Poslovni broj: Usž-2293/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PLAN B d.o.o., Zagreb, Ulica Hermana Bužmana 25, kojeg zastupa opunomoćenik Maro Ogresta, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mostarčić & Ogresta, Zagreb, Selska 25, i tužiteljice ES iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Branka Štajduhar, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 67, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, radi potpunog izvlaštenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1461/22-15 od 12. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1461/22-15 od 12. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja PLAN B d.o.o. za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda (točkom I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenje tuženika, KLASA: UP/II-943-04/19- 01/18, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-06 od 2. svibnja 2022. te je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika, u točki I. izreke, je poništeno rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Velika Gorica, KLASA: UP/I- 943-04/14-01/97, URBROJ: 238-05/11-18-52 od 9. listopada 2018. te u točki II. izreke je poništeno i rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-943-04/14-01/97, URBRROJ: 238- 05/11-18-56 od 7. studenoga 2018. u dijelu pod točkama 4., 5., 11. i 12. izreke i ujedno je riješeno da točke 4., 5. 11. i 12. izreke glase: Naknada za izvlaštene nekretnine iz točke 3. izreke određuje se u ukupnom iznosu od 75.661,09 kn, a od kojeg iznosa se izvlaštenicima određuje: CS, za ½ dijela iznos od 37.830,55 kn i ES, za ½ dijela, iznos od 37.830,54 kn. Točkom 5. naloženo je Hrvatskim cestama d.o.o. da izvlaštenicima isplate: CS iznos od 10.055,14 kn, koji čini razliku između utvrđenog iznosa naknade iz točke 4. izreke od 37.830,55 kn i isplaćenog iznosa od 27.775,41 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, te ES iznos od 10.055,13 kn, koji čini razliku između utvrđenog iznosa naknade iz točke 4. izreke od 37.830,54 kn i isplaćenog iznosa od 27.775,41 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja. Točkom 11.a) izreke trgovačkom društvu PLAN B d.o.o. na ime obavljenog vještačenja u tom predmetu priznati su troškovi u iznosu od 10.000,00 kn te je točkom b) naloženo vještaku, trgovačkom društvu PLAN B d.o.o., isplatiti iznos od 5.250,00 kn na ime razlike za ranije isplaćeni iznos od 15.250,00 kn i priznati iznos od 10.000,00 kn. Točkom 12. određeno je da je korisnik izvlaštenja Hrvatske ceste d.o.o. dužan izvlaštenicima isplatiti troškove pravnog zastupanja i to:
CS u iznosu od 7.218,75 kn i ES u iznosu od 7.218,75 kn, sve to u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja do isplate. U preostalom dijelu to prvostupanjsko rješenje je ostalo neizmijenjeno osporenim rješenjem tuženika.
2. Tužitelj Plan B d.o.o. u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da mu ne pripada pravo na naknadu za izradu procjembenog elaborata za svaku od četiri nekretnine zasebno pri čemu se tužitelj poziva na Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 78/15.-dalje: ZPVN). Pogrešno navodi prvostupanjski sud da ZPVN nije bio na snazi u trenutku određivanja tužitelju zadatka vještačenja 7. kolovoza 2015. Prvostupanjski sud također polazi od toga da spisu predmeta prileži jedan nalaz i mišljenje od 13. kolovoza 2015. za sve čestice, a ne zasebni procjembeni elaborat za svaku česticu. Međutim, ZPVN je stupio na snagu 25. srpnja 2015. pa je bio na snazi u trenutku određivanja zadatka tužitelju. Čak i da ZPVN nije bio na snazi u to vrijeme, tužitelj smatra da se isti primjenjuje na upravni postupak koji je u tijeku nakon stupanja tog zakona na snagu. Pri tome upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-1838/2016, U-I-721/2014 i U-I-2270/2020 od 8. lipnja 2021. donesenu u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti ZPVN-a i prema kojoj, s obzirom na prijelaznu odredbu članka 73. ZPVN, isti ima retroaktivan učinak. Ovo s obzirom na odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kozlica protiv Hrvatske (br. 29182/03 od 2. studenoga 2006.) i Vusić protiv Hrvatske (br.48101/07 od 1. srpnja 2010.) u kojima se taj sud pozvao na općepriznata načela da se postupovna pravila trenutačno primjenjuju na postupke koji su u tijeku. Napominje da spisu prileži jedan dokument koji sadrži skup procjena posebno elaboriranih pojedinačnih čestica zemlje i za svaku je proveden očevid, utvrđene činjenice i izvršena procjena. Upućuje na odredbu članka 5. ZPVN-a prema kojoj će se za svaku nekretninu koja se izvlašćuje izraditi zasebni procjembeni elaborat. Smatra da, iako spisu predmeta prileži jedan dokument (jedna mapa), ista predstavlja više zasebnih procjembenih elaborata. Ostalim vještacima je naknada određena za svaku nekretninu zasebno. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti presudu i odrediti mu trošak upravnog spora, uključujući trošak sastava žalbe.
3. Tužiteljica ES u žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio odgovoriti na njezin tužbeni navod da je naknada za izvlaštene nekretnine određena suprotno odredbi članka 33. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94., 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12. - dalje: ZoI). Naime, prema odredbi članka 33. ZoI naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju. Budući da je tuženik osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje o izvlaštenju u dijelu u kojem je određena naknada za izvlaštene nekretnine i sam odredio naknadu, to rješenje tuženika u suštini predstavlja prvostupanjsko rješenje o visini naknade. S obzirom na navedeno, tuženik nije mogao bez provođenja novog vještačenja odrediti naknadu za izvlaštene nekretnine na temelju cijena koje su utvrđene 2014., 2016. i 2017. godine. Dakle, tuženik je trebao sam upotpuniti postupak ili predmet radi toga vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka ŽS vidljivo je da ugovori koje je vještak koristio datiraju iz vremena od prije pet, šest odnosno osam godina prije donošenja rješenja tuženika koje je doneseno u svibnju 2022. godine. Ističe da je svrha te zakonske odredbe da se očuva vrijednost stečene naknade, odnosno da izvlaštenik za dobiveni novac može kupiti drugu nekretninu koja po svojim karakteristikama odgovara izvlaštenoj nekretnini. Međutim, zbog navedenog pravnog pristupa isto nije moguće, a nisu uzeti u obzir ni kupoprodajni ugovori iz 2021. godine za nekretnine koje se također nalaze na predmetnoj trasi prometnice. U ranijem pravomoćnom rješenju tuženika iz 2015. godine također je navedeno da se vodi računa o kupoprodajnim ugovorima za zemljište istih ili sličnih karakteristika, a to nije učinjeno. Predlaže uvažiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti njezin tužbeni zahtjev.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbe.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
7. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilnom primjenom odredaba ZoI potvrdio rješenje tuženika kojim je određena naknada za predmetne nekretnine. Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio obrazloženje tuženika prema kojem je predmetni postupak izvlaštenja započet prije stupanja na snagu Uredbe o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 74/14. - dalje: Uredba) i Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina („Narodne novine“, broj: 78/15. - dalje: ZPVN) kao i Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14.) odnosno u vrijeme kad nije bilo propisano načelo prethodnog učinka za određivanje zemljišta u svrhu procjene naknade za potpuno izvlaštenje nekretnina pa je primijenjena metodologija koja odgovara metodologiji koja se primjenjivala prije stupanja na snagu Uredbe i ZPVN-a, a sukladno važećoj prostorno-planskoj dokumentaciji.
8. Tužiteljica ES navedeno ne čini spornim, već neosnovano u konkretnom slučaju osporava rješenje tuženika pozivanjem na odredbu članka 33. stavka. 1. ZoI. Naime, prema toj odredbi ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe. Ovo iz razloga jer je rješenjem tuženika poništeno prvostupanjsko rješenje od 9. listopada 2018. kao i rješenje od 7. studenoga 2018. u dijelu u kojem je naknada određena te je tuženik naknadu za predmetne izvlaštene nekretnine odredio sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka mr. sc. ŽS provedenog u postupku koji je neposredno prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja (nalaz i mišljenje od 10. svibnja 2017., te nakon dostavljanja istog strankama na očitovanje održana je rasprava pred prvostupanjskim tijelom 7. lipnja 2017. na kojoj su saslušane stranke i vještak) i nespornoj procjeni vještaka Tomislava Vitkovića za biljne nasade. Naime, pravilno smatra i obrazlaže tuženik da se naknada za izvlaštenu nekretninu određuje u skladu s načelom individualizacije naknade koja podrazumijeva da se naknada odredi prema stvarnim i pravnim karakteristikama izvlaštene nekretnine, a što podrazumijeva i određivanje naknade u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja, ali što u konkretnom slučaju znači da se naknada određuje u vrijeme njezinog utvrđivanja, odnosno prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Slijedom takvog stanja stvari, tuženik je i odredio naknadu za izvlaštene nekretnine prema tržišnoj vrijednosti nekretnina koje se izvlašćuju u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a kako je to i propisano citiranom odredbom ZoI. S obzirom na takvu izričitu zakonsku odredbu, ovaj Sud nije imao pravne mogućnosti pobijanu presudu kojom je potvrđeno to rješenje tuženika ocijeniti nezakonitom. Kraj takvog stanja stvari, nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari upućivanje tužiteljice na kupoprodajne ugovore za nekretnine na istoj trasi prometnice koji su sklopljeni tijekom 2021. godine.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud potvrdio određivanje tužitelju Plan B d.o.o. naknade troškova vještačenja primjenom Pravilnika o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“, broj: 38/14., 123/15., 29/16.). Naime, prema članku 24. stavku 1. tog Pravilnika za obavljeno vještačenje stalni sudski vještak ima pravo na nagradu. Nagradu utvrđuje sud prema posebnom cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka koji je sastavni dio tog Pravilnika. Također, prema Cjeniku naknada i nagrada stalnih sudskih vještaka, Cbr. 2. Zajedničke odredbe za sve sekcije, točki 5. za izradu pisanog nalaza i mišljenja vještak ima pravo na broj bodova u rasponu od 150 do 4000 bodova te je tužitelju i određen najveći propisani broj bodova. Pri tome je pravilno smatrano da se broj bodova iskazuje za izrađeni nalaz i mišljenje. Zakonitost navedenog taj tužitelj nije doveo u sumnju upućivanjem na odredbu članka 5. stavka 2. ZPVN-a prema kojoj će se izraditi zasebni procjembeni elaborat za procjenu vrijednosti naknade za svaku potpuno izvlaštenu nekretninu, budući da se o tome u konkretnom slučaju ne radi. Naime, navedeni zakon, kako je to već naprijed navedeno se u tom postupku izvlaštenja ne primjenjuje, a osim toga već je pravilno istaknuo prvostupanjski sud da spisu predmeta prileži jedan nalaz i mišljenje tužitelja od 13. kolovoza 2015. u pogledu procjene predmetne nekretnine od koje su parcelacijom nastale četiri nekretnine.
10. S obzirom na sve naprijed izloženo, ovaj Sud nalazi da nije bilo mjesta usvajanju žalbi.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbe odbiti kao neosnovane te odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (članka 79. stavak 4. ZUS-a).
U Zagrebu, 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
