REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-326/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Marić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐO, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Borisu Grguriću odvjetniku iz Ogulina izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-46/2025-33 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 4. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika ĐO odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K-46/2025-33 od 14. travnja 2025. utvrđeno je kako je okrivljenik ĐO počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 554 stavaka 1. ZKP/08 i članka 51. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN 76/14) okrivljeniku ĐO određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 554. stavka 1. i članka 148. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13., 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba Kaznenog zakona te odluke o kaznenoj sankciji odnosno određenoj mjeri. Okrivljenik ističe kako je cijeli slučaj iskonstruiran od strane članova obitelji s ciljem da ga se na što dulje vrijeme udalji iz zajedničke obiteljske kuće. Smatra da se optužnica zasniva samo na nepotvrđenim izjavama oštećenika dok nema niti jednog stvarnog materijalnog dokaza da bi okrivljenik na bilo koji način prijetio oštećenicima na bilo koji način. Isti ne poriče da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola, no isti poriče da to nije bilo u tolikoj mjeri da nije mogao vladati svojim postupcima ili da bi bio nesvjestan svojih postupaka, te da nije imao namjeru prijetiti članovima obitelji, a naročito ne učiniti bilo kakvu štetnu radnju kojom bi ugrozio život i tijelo članovima obitelji. Navodi kako je u skladnom braku, kako brine o majci koja je u dobi od 94 godine, kako sa sinom ZO nije u narušenim odnosima te smatra da je motiv za njegovo udaljenje taj da članovi njegove obitelji mogu nesmetano raspolagati nekretninom, što on nikako ne želi. Dalje navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer postoje neslaganja u iskazima oštećenika te prilikom intervencije nije bilo nikakvih naznaka bilo kakvog sukoba, a okrivljenik je bio u krevetu kada je stigla policija i hitna pomoć. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona kao i odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, jer smatra da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je isti osoba s duševnim smetnjama u smislu kaznenopravne opasnosti za svoju okolinu te smatra da je sud prestrogo odredio mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu. Navodi kako nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela te smatra da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, a da bi okrivljenik mogao boraviti u donjem dijelu kuće sa majkom kojoj je potrebna svakodnevna pomoć, a i zbog same njegove dobi okrivljenik smatra kao bi mu boravak u zatvoru ili instituciji zatvorenog tipa izuzetno teško pao i ostavio duboke posljedice na njegovo psihofizičko stanje. Stoga predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i osloboditi okrivljenog te istog odmah pustiti na slobodu, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Okrivljenik samo deklaratorno navodi bitnu povredu postupka, iako ju ničim ne obrazlaže, već onim što se upire u žalbi predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu da li postoje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa kako te povrede nisu utvrđene to je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
5. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije u pravu okrivljenik kada navodi da je cijeli slučaj iskonstruiran od strane članova obitelji s ciljem da ga se na što dulje vrijeme udalji iz zajedničke obiteljske kuće. Iz iskaza DO i ZO u bitnom proizlazi kako je okrivljenik kritičnog dana bio pod utjecajem alkohola, i rekao žrtvi DO da će ubiti nju i sebe, što je čuo i njihov sin ZO, pa kada je isti došao u sob, tada je okrivljenik rekao da će ih sve ubiti, zapaliti kuću, a potom i sebe ubiti. Iz takvih suglasnih iskaza supruge i sina, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, a kako se to okrivljeniku stavlja na teret u činjeničnom opisu pobijane presude. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da se radi o nepotvrđenim izjavama oštećenika, zato jer se inkriminirano djelo dogodilo u obiteljskoj kući dana 15. listopada 2024. oko 05,00 sati dakle u ranim jutarnjim satima, a međusobni iskazi oštećenika su suglasni, životni i po ocjeni prvostupanjskog suda detaljni i logični radi čega im se i poklanja vjera. Eventualno materijalni dokazi, a kako se na to poziva okrivljenik, u pravilu kod ovakvih kaznenih djela ne postoje, te se takva kaznena djela u pravilu utvrđuju iskazima oštećenika i svjedoka. Da li je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola, odnosno nije mogao vladati svojim postupcima ili nije bio svjestan svojih postupaka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Vinki Tomić Pignar, specijalistu psihijatru, subspecijalistu forenzične psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja psihijatra proizlazi kako je kod okrivljenog razvijen sindrom ovisnosti o alkoholu sa psihičkim posljedicama u vidu psihoorganskog sindroma, pa zbog postojanja psihopatologije te akutne alkoholne intoksikacije okrivljeni u vrijeme kaznenih djela je bio neubrojiv, odnosno nije bio u mogućnosti shvatiti svoje postupke i upravljati voljom (list 185 K spisa), a na raspravi održanoj 14. travnja 2025. vještak prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja je navela kako postoji opasnost od ponovnog učina kaznenog djela, a ono se ne može reducirati liječenjem na slobodi radi čega je predložila bolničko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa prema članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio da je počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 u neubrojivom stanju, radi čega mu je i odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
5.1. Nije u pravu okrivljenik kada navodi da su očita neslaganju u iskazima oštećenika sa životnim činjenicama gleda utvrđenog činjeničnog stanja i to u vidu da je nevjerojatno kako bi oštećeni sin ZO mogao čuti kroz zatvorena vrata spavaćih soba. Iz iskaza žrtve ZO proizlazi kako se njegova soba nalazi preko puta spavaće sobe roditelja, te je u jutarnjim satima inkriminiranog dana čuo galamu iz sobe roditelja i krenuo prema njihovoj sobi, a da je prethodno čuo kako okrivljeni govori njegovoj majci DO da će je ubiti. Iz takvog iskaza žrtve ZO proizlazi da je isti čuo galamu iz sobe roditelja te se uputio prema njihovoj sobi, tako da nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da isti nije mogao čuti inkriminirajuće riječi. ZO navodi da je isti čuo riječi upućene njegovoj majci da će je okrivljenik ubiti, te pravilno prvostupanjski sud poklanja vjeru takvom iskazu. Činjenica da nije bilo razbijenih predmeta, razbacane robe i sl. ne upućuje na zaključak da se inkriminirajući događaj zbio na način kako to opisuju svjedoci, radi čega ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno na pravilan način te su neosnovani žalbeni navodi u odnosu na tu osnovu.
5.2. Mjera prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra, subspecijalista forenzične psihijatrije, te je pravilno prvostupanjski sud odredio mjeru prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Psihijatrijski vještak Vinka Tomić Pignar navela je u svom nalazu i mišljenju kako obzirom na psihopatološke fenomene, trajnu duševnu smetnju koja je dovela do neubrojivosti, postoji opasnost da će radi iste ponoviti kazneno djelo, a ta opasnost se ne može reducirati liječenjem na slobodi, radi čega je predložila da se ta opasnost može smanjiti jedino bolničkim liječenjem u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa prema članku 51. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Obzirom na takva utvrđenja vještaka psihijatra, nije u pravu okrivljenik kada navodi da se u konkretnom slučaju opasnost može otkloniti izricanjem blažih mjera i to ambulantnim liječenjem u pojačanom tretmanu i psihologijskim radionicama. Iz navedenog proizlazi kako nije osnovan niti žalbeni navod u dijelu odluke o kaznenoj sankciji odnosno određenoj mjeri.
6. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, stoga je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 4. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Renata Marić
