Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ob-32/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u stvari tužiteljice KI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku u Viškovu, Petrci 5b, protiv tuženice UI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-90/2025-2 od 15. svibnja 2025., dana 3. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice KI kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P Ob-90/2025-2 od 15. svibnja 2025.
Obrazloženje
2. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„ Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere, kao neosnovan.“
3. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te udovolji prijedlogu za određivanje privremene mjere. U žalbi ističe kako svoj zahtjev temelji na tome da je riječ o imovini koja predstavlja bračnu stečevinu koju su ona i pok. suprug AI stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice radom ili koja potječe iz te imovine. Stranke su sklopile brak 1988., a prije toga živjele su u izvanbračnoj zajednici. Sestra pok. FI osporava da bi predmetna nekrenina predstavljala bračnu stečevinu pa postoji realna opasnost da bi ista mogla raspolagati imovinom bez suglasnosti tužiteljice. Stoga prvostupanjski sud nije izveo pravilan zaključak u pogledu postojanja odlučnih činjenica koje se odnose na trajanje bračne zajednice, na identitet i samo stjecanje imovine, a u takvom stanju stvari postoji zakonska presumpcija prema kojoj je sva imovina stečena radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice njihova zajednička imovina i time je tužiteljica dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine. S obzirom da tuženica osporava tužiteljici suvlasništvo predmetne nekretnine to se nameće zaključak kako postoji i realna opasnost da bi tuženica mogla raspolagati imovinom bez suglasnosti tužiteljice, budući da tuženicu koja stječe položaj ovlaštenika na raspolaganje cjelokupnom ostavinom nitko ne može spriječiti u otuđivanju ili opterećivanju iste.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.
7. Pobijanim rješenje suda prvog stupnja odbio je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere kojom će se zabraniti tuženici otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. st. 1. Ovršni zakon („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ), budući da tužiteljica niti ne navodi koje to konkretne radnje tuženica poduzima, a koje su usmjerene na otuđivanje ili opterećivanje nekretnine, te koje osujećuju naplatu tužiteljičine tražbine.
8. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine između nje i brata tuženice, sada pok. ŽI, pa je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen radi osiguranja nenovčane tražbine, slijedom čega je valjalo ispitati postojanje pretpostavki sadržanih u čl. 346. OZ.
9. Sukladno odredbi čl. 346. st. 1. OZ radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
10. Pritom treba napomenuti da je opasnost koja se navodi u čl. 346. st. 1. OZ tzv. subjektivna opasnost, što znači da predlagatelj osiguranja mora dokazati odnosno učiniti vjerojatnim postojanje konkretnih radnji protivnika osiguranja svjesno usmjerenih radi stvarnog ugrožavanja njegovog potraživanja pri čemu sud mora utvrditi postojanje takvih radnji i subjektivni odnos prema njima.
11. Ovaj drugostupanjski sud smatra pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljica nije učinila vjerojatnim opasnost da će tuženica spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine koju tužiteljica tvrdi da ima prema tuženici jer, osim podnošenja tužbe radi utvrđenja bračne stečevine između nje i pravnog prednika tuženice u kojoj tvrdi da nekretnina u odnosu na koju predlaže određivanje privremene mjere čini bračnu stečevinu između nje i pravnog prednika tuženice, ne navodi koje to konkretne radnje tuženica poduzima, a koje su usmjerene na otuđivanje ili opterećivanje nekretnine, te osujećivanje ostvarenja tužiteljičine tražbine (primjerice da tužena nudi nekom nekretninu za prodaju, da je objavila oglas radi prodaje nekretnine i sl.).
12. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
Zadar, 3. srpnja 2025.
Sutkinja
Katija Hrabrov
