Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Kž-456/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Velimira Čolović kao predsjednika vijeća, Anice Filipović i Klaudije Grubišić kao članova vijeća uz sudjelovanje zapisničarke Martine Pastor u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HG zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,– dalje u tekstu: KZ) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-349/2019-48 od 2. srpnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljeniku temeljem članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. veljače 2018. do 19. veljače 2018., te se preinačava i u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti na način da se ta sigurnosna mjera ukida.

II. Žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 2. srpnja 2024. okrivljenik ŽG proglašen je krivim zbog počinjenja pet kaznenih djela protiv imovine i to kazneno djelo - razbojničke krađe - djelo opisano i kažnjivo u članku 231. stavak 1. KZ/11., kazneno djelo - teške krađe - djelo opisano i kažnjivo u članku 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11., te tri kaznena djela - krađe - djelo opisana i kažnjiva u članku 228. stavak 1. KZ/11., sve u svezi članka 51. KZ/11. Okrivljeniku je za kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 231. stavak 1. u vezi članka 51. stavak 1. i 2. KZ11. okrivljenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 69. stavak. 1., 2. i 3. KZ/11. okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obvezno liječenje od ovisnosti koja mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Temeljem članka 70. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obvezan psihosocijalni tretman koja mjera će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenik „H“ s postavljenim a ne dosuđenim imovinskopravnim zahtjevom upućen je da ga može ostvarivati u parnici. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08,. određeno je da na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva za naknadu štete okrivljenik isplati oštećeniku „Fliba“ d.o.o. iznos od 7.799,97 kn /1.035 EUR-a (tisuću trideset pet eura i dvadeset tri centa) dok je oštećenik s ostatkom postavljenog a nedosuđenog imovinsko pravnog zahtjeva upućen da ga može ostvarivati u parnici. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 okrivljenik je dužan na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva za naknadu štete isplatiti oštećeniku „Fashion company d.o.o. Split iznos od 115,15 EUR-a (sto petnaest eura i petnaest centi).

1.3. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) dužan je okrivljenik naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 826,26 EUR-a (osamsto dvadeset šest eura i dvadeset šest centi) od čega iznos od 610,33 EUR-a (68,25 + 68,25 + 473,83) predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Sanji Batini, iznos od 120,00 kn/15,93 EUR-a trošak pristupa svjedokinje HGL na ročište kod suca istrage ŽSST, te iznos od 200,00 EUR-a paušalnu svotu, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni, imovinsko pravnog zahtjeva te odluke suda o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se od optužbe, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis vratili bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

5. Sukladno članku 475. stavak 2. ZKP/08. o sjednici vijeća uredno su izviješteni Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i branitelj okrivljenika NG i okrivljeniku ŽG, a javna sjednica održana je u odsutnosti Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru i okrivljenika HG te u nazočnosti JG kao zamjena za branitelja okrivljenika Vinka Ljubičić.

6. Sud je povodom žalbe okrivljenika a po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu koja se odnosi na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti na način da je istu ukinuo te je pobijanu presudu preinačio i na način da je okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora temeljem odredbe članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme uhićenja.

7. Okrivljenik žalbom ističe bitnu povredu postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći u bitnom da je izreka presude nerazumljiva i da su razlozi izneseni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da u odlučnim činjenicama uopće nema razloga, no ovaj žalbeni osnov ne obrazlaže.

8. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a prvostupanjski sud glede odlučnih činjenica naveo je jasne i razumne razloge na kojima zasniva izreku presude. Nadalje, jasno su izneseni dokazi temeljem kojih je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je upravo okrivljenik ŽG počinio predmetna kaznena djela na način pobliže navedena u izreci presude, a potom je valjano i obrazloženo na osnovu kojih je to odlučnih činjenica zaključeno, slijedom čega nisu točni navodi okrivljenika kad ističe navedenu povredu.

9. Okrivljenik se žali i zbog navodne bitne povrede postupka iz članka 468 . stavak 3. ZKP/08. ističući u bitnom da je sud odbio prijedlog obrane da se kao nezakoniti dokaz izdvoji DVD snimka video nadzora TD „Pevec“, te je odbio prijedlog da se navedena snimka vještači radi utvrđenja istovjetnosti osobe. S tim u svezi napominje se žalitelju da je na osobno raspravi učinio nespornim pri izvođenu ovog dokaza da se nalazi na snimci, a obzirom je riječ o kameri koja je postavljena u javnom prostoru, nije riječ o nezakonitom dokazu.

10. Okrivljenik se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na sva kaznena djela za koja je proglašen krivim zasnovani su na vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka kao i na ocjeni drugih izvedenih dokaza, te su isti logični, zakoniti i pravilni.

11. U odnosu na kazneno djelo pod točkom I. izreke presude prvostupanjski sud je pozorno cijenio obranu okrivljenika, iskaz oštećenice žrtve HGL, iskaze svjedoka SG i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te je na temelju takve ocjene dokaza utvrdio da je upravo okrivljenik kritične zgode na štetu žrtve HGL počinio predmetno kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11.

12. U odnosu na kazneno djelo pod točkom II., točkom III. i točkom V. izreke presude prvostupanjski sud je na temelju materijalnih dokaza, nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela za koja je i proglašen krivim, s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda (točke 18., 19. i 21. obrazloženja presude).

13. U odnosu na kazneno djelo pod točkom IV. izreke presude, sud je imajući u vidu obranu okrivljenika, materijalne dokaze kao i iskaz svjedoka ZG nedvojbeno zaključio da je upravo okrivljenik kritične zgode počinio predmetno kazneno djelo krađe u TC „Pevec“ u Kaštel Sućurcu pri čemu je naveo i jasne i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

14. Glede žalbene osnove zbog odluke o kazni prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti cijenio okrivljenikove teške osobne i obiteljske prilike, činjenicu što žrtva razbojničke krađe nije zainteresirana za kazneni progon kao i da je dio otuđenih stvari vraćen oštećenicima, a od otegotnih da je specijalni povratnik jer je uvidom u Izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno da je u kontinuitetu počev od 2014 . godine osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela krađe i teške krađe kao i da nije naknadio nastalu štetu. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora za kaznena djela iz izreke presude nakon čega je okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci koja kazna je potpuno primjerena svim okolnostima vezanim za počinjenje predmetnih kaznenih djela, stupnju krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra kao i osobnim prilikama okrivljenika.

15. Dakle, obzirom je okrivljenik višestruki specijalni povratnik, ocjena je i ovog suda da se isključivo zatvorskom kaznom u navedenom trajanju može ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na o počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

16. Svrha sigurnosnih mjera je otklanjanje opasnosti koje omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i to na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra da postoji opasnost da će okrivljenik ponoviti počinjenje kaznenih djela ili počiniti teže kazneno djelo, a kako je između ostalog proglašen krivim i zbog počinjenja kaznenog djela s elementima nasilja (točka I. izreka presude), te je temeljem odredbe članka 70. KZ/11. pravilno izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

17. Okrivljenik se žali zbog povrede kaznenog zakona navodeći da je zbog iste došlo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Imajući u vidu da se sigurnosna mjera iz članka 69. stavak 1. KZ/11. može izreći samo onom počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, to je prvostupanjski sud izricanjem ove mjere prekoračio ovlast koju ima po zakonu (članak 469. stavak 1. točka 5. ZKP/08), slijedom čega je pobijana presuda preinačena na način da se izrečena sigurnosna mjera ukida . Ovo iz razloga jer je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizilazi da tempore criminis kod okrivljenika nije utvrđena ovisnost o bilo kojoj psihoaktivnoj supstanciji ni o alkoholu.

18. Žaleći se zbog odluke suda u vezi imovinsko pravnog zahtjeva, ističe da presuda u vezi istoga nema obrazloženja i da nema dokaza da je riječ upravo o iznosima navedenima u izreci. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o postavljenim imovinskopravnim zahtjevima, a imajući u vidu predočene račune od strane oštećenika. Žalitelju se također ukazuje i na odredbu članaka 559. ZKP/08. kojom je propisano da sud može visinu iznosa imovinske koristi odmjeriti i po slobodnoj ocjeni ako bi njezino utvrđivanje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama ili znatnim odugovlačenjem postupka. Slijedom navedenog žalba okrivljenika je i u ovom dijelu neosnovana.

19. U pogledu žalbene osnove zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koju posebno ne obrazlaže, stav je ovog drugostupanjskog suda da je oduka o troškovima pravilna imajući u vidu odredbu članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i točka 6. ZKP/08. o čemu je sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tako da je neosnovana žalbe zbog ove žalbene osnove.

19.1. Zakon decidirano u članku 148. st. 1 ZKP/08 navodi:…" kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, dakle, riječ je o imperativnoj normi. Dakle, oslobođenje od plaćanja troškova postupka nije moguće donijeti u prvostupanjskoj presudi, nego se isto eventualno može riješiti u trenutku prisilne naplate, sve u smislu odredbe 148. stavak 6. ZKP/08.

20. Slijedom navedenog, primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je kao u točki I. izreke na način da je preinačena pobijana presuda i dodana odluka i o uračunavanju istražnog zatvora, a ukinuta je odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti, a pod točkom II. izreke iz razloga jer žalba državnog odvjetnika nije osnovana a kako žalba okrivljenika u preostalom, nepreinačenom dijelu nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom članku 482. ZKP/08.

Vukovar, 4. srpnja 2025.

predsjednik vijeća

Velimir Čolović