Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-610/2024-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužena Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024. i žalbi tužiteljice protiv rješenja istoga suda, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024. u točki I. izreke.
II. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava odluka o troškovima parničnog postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024. u točki II. izreke te se tuženoj nalaže da tužiteljici pored dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka od 1.961,02 eura (tisuću devetsto šezdeset jedan euro i dva centa) isplati daljnji iznos od 375,00 eura (tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.
III. Žalba tužene protiv odluke o troškovima postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024. sadržana u točkama II. i III. izreke se odbija kao neosnovana.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-8219/2021-32 od 5. srpnja 2024.
II. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 156,00 eura (sto pedeset šest eura) u roku 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužiteljici s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 9.857,31 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.961,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku 15 dana.
2. Pobijanim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 12. prosinca 2022.
3. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe protiv presude a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
Tužena pobija i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.
3.1. Osporava zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i pozivanje suda na pravna utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor).
Naime prvostupanjski sud ne daje dostatno obrazloženje zbog čega bi utvrđenja u Kolektivnom sporu bila relevantna u ovome postupku.
3.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer u obrazloženju pobijane odluke ne navodi iz kojih razloga bi tužena bila nepošteni stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) pri čemu se poziva i na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH, poslovni broj: Su-IV- 222/2004. od 5. ožujka 2004.
3.3. U pogledu provedenog vještačenja smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a time pogrešno primijenio i materijalno pravo obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je izračun sastavljen imajući u vidu tečaj CHF na dan isplate kredita.
Zbog navedenog nalaz vještaka je u suprotnosti sa sadržajem i smislom sklopljenog ugovora o kreditu iz kojeg jasno proizlazi da su stranke ugovorile potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti u valuti CHF sa anuitetima koji se podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju CHF tužene.
Ukoliko prvostupanjski sud smatra da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna te da je zapravo riječ o kunskom kreditu tada je prilikom određivanja zadatka vještaku trebao primijeniti i veću kamatnu stopu odnosno kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja ugovora vrijedila za kunske kredite.
3.4. Zaključno tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu istaknutog prigovora zastare te osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda obzirom na vrijeme poduzimanja pojedinih procesnih radnji.
4. Na žalbu tužene nije odgovoreno.
5. Tužiteljica je također uložila žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka zbog pogrešne primijene materijalnog prava odnosno Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima.
Navodi kako prvostupanjski sud neosnovano ne priznaje tužiteljici nagradu za sastav podneska od 4. travnja 2023. iako se radi o podnesku kojim se očituje na navode tužene o tzv. negativnim tečajnim razlikama kao i na njezine prigovore vezane za provedeno vještačenje.
Nadalje navodi kako je pogrešno primijenjen tbr 9. OT u pogledu održanog ročišta od 5. lipnja 2024.
6. Žalba tužene je neosnovana dok je žalba tužiteljice osnovana.
7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud u pogledu glavnog zahtjeva na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe tužene jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.
Prvostupanjski sud je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
8. O žalbi tužene protiv rješenja.
8.1. Tužena u svojoj žalbi ne konkretizira iz kojih razloga pobija prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.
8.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja povisila tužbeni zahtjev iz iste činjenične i pravne osnove.
8.3. Prema odredbi članka 191. stavak 2. ZPP-a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
8.4. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a odbio žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
9. O žalbi tužene protiv presude.
9.1. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
9.2. Tijekom postupka je utvrđeno da je pravni prednik tužiteljice sa tuženom sklopilo ugovor o kreditu 11. srpnja 2005., broj: 016-1363/2005. prema kojem mu je odobren kredit u iznosu od 49.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate do 31. srpnja 2025. i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 5,25% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.
Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjao tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 9.857,31 eura.
Nadalje je utvrđeno da je predmetni kredit otplaćen a tužiteljica je nakon smrti korisnika kredita kao nasljednica sklopila sa ostalim zakonskim nasljednicima ugovor od 1. travnja 2021. kojim joj ostali nasljednici korisnika kredita ustupaju svoju tražbinu na ime preplate kredita.
9.3. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno utvrđenja sudova u Kolektivnom sporu usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti pri čemu kao neosnovan odbija istaknuti prigovor zastare.
9.4. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli .
Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da je navedena ugovorna odredba ništetna imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u Kolektivnom sporu odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.
9.5. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
9.6. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
9.7. Nesporno je da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.
Točno je da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U- III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).
9.8. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je korisnik kredita kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene.
9.9. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka BD i ČD te pravilnom ocjenom njihovih iskaza utvrdio da pravni prednik tužiteljice nije bio upoznat od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i rizicima promjene tečaja CHF odnosno posljedicama ugovorene valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.
10. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).
Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 18. listopada 2021. te pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).
10.1. U pogledu žalbenih navoda vezanih za provedeno vještačenje ovaj sud napominje da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača.
Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.).
10.2. Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu tečaj CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ne znači i da je prvostupanjski sud zauzeo stajalište koje tužena navodi u žalbi već se radi o saniranju negativnih učinaka takve odredbe.
10.3. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.
Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.
Pri tome se tužena pogrešno poziva na pravno shvaćanje VSRH od 5. ožujka 2004.
Prema navedenom pravnom shvaćanju ugovorne strane iz ništavnog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. No radi se o oborivoj predmjevi te imajući u vidu da je u Kolektivnom sporu utvrđeno da je tužena u ugovornom odnosu postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja dužna je vratiti preplaćene iznose kredita i to sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a. Slijedom navedenog je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tužene i potvrđena prvostupanjska presuda u pogledu glavnog zahtjeva.
10.4. Također su neosnovani žalbeni navodi tužene u pogledu tvrdnje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je obračunao vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura (15 kuna) za sve procesne radnje u postupku. Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.
Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 5. lipnja 2024. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.
Slijedom navedenog je odbijena žalba tužene protiv odluke o troškovima postupka.
10.5. O žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka.
10.6. Iz obrazloženja odluke o troškovima postupka proizlazi da je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a i OT tužiteljici kao osnovan dosudio trošak u iznosu od 1.961,02 eura što obuhvaća troškove sastava tužbe, dva podneska po tbr 8.1. OT (12. siječnja i 12. prosinca 2022.), trošak zastupanja na tri ročišta po tbr 9.1. OT (3. lipnja, 14. prosinca 2023., 14. ožujka 2024.) i zastupanja na jednom ročištu po tbr 9.2. OT (5. lipnja 2024.) uvećano za PDV, trošak sudske pristojbe na tužbu i trošak vještačenja.
10.7. Prema tbr 8.1. OT odvjetniku u prvostupanjskom postupku pripada nagrada za četiri obrazložena podneska.
Iz sadržaja podneska od 4. travnja 2023. (list 220. spisa) proizlazi da se tužiteljica očituje na raniji podnesak tužene u pogledu tzv. negativnih razlika odnosno prigovora radi prebijanja te na primjedbe tužene u pogledu provedenog vještačenja. Po ocijeni ovoga suda radi se o obrazloženom podnesku u smislu tbr 8.1. OT. 10.8. Nadalje iz sadržaja zapisnika s ročišta od 5. lipnja 2024. (list 248. spisa) proizlazi da se na ovom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari odnosno provodili su se dokazi i zaključena je glavna rasprava slijedom čega tužiteljica zastupana po odvjetniku ostvaruje pravo na nagradu po tbr 9.1. OT.
10.9. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a uvažio žalbu tužiteljice i preinačio odluku o troškovima parničnog postupka na način da je tužiteljici dosuđen daljnji trošak u iznosu od 375,00 eura imajući u vidu vrijednost predmeta spora i OT.
11. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja i usvojen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe protiv odluke o troškovima postupka sukladno tbr 10.4. OT.
Vukovar, 4. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivica Raguž
