Poslovni broj: Usž-2555/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NFĐ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik NF u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Gaj 2, Duboševica, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1219/2023- 10 od 3. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1219/2023-10 od 3. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj: 511-07-32-23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/125 od 27. kolovoza 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika, tužitelju, rođenom **.**.1973. u mjestu [adresa], državljaninu [adresa], (putna isprava broj: [broj putovnice], izdana 21. listopada 2015.) otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske. (točka 1.). Točkom 2. je riješeno da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja, a ukoliko to ne učini, prisilno će se udaljiti (točka 3.). Tužitelj je ujedno dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske se prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS). Navodeći i ostale članke ZUS-a, smatra da je došlo do bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je došlo do povrede Zakona o općem upravnom postupku. Prigovara da sud prilikom objave presudu nije obrazložio, te da mu nije dostavljen spis upravnog postupka, premda mu je na raspravi održanoj 6. ožujka 2025. omogućen uvid u dokumentaciju dostavljenu od tuženika, no da mu nije dan rok za očitovanje. Prigovara kratkoći održane rasprave, te ističe da je predložio saslušanje svjedoka i izvođenje dokaza, što je neosnovano odbijeno. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22., dalje. Zakon) jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljenoj namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavci njegovih budućih radnji kao sljedbenika Liberlanda te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zateče na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i tako zatečena osoba. Smatra da područje Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland” ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao predstavljati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je tužitelju na raspravi omogućen uvid u spise predmeta, u čemu nije bio ograničen vremenom za razgledavanje spisa, kao i za eventualne prigovore. Osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima. Navodi da je sam tužitelj u izjavi naveo da namjerava kampirati na području Gornje Sige, kao i da nije posjedovao valjanu putnu ispravu. Ističe da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije, nalazi pod privremenim nadzorom hratskih vlasti, te se poziva na presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Pžp-564/2024 od 3. srpnja 2024. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbene utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona propisano je da će Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu.
8. Člankom 184. stavkom 3. Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.
9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u turističke svrhe, radi čega mu je otkazan kratkotrajni boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s odredbom članka 56. stavka 1. točke 5.. 56. stavka 2., članka 184. stavka 3., te članka 186. i 192. Zakona
10. Tužitelj je avionom doputovao iz Paname u Republiku Hrvatsku u turističke svrhe, te je zatečen na području Gornje Sige, kod obale rijeke Dunava. Prema izjavi danoj na zapisnik 27. kolovoza 2023., naveo je da je iz Zagreba autobusom otputovao u Osijek, a zatim u kamp na područje Gornje Sige. Izjavio je da je upoznat s idejom “Liberlanda” i činila mu se zanimljivom, te da je na području Gornje Sige, planirao provesti četiri tjedna u prirodi. Također na putovnici ima utisnut štambilj „immigration service-Liberland“ s datumom 19. kolovoza 2018. koji je dobio tijekom vožnje brodom Dunavom, u vezi čega je pokrenut prekršajni postupak.
11. Imajući je u vidu jasnu izjavu tužitelja, njegove iskazane namjere, kao i ostale provjerene podatke i okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj nije koristio isti u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i simpatiziranje iste. Namjera tužitelja je suprotno propisima Republike Hrvatske bilo promovirati i dalje područje nepostojeće države “Liberland”. Nadalje, prema ostalim podacima proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland”, koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.
12. Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:
4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).
13. Slijedom iznijetog, s obzirom da je tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj jasno i nedvosmisleno izjavio da je razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i ovaj Sud smatra da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio svrhu zbog koje mu je odobren, te da njegove namjere, odnosno razlog boravka nije turističke prirode. Stoga je opravdano valjalo onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj jer za isti ne ispunjava potrebne uvjete.
14. S obzirom na navedeno, tuženik je pravilno otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od 1 mjeseca u Republici Hrvatskoj.
15. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda na koje se tužitelj u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je iznosio tijekom spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
