive Kovačev Radić i zakonskog zastupnika tužitelja ČO. Tuženik na raspravu nije pristupio, unatoč uredno iskazanoj dostavi poziva, te je rasprava održana bez njegove nazočnosti u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a.

4.1. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je ostala kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod do tada iznesenih dokaznih prijedloga. Predložila je saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja te pribavu popisa od računovodstva Almago d.o.o. Potraživala je i naknadu troška upravnog spora.

4.2. Na raspravi je Sud sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a odbio predložene dokazne prijedloge za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja te pribavu popisa od računovodstva Almago d.o.o. kao nevažne za odluku. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi, kao i da je pozvan da se očituje na odgovor na tužbu, a na koji se svojevoljno nije očitovao. Stoga je pozivanje i saslušavanje zakonskog zastupnika tužitelja na iste okolnosti iz tužbe nepotrebno. Dodatno, Sud je ocijenio kako je prema materijalnoj dokumentaciji u spisu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno zbog čega nije bilo potrebno izvoditi dokaz pribave popisa iz računovodstva Almago d.o.o. Provođenje navedenih dokaznih prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova, pa ih je valjalo odbiti.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. kolovoza 2021. o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-02/21-01/321, URBROJ: 513-07-16-22-32 od 30. lipnja 2022. Na predmetni zapisnik je tužitelj izjavio prigovor čija osnovanost nije prihvaćena.

8. Poreznim nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije dokazao da je po računu 11/VP1/1 u iznosu od 20.000,00 kn obavio usluge društvu Mansio d.o.o. i nije stekao uvjete za primjenu odredbi o prijenosu porezne obveze iz kojeg razloga je utvrđena obveza PDV-a primjenom stope od 25% na osnovicu 20.000,00 kn u iznosu od 5.000,00 kn.

9. Nadalje, poreznim nadzorom utvrđeno je kako za primljena novčana sredstva na dan 14. prosinca 2020. od društva Bijela kosa-Gorski kotar d.o.o. nadzoru nije predočen račun za primljeni predujam zbog čega je na iznos od 50.000,00 kn primijenjena preračunata stopa od 20% i utvrdena obveza PDV-a od 10.000,00 kn.

10. Također je utvrđeno kako radi osiguranja podataka o obvezi PDV-a za uplatu te potraživanja za povrat pretporeza tužitelj nije predočio zatraženu pomoćnu robno materijalnu evidenciju kojom dokumentira sustavno bilježenje stanja i kretanja zaliha te nije dokazao nabavu i utrošak materijala analitički po mjestu troška odnosno gradilištu, odnosno, nije osigurao podatke za točno, pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Stoga je procjenom uvećana osnovica za oporezivanje porezom na dodanu vrijednost u visini od 51.840,59 kn te obračunata obveza PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 12.960,16 kn.

11. Dodatno, utvrđeno je da je tužitelj knjižio na njega prefakturirane ulazne račune za obračun vode koji glase na T.O. PLANIKA, vl. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i račune za električnu energiju obračunate za mjerno mjesto Stabilo d.o.o., Duga 76, Vinkovci, bez dostavljanja dokaza i opravdanosti režijskih troškova nastalih korištenjem poslovnog prostora, odnosno da su prefakturirani troškovi bili poslovno uvjetovani u svrhu obavljanja djelatnosti društva, niti je porezno tijelo dostupnim ispravama moglo povezati njegovo poslovanje u tom prostoru zbog čega mu je osporen pretporez u ukupnom iznosu od 926,53 kn.

12. Člankom 57. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine", br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Sukladno stavku 2. istog članka, porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

13. Prema članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

14. Člankom 65. Općeg poreznog zakona („Narodne novine", br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih dogadaja.

15. U skladu s člankom 66. stavkom 1. OPZ-a, knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Prema stavku 2. istog članka, bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Sukladno stavku 4. toga članka, smatra se da je isprava za knjiženje uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni dogadaj. Nadalje, prema stavku 7. istog članka, smatra se da se poslovne knjige, osim evidencija o dnevnom gotovinskom prometu, vode pravodobno ako se njima osiguravaju podaci bitni za pravodobno utvrdivanje i prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza. Stavak 8. istog članka propisuje da se poslovne knjige i druge evidencije moraju voditi u skladu s načinom oporezivanja poreznog obveznika i prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva.

16. Sukladno odredbi članka 66. stavka 14. OPZ-a, na početku poslovanja porezni obveznik mora popisati svu imovinu i obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti. Takav se popis mora sastaviti i krajem svake poslovne godine kao godišnji popis.

17. Prema odredbi članka 89. OPZ-a, oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s člancima 62. do 67. ovoga Zakona, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

18. Prema odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o računovodstvu (“Narodne novine", br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. 47/20.), ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama, poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

19. Člankom 83. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

20. Iz dokumentacije spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj za ustupanje radnika društvu Mansio d.o.o. ispostavio četiri računa i to broj 9/VP1/1 od 12. travnja 2021. (datum isporuke 31. ožujak 2021.) na iznos od 24.960,00 kn, broj 11/VP1/1 od 7. svibnja 2021. (datum isporuke 30. travnja 2021.) na iznos od 20.000,00 kn, broj 13/VP1/1 od 10. lipnja 2021. (datum isporuke 31. svibanj 2021.) na iznos od 6.857,00 kn i broj 18/VP1/1 od 31. srpnja 2021. (datum isporuke 31. srpnja 2021.) na iznos od 30.000,00 kn, kojima je fakturirao vrijednost građevinskih radova, sveukupno u iznosu od 81.817,00 kn za koje je račune primijenio prijenos porezne obveze. Od toga na tri računa (11/VP1/1, 13/VP1/1 i 18/VP1/1) za isporuku ukupne vrijednosti 56.857,00 kn navedena je jedinična mjera i količina “kom 1" što upućuje na zaključak da isti kao knjigovodstvene isprave ne sadrže propisane elemente vjerodostojnosti, urednosti, potpunosti i istinitosti.

21. Naknadno predočenim obračunima režijskih sati (tri obračuna) tužitelj je dokumentirao fakturirane isporuke na koje primjenjuje prijenos porezne obveze za razdoblje ožujak 2021. koji se obračun povezuje s računom broj 9/VPI/1 od 12. travnja 2021., zatim za razdoblje travanj 2021. koji se obračun povezuje s računom broj 13/VP1/1 od 10. lipnja 2021. te za razdoblje srpanj 2021. koji se obračun povezuje s računom broj 18/VP1/1 od 31. srpnja 2021.

22. Međutim, račun broj 11/VP1/1 od 7. svibnja 2021. (datum isporuke 30. travnja 2021.) na iznos od 20.000,00 kn ne može se povezati niti za jedno razdoblje za koja je tužitelj dostavio obračune. Stoga je tužitelju priznat prijenos porezne obveze po računima za koje je na temelju popratno dostavljene dokumentacije, obračunskih isprava, prvostupanjsko tijelo utvrdilo činjenice koje idu u prilog tužitelju, sukladno odredbi članka 6. stavak 2. OPZ-a, dok u dijelu iskazivanja prijenosa porezne obveze po računu broj 11/VP1/1 isto nije bilo osnovano ocjenjujući isprave koje je dostavio u postupku, a koje je ponovno dostavio i uz prigovor na zapisnik čime je činjenično stanje ostalo nepromijenjeno.

23. Dakle, porezni obveznik nije dokazao vjerodostojnim i urednim ispravama da je obavljena isporuka i primljena od drugog društva Mansio d.o.o., a time ni stekao uvjete za primjenu odredbi o prijenosu porezne obveze na primatelja Mansio d.o.o. po računu 11/VP1/1 u iznosu od 20.000,00 kn, te je u nadzoru utvrđena obveza PDV-a primjenom stope od 25% na osnovicu 20.000,00 kn u iznosu od 5.000,00 kn.

24. Nadalje, tužitelj je ispostavio privremene obračunske situacije o izvršenim radovima na objektu Stambena zgrada, Dom za ostarjele, Sinj, Brnaze 69a naručitelju radova društvu Industry impex d.o.o. Porezno tijelo utvrdilo je kako vrijednost izvršenih radova iznosi 144.849,62 kn te kako je naručitelj tužitelju platio iznos od 94.000,00 kn, iako je tužitelj izvršene radove fakturirao u cijelosti i jedino prema naručitelju.

25. Prema obavijesti naručitelja upućenoj poreznom tijelu, daljnji iznos od 50.000,00 kn tužitelju je 14. prosinca 2020. podmirilo društvo Bijela kosa-Gorski kotar d.o.o. (uplatitelj) te da bi stoga taj dio trebalo stornirati u odnosu na njega te račun ispostaviti uplatitelju. Prema obavijesti tužitelja upućenoj poreznom tijelu, uplatitelj potražuje predmetni iznos na ime povrata pozajmice što je za tužitelja neprihvatljivo. Tužitelj navodi i kako s uplatiteljem nije zaključen ugovor o pozajmici. Premda osporava svoju obvezu od 50.000,00 kn, naručitelj u svojem financijskom knjigovodstvu iskazuje iznos obveze prema tužitelju za obavljene isporuke za navedeni iznos.

26. U dokumentaciji spisa sadržan je Ugovor o ustupanju potraživanja – cesija od 20. srpnja 2022., zaključen između Bijela Kosa - Gorski Kotar d.o.o. kao cesusa, Industry Impex d.o.o. kao cedenta te tužitelja kao cesionara, radi ustupanja potraživanja u iznosu od 50.000,00 kn koje cedent ima prema cesusu.

27. U postupku je utvrđeno kako je tužitelj za primljeni iznos od 50.000,00 kn odnosno novčanu doznaku na transakcijski račun od 14. prosinca 2020., propustio uplatitelju izdati račun za predujam po primitku predujma odnosno nastanka oporezivog događaja, kao i da prema uplatitelju nije knjižio nikakva potraživanja na ime isporuka dobara ili usluga niti je nakon primitka te transakcije obavio isporuke, budući o tome ne predočava dokaze u postupku. Nadalje, tužitelj navedeni iznos nije primio kao pozajmicu. Također je utvrđeno kako je uplatitelj od dana otvaranja računa, 20. listopada 2020. kao jedinu transakciju proknjižio upravo uplatu tužitelju u navedenom iznosu.

28. Ugovorom o ustupanju potraživanja tužitelj ne dokazuje koja se potraživanja tim ugovorom podmiruju. Poreznom tijelu nije poznat sadržaj isprave o dugu jer to nije predočeno niti obrazloženo u postupku osim što je usmenim obrazloženjem tužitelj povezao svrhu primljene uplate od 50.000,00 kn s predočenim instrumentom obračunskog plaćanja, a koji je ugovor sklopljen nakon što je porezni nadzor već bio u tijeku, što upućuje na zaključak da bi isto bilo sklopljeno samo u svrhu dokazivanja činjenica koje bi tužitelju išle u prilog.

29. Sukladno svemu navedenom, pravilno su utvrđene činjenice vezane za predmetni primljeni iznos od 50.000,00 kn i tužitelju je pravilno obračunata obveza PDV-a, s obzirom na to da vjerodostojnom dokumentacijom nije dokazao svrhu uplate niti je uplatitelju izdao račun za predujam, a predmetna se uplata ne može povezati niti s obračunom izvršenih radova fakturiranih naručitelju kao niti s predočenim Ugovorom o ustupu potraživanja, očito sklopljenim samo radi izbjegavanja utvrdivanja porezne obveze, kojem ne prileži nikakva dokumentacija koja bi ugovor potvrdila osnovanim i koji je pravni posao očito suprotan provedenim knjiženjima kako kod naručitelja tako i kod tužitelja.

30. Nadalje, tužitelju je osporen pretporez po računima za nabavu sirovina i materijala koji se nisu mogli utrošiti odnosno koji su trebali biti negdje uskladišteni, a za koje troškove tužitelj nije dokazao mjesto utroška i/ili skladištenja jer nije predočio sustavnu evidenciju o nabavi i utrošku materijala analitički po mjestu troška (gradilištu) odnosno pomoćne materijalne evidencije. Uz to je u postupku usmeno naveo da na kraju 2020. nije imao zaliha.

31. Naime, tužitelj je u postupku propustio dokazati gdje je u poduzetničke svrhe utrošio sirovine i materijale koje je imao na zalihama na dan 31. kolovoza 2020. U prigovoru na zapisnik tužitelj je naveo kako je na računima naznačena opaska na koje se gradilište odnosi pri čemu se pozvao na radne naloge predočene na zaključnom razgovoru.

32. Nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu tužiteljevi navodi kojima osporava utvrđenje da nije predočio zatraženu pomoćnu robno materijalnu evidenciju kojom dokumentira sustavno bilježenje stanja i kretanja zaliha te da ne dokazuje nabavu i utrošak materijala analitički po mjestu troška odnosno gradilištu, to jest, da ne osigurava podatke za točno, pravilno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. To stoga što je ocjenom iskazanog utroška materijala po ulaznim računima UR-i 26 Tančik d.o.o. i UR-i/208 Kula promet d.o.o. utvrđeno kako je iskazani trošak materijala i rada tužitelja veći od fakturiranih isporuka po računima koje je ispostavio kupcu Formalis-teh d.o.o. odnosno da prema opisu s naloga nije sagledivo koje stavke čine razliku u odnosu na manje fakturiranu vrijednost ispostavljenih računa i kako nije bilo moguće provjeriti kada su radovi izvedeni i tko je izvodio radove kao niti obračuni utroška i cijene materijala i radnih sati pa niti utvrditi da li je bilo zarade, odnosno iz čega je rezultirao veći trošak u odnosu na fakturiranu isporuku, odnosno da li je gubitak ukalkuliran prije izvođenja radova.

33. Navedeno proizlazi iz nedostatka evidencija o nabavi i utrošku materijala analitički po mjestu troška (gradilištu) odnosno mjestu uskladištenja iskazanih zaliha sirovine i materijala na skladištu od 159.340,68 kn, čime je kod tužitelja utvrđeno postupanje protivno odredbama članka 62. stavak 3. i članka 65, te članka 66. OPZ-a, članka 12. stavka 11. Zakona o računovodstvu kao i članka 83. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost zbog čega je prvostupanjsko tijelo, metodom odabira i probira računa, pravilno pristupilo procjeni sukladno odredbi članka 92. OPZ-a.

34. Neosnovani su navodi kako tužitelj svake godine radi popis imovine i obveza te stanje zaliha robe na skladištu koje uredno predaje knjigovodstvu i koje bi po njegovu mišljenju trebalo imati odgovornost i prema poreznim tijelima jer sukladno odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o računovodstvu tužitelj ostaje odgovoran za povjerene poslove.

35. Tužitelju je konačno osporeno pravo na pretporez i po prefakturiranim ulaznim računima za režijske troškove poslovnog prostora kojeg prvostupanjsko tijelo, prema dostupnim ispravama, nije moglo povezati s njegovim poslovanjem za koji nema pisani ugovor niti dokaze o obavljanju gospodarske djelatnosti.

36. Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje kako je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, bez povrede pravila upravnog postupka.

37. U odnosu na prigovor tužitelja vezan uz račun 11/VP/1 u iznosu od 20.000,00 kn, u odnosu na kojega tvrdi da je priložio obračune terenskog dodatka kao i knjigovodstvene kartice i građevinsku knjigu sa satima, za istaknuti je kako tužitelj nije dokazao vjerodostojnim i urednim ispravama da je obavljena isporuka i primljena od drugog društva Mansio d.o.o., a time ni stekao uvjete za primjenu odredbi o prijenosu porezne obveze na primatelja Mansio d.o.o. po računu 11/VP1/1 u iznosu od 20.000,00 kn, zbog čega je u nadzoru utvrđena obveza PDV-a primjenom stope od 25% na osnovicu 20.000,00 kn u iznosu od 5.000,00 kn.

37.1. Uz to, rodbinski povezanim odgovornim osobama dvaju društava slijedi povezanost društava koja koriste i iste resurse pojedinog društva, a time i vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja druge osobe, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje, što u konačnosti dovodi do uspostave međusobne suradnje koju ne mogu dogovoriti i uspostaviti nepovezane osobe.

38. Nadalje, Sud ističe da ugovorom o ustupanju potraživanja tužitelj nije dokazao koja se potraživanja tim ugovorom podmiruju. Naime, nije poznat sadržaj isprave o dugu jer to nije predočeno niti obrazloženo u postupku osim što je usmenim obrazloženjem tužitelj povezao svrhu primljene uplate od 50.000,00 kn s predočenim instrumentom obračunskog plaćanja, a koji je ugovor sklopljen nakon što je porezni nadzor već bio u tijeku. Tužitelj ne dokazuje vjerodostojnom dokumentacijom svrhu uplate niti je uplatitelju izdao račun za predujam, a predmetna se uplata ne može povezati niti s obračunom izvršenih radova fakturiranih naručitelju kao niti s predočenim ugovorom o ustupu potraživanja, očito sklopljenim samo radi izbjegavanja utvrdivanja porezne obveze, kojem ne prileži nikakva dokumentacija koja bi ugovor potvrdila osnovanim i koji je pravni posao očito suprotan provedenim knjiženjima kod naručitelja i tužitelja.

39. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

40. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

40.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 4. srpnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku