Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-633/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran, predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Maji Vojnić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-25/2023-20 od 23. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, a žalba tužitelja uvažava kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-25/2023-20 od 23. siječnja 2025.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos glavnice od 978,55 eura do iznosa 1.708,55 eura,

b) preinačuje u dijelu pod točkom I. izreke glede dosuđenih zateznih kamata i sudi:

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I [adresa], zatezne kamate na iznos od 1.708,55 Eur-a koje teku od 25. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. c) preinačuje toč. II. izreke u dijelu kojim se odbija zahtjev tužitelja za iznos od 2.817,53 Eur-a i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I [adresa], pored dosuđenog iznosa od 1.708,55 Eur-a (toč. I. izreke), isplati daljnji iznos od 1.710,58 Eur-a (tisuću sedam stotina deset eura pedeset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. ožujka 2023. do isplate, koja se do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.106,95 Eur-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

d) Preinačuje se odluka o troškovima postupka, sadržana u toč. V. izreke presude, tako da preinačena sada glasi:

1. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 989,11 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. siječnja 2025. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 1.374,59 eura, odbija se kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak žalbe u iznosu 250,87 eura.

III Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe preko dosuđenog iznosa a u iznosu od 162,43 eura, odbija se kao neosnovan.

IV Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.708,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 2.817,53 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu imovinske štete po osnovi o osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 115,95 eura sa zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 793,20 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2023. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 1.103,77 eura sa zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Navedenu presudu, u dijelu toč. I. izreke, toč. II. izreke i toč. V. izreke (sadržajno u odbijajućem dijelu troškova postupka), pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3., te razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti zajedno sa troškovima postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Presudu suda prvog stupnja, toč. I. i toč. V. izreke (u odluci o troškovima postupka), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i toč. 3., te razloga iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u toč. I. izreke na način da se odbije tužbeni zahtjev preko iznosa od 978,55 eura odnosno za iznos od 730,00 eura te da se preinači rješenje o troškovima postupka (toč. V izreke), sukladno žalbenim navodima. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se isto može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju 5. veljače 2023. kada je zadobio tjelesne ozljede nastale u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom .

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, nije sporno da je tužitelj u istom zadobio tjelesne ozljede, te da je tuženik prije pokretanja ovog postupka 25. svibnja 2023. tužitelju isplatio 1.446,45 eura i to 1.400,00 eura na ime naknade neimovinske štete i 46,45 eura na ime naknade za tuđu pomoć i njegu.

11. Sada, u ovoj žalbenoj fazi, obzirom na žalbene navode stranaka sporna je visina dosuđene pravične novčane naknade na ime neimovinske štete, tijek zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu kao i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

12. U postupku je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj u štetnom događaju od 5. veljače 2023. zadobio tjelesne ozljede;

- da je medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Veliboru Puzović, spec. sudske medicine utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu krvnog podlijeva lijevo tjemeno te trzajnu ozljedu vratne kralježnice,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta1-2 dana, bolove srednjeg intenziteta 3-5 dana, a bolove slabog intenziteta oko 2-3 tjedna, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti,

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, a potom da je trpio sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost za ishod liječenja i to jakog intenziteta oko 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta oko 2-3 dana i slabog intenziteta oko 2-3 tjedana,

- te da su kod tužitelja nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice umanjene pokretljivosti vratne kralježnice lakog do srednjeg stupnja, ukočenost vrata, povremenog trnjenja ruku i povremenih bolova, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti za 8 %,

- da je tuženik povodom odštetnog zahtjeva od 24. ožujka 2023. tužitelju 25. svibnja 2023. isplatio ukupan iznos od 1.446,45 eura (na ime neimovinske štete iznos od 1.400,00 eura te na ime naknade imovinske štete, za tuđu pomoć i njegu iznos od 46,45 eura).

13. Polazeći od navedenih utvrđenja, cijeneći medicinsku dokumentaciju, cijeneći nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića, koji je svoj nalaz dao nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO), te na temelju spomenute odredbe odlučio na navedeni način.

14. Međutim, osnovano svojom žalbom tužitelj upire da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini naknade za neimovinsku štetu.

15. Vezano uz žalbene razloge tuženika potrebno je istaći da je nova koncepcija instituta neimovinske štete uvedena u pravni sustav Republike Hrvatske Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05), koji je na snazi od 1. siječnja 2006. Prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni tjelesni i duševni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir, pored drugih okolnosti, pri utvrđivanju pravične novčane naknade. Polazeći od prava osobnosti napominje se da je pravo osobnosti vrlo širok pojam koji ima biološki, etički, društveni, pravni i općecivilizacijski aspekt. U tom smislu zaštita prava osobnosti popravljanjem nanesene neimovinske štete tek je jedan oblik zaštite.

15.1. Novčanu naknadu koju oštećenik dobiva ne treba, dakle, shvatiti kao ekvivalent ugroženom ili izgubljenom dobru. Novac treba oštećeniku osigurati mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje mu pomažu da lakše prebrodi tjelesnu ili duševnu krizu ili strah nastao kao posljedica štete. Isplata neke svote barem može ublažiti osjećaj neugode koju oštećenik trpi i donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju. Protivno žalbenim navodima tuženika za ukazati je da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi i strah, umanjenje životne aktivnosti, predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

15.2. Institut isplate novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uređuje odredba čl. 1100. ZOO-a gdje je konačno zakonodavac izrijekom uputio sud da ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosudi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

16. Na okolnost karaktera i opsega ozljeda koje je tužitelj pretrpio a radi utvrđenja da li težina povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade te visine iste, sud prvog stupnja je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku Dr. Veliboru Puzović, spec. sudske medicine koji je u svom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2024. (str. 85-94 spisa), usmeno obrazloženom na raspravi pred prvostupanjskim sudom 20. prosinca 2024., a koji nalaz i ovaj sud cijeni objektivnim i stručnim, u istom nisu nađene okolnosti koje bi upućivale na sumnju u pravilnost danog nalaza i mišljenja, utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju od 5. veljače 2023. zadobio ozljede u vidu krvnog podlijeva lijevo tjemeno te trzajnu ozljedu vratne kralježnice, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta1-2 dana, bolove srednjeg intenziteta 3-5 dana, a bolove slabog intenziteta oko 2-3 tjedna, dok su bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera uračunati u smanjenje životne aktivnosti, da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, a potom da je trpio sekundarni strah koji se manifestira kao zabrinutost za ishod liječenja i to jakog intenziteta oko 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta oko 2 do 3 dana i slabog intenziteta oko 2 do 3 tjedana, te da su kod tužitelja nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice umanjene pokretljivosti vratne kralježnice lakog do srednjeg stupnja, ukočenost vrata, povremenog trnjenja ruku i povremenih bolova, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti za 8 %.

17. Polazeći od činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te cijeneći medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dr. Velibora Puzovića koji je svoj nalaz dao nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, uzimajući u obzir fizičke bolove, njihovo trajanje i intenzitet koje je tužitelj trpio u štetnom događaju kao i za trajanja liječenja, neugodnosti tijekom liječenja (mirovanje, dijagnostički postupci MSCT mozga, MSCT vratne kralježnice, fizikalne terapije, nošenje Schanzovog ovratnika ), obzirom na intenzitet pretrpljenog straha i njegovo trajanje (post-traumatska simptomatologija – Nalaz psihijatra od 15. ožujka 2023. Th Normabel) te stupanj umanjenja opće životne aktivnosti u omjeru od 8%, u primjeni odredbe čl. 1101. ZOO-a te polazeći od Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a djelomično je prihvatio žalbu tužitelja te preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tužitelju na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 4.819,13 eura. Kako je tuženik po toj osnovi tužitelju isplatio iznos od 1.400,00 eura to je valjalo preinačiti odluku prvostupanjskog suda u dijelu toč. II. izreke te tužitelju pored dosuđenog iznosa od 1.708,55 eura (toč. I. izreke) dosuditi i daljnji iznos od 1.710,58 eura, a u preostalom dijelu preko presuđenog iznosa, a u iznosu od 1.106,95 eura tužbeni zahtjev kao neosnovan odbiti.

18. Sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo i prilikom donošenja odluke o tijeku zateznih kamatama, a na što osnovano žalbenim navodima upire tužitelj. Naime, u konkretnom slučaju za dosuđivanje zateznih kamata mjerodavna je odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koja propisuje da oštećenik na iznos naknade štete ima pravo na kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva koja odredba predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO (tako primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1156/2022 od 17. studenog 2022). Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a ne od dana završetka liječenja kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja ili od dana donošenja prvostupanjske presude kako to neosnovano u žalbi tvrdi tuženik.

18.1. Stoga, protivno žalbenim navodima tuženika, sukladno odredbama čl. 12. ZOUP-a u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Do štetnog događaja došlo je 5. veljače 2023., dokumentirani odštetni zahtjev tužitelj je podnio tuženiku 24. ožujka 2023., a tuženik je tek 25. svibnja 2023., a što je sve nesporno između stranaka, izvršio djelomičnu isplatu na ime naknade imovinske i neimovinske štete.

18.2. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-422/21 povodom Revd 1627/20 pri čemu je navedeno shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

19. S obzirom da je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1.ZPP-a, bilo je nužno preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka obzirom da je djelomičnim preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u postupku.

19.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj, 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa ) važećoj u vrijeme ispostavljanja troškovnika i zaključenja glavne rasprave, odredbu čl. 155. ZPP-a, tužitelju je ukupno dosuđen iznos od 2.363,70 eura i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12. 2. 2024. i 12. 12. 2024. u ukupnom iznosu od 400,00 eura (tbr. 8. toč. 1. Tarife) troška sastava podneska od 13. 6.2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 3 Tarife), troška zastupanja na ročištima 13. 2. 2024., 15. 5. 2024. i 20. 12. 2024. u ukupnom iznosu od 600,00 eura (tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 400,00 eura te pristojbe na tužbu u iznosu od 50,40 eura i presudu u iznosu od 100,80 eura, te PDV 25% u iznosu od 362,50 eura.

19.2. Imajući na umu činjenicu da je između stranaka bila sporna samo visina zahtjeva, a ne i osnov kako je to pogrešno naveo prvostupanjski sud, da je tužitelj u visini zahtjeva uspio sa 65,04% a tuženik 34,96%, te nakon što se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, tužitelj je uspio u postupku sa 30,08%, stoga su tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a troškovi postupka odmjereni u iznosu od 589,11 eura time da je tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura priznat u cijelosti obzirom da je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku, dakle tužitelju je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 989,11 eura.

19.3. Ostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 1.374,59 eura, odbijen je kao neosnovan.

19.4. Slijedom navedenoga, uvažavanjem žalbe tužitelja, preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka tužene temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. a u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

20.1. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom u odnosu na pobijani dio presude i to u omjeru od 60,70%, to mu je na ime troškova žalbenog postupka, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi sa Tbr. 10. toč. 1. Tarife, dosuđen trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 250,87 eura.

20.2. Preostali dio zahtjeva tuženika, u iznosu od 162,43 eura nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

21. O troškovima postupka tuženika odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 1 . u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom.

22. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. U nepobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja (toč. III. i IV. izreke) ostaje neizmijenjena.

Osijek, 3. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran