P-64/2022
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja ĐV, [adresa] Đ 11, OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po punomoćniku Adelli Radić, odvjetnici u Splitu, Smiljanića br.2., Raiffeisenbank Austrija d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, MBS [matični broj subjekta], zastupanog po odvjetnicima iz OD Kallay & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u nazočnosti pun. tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Tonia Balića, odvjetnika u Splitu, objavljene 04. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj: 418-50-4150158 od 30.05.2007.g, zaključenog između tužitelja i tuženika u 1./prvo/ iznos kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 13.953,37 CHF, po srednjem deviznom tečaju Kreditora , vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita ,te kojim je ugovoreno kako se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti , te u 7./sedmo/ način otplate u dijelu u kojem se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 200.84 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj: 418-50-4150158 od 30. 05. 2007.g, koji je potvrđen kod j.b. Joško Donika-Stanojević iz Kaštel Starog, od 31.05.2007.g, pod brojem OV-5347/07 u 2./drugo/ kamatna stopa u dijelu u kojem je ugovoreno kako je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje u skladu s Odlukom o Kamatnim stopama Kreditora.
III. Nalaže se tuženiku : Raiffeisenbank Austrija d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, MBS [matični broj subjekta] da tužitelju ĐV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati u roku od 15 dana, iznos od 2.548,29 EUR – a , sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB , koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta ,a koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena , a od 01.08.2015.g. do do 31. prosinca 2022. g. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do konačne isplate kako slijedi:
na iznos od od datuma
0,17 €
01.08.2007.
0,80 €
01.09.2007.
0,18 €
01.12.2007.
1,75 €
01.02.2008.
2,96 €
01.03.2008.
5,04 €
01.04.2008.
1,92 €
01.05.2008.
0,69 €
01.06.2008.
2,23 €
01.07.2008.
0,08 €
01.09.2008.
1,42 €
01.10.2008.
11,59 €
01.11.2008.
4,31 €
01.12.2008.
0,46 €
02.12.2008.
13,43 €
01.01.2009.
14,76 €
01.02.2009.
15,37 €
01.03.2009.
13,97 €
01.04.2009.
12,08 €
01.05.2009.
2,21 €
05.05.2009.
11,71 €
01.06.2009.
9,81 €
01.07.2009.
10,31 €
01.08.2009.
11,32 €
01.09.2009.
11,23 €
01.10.2009.
10,22 €
01.11.2009.
11,25 €
01.12.2009.
0,86 €
02.12.2009.
13,64 €
01.01.2010.
15,81 €
01.02.2010.
15,31 €
01.03.2010.
18,25 €
01.04.2010.
17,70 €
01.05.2010.
18,78 €
01.06.2010.
28,20 €
01.07.2010.
26,26 €
01.08.2010.
32,18 €
01.09.2010.
30,14 €
01.10.2010.
26,85 €
01.11.2010.
33,79 €
01.12.2010.
42,62 €
01.01.2011.
36,37 €
01.02.2011.
38,56 €
01.03.2011.
35,77 €
01.04.2011.
36,27 €
01.05.2011.
48,11 €
01.06.2011.
49,27 €
01.07.2011.
54,35 €
01.08.2011.
4,60 €
02.08.2011.
53,88 €
01.09.2011.
48,34 €
01.10.2011.
47,26 €
01.11.2011.
46,84 €
01.12.2011.
49,45 €
01.01.2012.
51,73 €
01.02.2012.
52,04 €
01.03.2012.
50,46 €
01.04.2012.
51,53 €
01.05.2012.
52,26 €
01.06.2012.
47,81 €
01.07.2012.
3,22 €
03.07.2012.
51,35 €
01.08.2012.
50,43 €
01.09.2012.
48,44 €
01.10.2012.
50,56 €
01.11.2012.
48,47 €
01.12.2012.
3,11 €
04.12.2012.
50,87 €
01.01.2013.
46,87 €
01.02.2013.
50,27 €
01.03.2013.
50,56 €
01.04.2013.
45,97 €
01.05.2013.
3,26 €
04.05.2013.
45,09 €
01.06.2013.
44,99 €
01.07.2013.
46,00 €
01.08.2013.
47,63 €
01.09.2013.
49,89 €
01.10.2013.
45,69 €
01.11.2013.
3,03 €
05.11.2013.
49,55 €
01.12.2013.
50,49 €
01.01.2014.
51,07 €
01.02.2014.
52,30 €
01.03.2014.
51,89 €
01.04.2014.
50,53 €
01.05.2014.
50,10 €
01.06.2014.
50,10 €
18.06.2014.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.798,85 Eur-a sa zateznom kamatom od 4. srpnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi kako su stranke 30.5.2007. zaključile ugovor o kreditu 418- 50-4150158 temeljem kojega tuženik stavio na raspolagane tužitelju iznos od 13.953,37 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s kamatama od 2,95% god, promjenjivu. Tužitelj da je otplatio kredit u cijelosti. Smatra kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništavne, jer nisu bile jasne i razumljive. Bile su dio standardiziranog i unaprijed pripremljenog ugovora tuženika o kojem se nije pregovaralo. Tužitelju da nisu pojašnjeni termini valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, koju je tuženik, jednostrano, višekratno i bez osnove mijenjao tijekom otplatnog razdoblja. Tužitelj da je postupao s punim povjerenjem u tuženika, s obzirom da je laik. Nadalje, tužitelj se poziva na odluke donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1014/12, odluku VTS RH PŽ- 7229/13 i PŽ-6632/17, kao i odluke VSRH REVT-575/16 i 249/14. Predmetnom tužbom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 22.560,15 kuna te utvrđenje ništetnosti odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i kamatnu stopu.
2.Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude podneskom od 11.9.2024.
3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.
4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 418-50- 4150158 od 30.5.2007., potvrde o solemnizaciji javnog bilježnika Joška Donike Samojevića broj OU-5347/07. od 31.5.2007., izračuna razlike zbog valutne klauzule Jut d.o.o. za knjigovodstvo i financije, otplatnog plana, zahtjeva za kredit od 30.5.2007. ponude broj 6841-3048 od 29.5.2007. PSC Dalmacija, zadužnice, pismena tuženika upućeno tužitelju 23.10.2013., suglasnosti tužitelja od 31.5.2007.,vještačenje po vještaku za financije Anti Beusu te saslušanjem tužitelja.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6.Među strankama nije sporno da su 30.5.2007. zaključile ugovora o kreditu broj 418-50-4150158 na iznos od 13.953,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća, za kupnju automobila. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,55% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 84 mjeseca, da je datum isplate kredita 4.6.2007., tečaj isplate 4,429036, a početni anuitet 200,84 CHF.
7.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.
8.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
9.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
10.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
11.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
12.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
13.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
14.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.
15.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.
16.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.
17.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.
18.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
19.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužitelju kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Ovo proizlazi iz iskaza tužitelja kojega je sud saslušao. U svom iskazu navodi kako mu je banka kredit u CHF ponudila kao jedinu varijantu i jedinu opciju za kupnju automobila. O niti jednoj ugovornoj odredbi s tuženikom nije pregovarao, već mu je ponuđen tipski ugovor. S druge strane tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka PV, bankarskog službenika, koji je trebao potvrditi tuženikove navode da je tužitelj u cijelosti informiran o svim bitnim ugovornim odrednicama, odnosno da je odluku o zaključenju ugovora donio temeljem dostatnih podataka u pogledu promjene kamatne stope i značaja ugovorne odredbe i o valutnoj klauzuli.
20.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF ništetne.
21.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
22.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.
23.Što se tiče valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.
24.Radi utvrđenja razlike između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i iznosa redovnih kamata koje su tužitelju naplaćene, kao i radi utvrđenja pretplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. Anti Beusu.
25.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se u razdoblju od 31.7.2007. do 17.6.2014., tj. u spornom razdoblju mijenjala kamatna stopa od prvotno ugovorene 5,55%, na način da je od 1.11.2007. iznosila 6,55%, od 1.5.2008. 7,00%, od 1.3.2009. 7,75%, od 1.7.2011. 7,50% i od 1.10.2011. 6,75%, slijedom čega su se mijenjali i iznosi mjesečnih anuiteta, od početno ugovorenog u iznosu od 200,84 CHF do 2013,18 CHF. Vještak nalazi kako je zbog promjene tečaja, tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u iznosu od 2.548,29 Eur-a bez utjecaja promjene kamatnih stopa, što je tabelarno prikazao na strani 7 – 9 nalaza. Zbog promjene tečaja postojala su razdoblja u kojima su anuiteti obračunati po nižem tečaju od početnog, pa su realizirane negativne razlike u iznosu od 2,86 Eur-a bez utjecaja promjene kamatnih stopa.
26.Tuženik smatra kako izračun vještaka nema smisla jer je ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom u CHF, slijedom čega je bilo razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja. Prethodno da je bilo ugovoreno voljo tužitelja te je isto u nekoliko navrata obrazloženo značenje valutne klauzule ,kao i promjene iste u tijeku otplate kredita. Iz prednjega proizlazi kako tuženika nema primjedbi na matematički izračun vještaka, a vještvo je sačinjeno sukladno uputi suda, te u postupku nije utvrđeno da bi tužitelju bilo obrazloženo značenje valutne klauzule, radi čega sud ovakav prigovor tuženika drži paušalnim, te iz toga razloga nije pozivao vještaka radi očitovanja i usmen dopune vještva.
27. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka financijske struke s obzirom da je stručno i obrazloženo prikazao izračun preplate tužitelja s utuženog osnova tabelarno po mjesecima, sve temeljem podataka koje su stranke dostavile u sudski spis. Također, vještak je izvršio i izračun tzv. negativne razlike. Kako stranke nisu imale primjedbi na sam matematički izračun, to je sud temeljem svega naprijed navedeno prihvatio konačno preciziran tužbeni zahtjev tužitelja kako isti glasi u izreci ove presude.
28.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).
29.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.
30.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.
31.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Stoga, što se tiče zastarijevanja zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli pravo tužitelja zastarijeva 14.6.2023. budući je 14.6.2018. pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 u dijelu koje se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a predmetna tužba podnesena je 29.12.2021., pa je evidentno kako se ne radi o zastarjelom potraživanju.
32.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.
33.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon dostave dokumentacije i vještačenja po vještaku financijske struke konačno precizirao tužbeni zahtjev. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe.
34. U odluci VSRH Rev-549/2023-4 prošireno vijeće VSRH iznosi kako temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a kod ništetnih ugovora, odnosno kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Odnosno, ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravno prigovor radi prijeboja, ili materijalno pravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, jer jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženika na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Nadalje, prošireno vijeće VSRH u spomenutoj odluci ističe kako se protutužba i procesno pravni prigovor radi prijeboja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka,a materijalno pravni prigovor prijeboja do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. A. st. 6. ZPP-a radi opravdanja takvog prigovora ne mogu se iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja niti materijalno pravni prigovor prijeboja, to u konkretnom slučaju sud nije posebno odlučivao o tzv. negativnoj razlici na koju se tuženik poziva.
35.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
36.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi:
Za sastav tužbe 199,08 Eur-a, za zastupanje na ročištima od 15.2.2024., 28.10.2024., 30.1.2025. i 15.4.2025. te za sastav podneska od 11.9.2024. po 200,00 Eur-a, što ukupno iznosi 1.199,08 Eur-a, uvećana za 299,77 Eur-a, tako da trošak zastupanja iznosi 1.498,85 Eur-a. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 Eur-a, dok je u odnosu na pristojbe tužbe i odluke tužitelj oslobođen plaćanja istih temeljem odredbe čl. 11. st. 1 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama.
U Splitu, 04. srpnja 2025.
S U D A C
Vica Roščić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
