REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-133/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IH, zbog kaznenih djela iz članka 278. stavak 3. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1487/2022-4 od 1. veljače 2023., u javnoj sjednici drugostupanjskog kaznenog vijeća održanoj u prisutnosti zamjenika branitelja okrivljenika Jure Šakića, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Gordana Pregleja iz Zagrebe, dana 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Djelomično se prihvaća žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku IH utvrđuju kazne zatvora:
- za kazneno djelo krivotvorenja isprava temeljem članka 278. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci, a
- za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja temeljem članka 281. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci,
te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci,
a na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku se
i z r i č e
djelomična uvjetna osuda
kojom se određuje da se od kazne na koju je okrivljeni osuđen ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1487/2022-4 od 1. veljače 2023. okrivljeni IH proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv krivotvorenja i to – krivotvorenje isprave – opisano u članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11 i člankom 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11, te – ovjeravanje neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po članku 281. stavak 1. i članku 52. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te su na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo krivotvorenja isprava temeljem članka 278. stavak 3. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo ovjeravanja neispravnog sadržaja temeljem članka 281. stavak 1. KZ/11 u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je dužan na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti 106,18 eura na ime troškova daktiloskopskog vještačenja te paušalnu svotu sudu u iznosu od 200,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni. Žalba je podnesena po žalbenoj osnovi iz članka 471. stavak 1. ZKP/08, jer smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude te da je izrečena sankcija preblaga i da se neće ispuniti svrha generalne i specijalne prevencije. Smatra da je sud prilikom izbora visine i vrste kazne precijenio olakotne okolnosti te nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir otegotne okolnosti zbog čega je izrekao preblagu kaznu kojom se neće ispuniti svrha kažnjavanja. Ističe kako je otegotne okolnosti sud trebao cijeniti u većoj mjeri te okrivljenika osuditi na više pojedinačne kazne te izreći jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju i osuditi okrivljenika na bezuvjetnu kaznu zatvora. Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o pravomoćno osuđivanoj osobi koja je krivotvorila temeljne isprave koje dokazuju identitet osobe i državljanstvo Republike Hrvatske te da se tako krivotvorenim ispravama ugrožava sigurnost pravnog prometa, pravnih odnosa, ali i samih građana. Smatra kao je sud trebao cijeniti činjenicu da se radi o produljenim kaznenim djelima i pribavi dva temeljna identifikacijska dokumenta Republike Hrvatske te stoga izreći kaznu primjenom odredbe članka 52. KZ/11 odnosno izreći strože kazne, te razmotriti barem izricanje bezuvjetne kazne zatvora uz eventualnu primjenu članka 57. KZ/11 o djelomičnoj uvjetnoj osudi. Stoga predlaže preinačiti presudu na način da okrivljeniku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske javne sjednice vijeća, a na istu je pristupio zamjenik branitelj okrivljenika Jure Šakića, odvjetnika u Odvjetničkom uredu Gordana Pregleja iz Zagrebe, dok je sjednica održana bez nazočnosti predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu. Okrivljeniku je poslana obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća na prijavljenu adresu iz spisa predmeta koje pismeno je vraćeno s naznakom "nije tražio", ali je dostava obavijesti izvršena putem e-oglasne ploče suda.
4. Zamjenik branitelja okrivljenika na javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća iskazao je kako u cijelosti ostaje kod navoda odgovora na žalbu te je posebno napomenuo kako su u odgovoru na žalbu navedene 22 presude za ista kaznena djela u kojima je pravomoćno izrečena uvjetna osuda, a pored toga predaje u spis još 5 nepravomoćnih presuda, od kojih su dvije u međuvremenu postale pravomoćne, te još dvije pravomoćne presude, dakle radi se o ukupno 30 presuda u kojima su izrečene uvjetne kaznene osude za istovrsna kaznena djela, tako da smatra kako bi žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu trebalo odbiti, jer je kazna pravilno odmjerena imajući u vidu sve okolnosti osobito činjenicu da je prema podatcima u RH okrivljenik neosuđivana osoba, te je priznao kazneno djelo.
5. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je osnovana.
6. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio da je okrivljeni u bitnome pomogao u utvrđenju činjeničnog stanja za oba na teret mu stavljena kaznena djela, a kao otegotno što je 2007. godine u Republici Srbiji osuđen zbog kaznenog djela ubojstva na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je vrednovao činjenicu kako ovdje inkriminirana kaznena djela nemaju ništa zajedničko sa kaznenim djelom ubojstva, pa mu je od najniže propisanog minimuma za ova kaznena djela utvrđena kazna zatvora duljem od dva mjeseca, dok je prethodnog počinjenja kaznenog djela ubojstva određen rok provjeravanja po uvjetnoj osudi u najduljem trajanju od pet godina. Isti sud mišljenja je da je zbog priznanja počinjenja ova dva kaznena djela i izraženog kajanja, odgovarajuća uvjetna osuda u trajanju od jedne godine uvjetno na pet godina, te će se na taj način po mišljenju tog suda ostvariti svrha kaznenih sankcija.
7. Nije u pravu prvostupanjski sud kako će se priznanjem počinjenja ova dva ovdje inkriminirana kaznena djela i izraženim kajanjem, te uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja. Naime, okrivljeni je došao u Republiku Hrvatsku samo iz razloga izdavanja dva temeljna identifikacijska dokumenta u Republici Hrvatskoj i to putovnice i osobne iskaznice, bez namjere trajnog boravka ili prebivališta u [adresa]. Iz navedenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako su mu ti identifikacijski dokumenti potrebni radi slobodnog kretanja na području Europske unije i Schengenskog prostora, a na iste nema pravo, jer on u biti nije hrvatski državljanin. Sve navedeno potkrjepljuje i činjenica da je izdavanje tih identifikacijskih dokumenata zatražio u žurnom postupku, radi nesmetanog kretanja na području Europske unije s lažnim identitetom izbjegavajući provjere nadležnih tijela, tako da utvrđenja prvostupanjskog suda glede primijene uvjetne osude nisu pravilna. U konkretnom slučaju, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako tužitelj osnovano upire žalbom da su utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika precijenjene, a u dovoljnoj mjeri nije uzeo u obzir otegotne okolnosti, a posebno činjenicu da je okrivljenik pravomoćno osuđivan u Republici Srbiji zbog kaznenog djela ubojstva na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina.
8. U pravu je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu kada ističe da samo priznanje i iskazano kajanje za inkriminirana kaznena djela okrivljeniku, s obzirom u spisu priležeće materijalne dokaze koji nesporno ukazuju na okrivljenika kao počinitelja kaznenih djela, nije trebalo cijeniti olakotnim u tolikoj mjeri, odnosno precijenjene su. Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o produljenim kaznenim djelima i to kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 te kaznenog djela ovjeravanje neistinitog sadržaja iz članka 281. stavak 1. KZ/11, koje prvostupanjski sud također nije dovoljno cijenio prilikom odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije.
9. Slijedom navedenog, a imajući u vidu kako kazna mora zadovoljiti opću svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, utjecaj na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecaj na sve članove društva da ne čine kaznena djela, te da se primjenom propisanih kazni utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, ovaj drugostupanjski sud preinačio je u kazni odluku prvostupanjskog suda te je okrivljeniku IH za kazneno djelo krivotvorenja isprava temeljem članka 278. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, a kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja temeljem članka 281. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, pa okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci, pa izrekao djelomičnu uvjetnu osudu kojom je odredio da se od kazne na koju je okrivljeni osuđen ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu provjeravanja od 5 godina ne počini novo kazneno djelo s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.
10. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako će se na taj način ostvariti generalna i specijalna prevencija, te svrhe kažnjavanja. Naime, ovako odmjerena kazna, po vrsti i mjeri, dovoljno će utjecati na okrivljenika da shvati neprihvatljivost svog ponašanja, utjecati će se na njega i druge počinitelje kako je činjenje kaznenih djela pogrešno i neprihvatljivo, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Po ocjeni ovog suda, može se opravdano očekivati kako će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije propisana člankom 41. KZ/11, kao i da je izrečena djelomična uvjetna osuda u svemu primjerena osobinama ličnosti okrivljenika kao i stupnju njegove krivnje. Ovaj sud smatra kao će se na taj način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počiniteljima ponovno uključivanje u društvo.
11. Slijedom izloženog, a djelomično prihvaćajući žalbu Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08.
U Požegi 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
