REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1181/2024-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], Republika Slovenija, oboje zastupani po punomoćniku Sanji Vukina, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri u Zagrebu, protiv I-tuženika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], II-tuženik zastupan po punomoćniku NK, odvjetniku u [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika I-II tužitelja, zamjenika punomoćnika II-tuženika, te u odsutnosti uredno pozvanog I-tuženika, dana 03. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"i. Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 12. ožujka 2020. godine između I. tuženika OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II. tuženice ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, na kojem je potpis darovatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Tihane Sudar, pod br. pod br. OV-2678/2020 gubi pravni učinak prema I. tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja prema I. tuženiku OK u iznosu od 79.633,69 EUR, uvećanog za primjenjive zakonske zatezne kamate.
ii. tuženica ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da I. tužitelj IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te II. tužiteljica EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namire svoju tražbinu prema I. tuženiku OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 79.633,69 EUR uvećano za primjenjive zakonske zatezne kamate, prodajom njezinog suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno ½ idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, katastarska općina 999901, Grad Zagreb, zk. uložak br. [broj ZK uloška], katastarska čestica br. [katastarska čestica] označena kao kuća popisni broj 18 i vrt u Matoševoj ulici 3, površine 329 m2 i to 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi stan u prizemlju ravno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površini od 155.55 m2 (prethodno navedeno kao nekretnine upisane u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. [broj poduloška], zk. uloška br. [broj ZK uloška] kao stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 27, po novoj izmjeri čest. br. 1551, k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju ravno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površini od 155.55 čm).
iii. Nalaže se I. tuženiku OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženici ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno naknade I. tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“.
II. Nalaže se I. tužitelju i II.-tužitelju solidarno naknaditi II.-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.653,20 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da pravovremeno podnose tužbu radi pobijanja pravne radnje dužnika protiv I.-II. tuženika, da prema I.- tuženiku imaju nenamirenu, a dospjelu tražbinu na ime korištenja bez osnove ½ idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a nalazi se na kč. br. [katastarska čestica] te u naravi predstavlja kuću popisni broj 18 i vrt u Matoševoj ulici br. 3, ukupne površine 91,5 odnosno 329 m2 koja je u suvlasništvu tužitelja, odnosno 2. suvlasnički dio ¼ idealnog dijela u vlasništvu II. tužiteljice, te 3. suvlasnički dio ¼ idealnog dijela u vlasništvu I. tužitelja u ukupnom iznosu od 600.000,00 kuna, a koji iznos je zbroj pojedinačnih iznosa za svaki mjesec bespravnog korištenja nekretnine tužitelja, počevši od lipnja 2002. pa do prosinca 2020., uvećano za iznos zakonske zatezne kamate koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa, odnosno 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, do dana isplate, da je predmetna tražbina predmet utvrđivanja u postupku koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem Ps-340/2013, pa stoga predlažu da se postojanje iste prema I. tuženiku riješi kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. Zakona o parničnom postupku, da je I.-tuženik dana 30. listopada 2020. otuđio ½ nekretnine upisane u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, br. [broj poduloška], zk. uloška br. [broj ZK uloška], u naravi stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 27, po novoj izmjeri čest. br. 1551, k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju ravno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površini od 155.55 čm, na način da je Ugovorom o darovanju od 12. ožujka 2020. II.-tuženici darovao nekretninu, a temeljem čega je u korist iste u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, upisano pravo vlasništva na nekretnini za korist II.-tuženice. Nadalje navode da I.-tuženik u svome vlasništvu nema druge imovine niti raspolaže sredstvima koja bi bila dostatna za namirenje tražbine s obzirom kako je isti nije zaposlen niti mu se isplaćuje mirovina te se svi njegovi računi i novčana sredstva nalaze u neprekidnoj blokadi već 5709 dana, te da je također iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji se vodi pri Financijskoj agenciji vidljivo kako postoje neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 124.610,37 kn, da niti prema evidenciji Državne geodetske uprave posjeduje nekretnine na području Republike Hrvatske, da se sukladno čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu „ZOO“), tužba za pobijanje besplatnog raspolaganja dužnika podnosi u roku od tri godine, a koji se prekluzivni rok, prema čl. 71. st. 2. ZOO, računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju, da sukladno čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, da se u pogledu štete nastale vjerovniku radi poduzete pravne radnje sukladno čl. 66. st. 2. ZOO smatra da je radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, da se sukladno čl. 67. st. 3. ZOO, kada se radi o besplatnom raspolaganju dužnika te s njom izjednačenom pravnom radnjom, smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, pa da se stoga I.- tuženik kao niti II.-tuženica ne mogu pozivati na neznanje o štetnosti navedenog raspolaganja za tužitelje kao vjerovnike budući predmetna zakonska odredba predstavlja neoborivu presumpciju, a što izričito potvrđuje i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gzz-109/02 od 20. svibnja 2003. U pogledu pravnog učinka pobijanja pravne radnje dužnika navode da je odredbom čl. 70. ZOO propisano ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina. Nadalje navode da je na temelju Ugovora o darovanju u korist II.-tuženice preneseno pravo vlasništva na nekretnini 30. listopada 2020., pa da stoga tužitelji pravovremeno podnose predmetnu tužbu u skladu s čl. 71. st. 1. i st. 2. ZOO, da I.-tuženik preko više od 18 godina bez valjanog pravnog temelja koristi nekretninu tužitelja zbog čega tužitelji prema I.-tuženiku imaju nenamirenu, a dospjelu tražbinu, u smislu čl. 66. st. 1. ZOO, opreza radi ističu kako pravomoćna presuda u pogledu utvrđivanja tražbine ne predstavlja uvjet za pobijanje Ugovora o darovanju, a da navedeno potvrđuje i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 900/2013 od 16. srpnja 2019., prema kojoj za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, vjerovnikova tražbina ne mora biti utvrđena pravomoćnom presudom, već je dovoljno da je tražbina dospjela, da vjerovnik može podnijeti tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i u slučaju da nije pokrenuo parnicu radi ostvarivanja novčane tražbine, ističu da je nedvojbeno da I.-tuženik nema sredstava niti imovine dostatne za namirenje tražbine, da je I.-tuženik nezaposlen te mu se ne isplaćuju mirovinska primanja, što je vidljivo iz Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izdane dana 21. prosinca 2020., da iz Potvrde Financijske agencije od dana 17. prosinca 2020. proizlazi da se tužitelji ni u kojem slučaju ne bi mogli namiriti putem novčanih sredstava I. -tuženika, a prema kojoj se svi računi i novčana sredstva I.-tuženika nalaze u neprekidnoj blokadi već 5709 dana, te da je iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje vidljivo kako postoje neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 124.610,37 kn, da prema Uvjerenju Državne geodetske uprave I. tuženik nije evidentiran kao posjednik niti jedne nekretnine u Republici Hrvatskoj, iz čega da proizlazi da je I. tuženik insolventan u odnosu na mogućnost namirenja tražbine, s obzirom kako isti nema druge imovine iz koje bi tužitelji mogli namiriti svoju tražbinu u cijelosti, da je I. tuženik Ugovorom o darovanju besplatno raspolagao svojom nekretninom te je upisom od 30. listopada 2020. i otuđio svoju nekretninu prijenosom vlasništva nekretnine na II.-tuženicu, sve kako je vidljivo iz aktivnog i povijesnog izvatka iz Knjige položenih ugovora Grad Zagreb za nekretninu upisanu u br. podul. 46856, zk. ul. br. [broj ZK uloška], da je otuđenjem predmetne nekretnine I. -tuženik poduzeo štetnu radnju po tužitelje kao vjerovnike u smislu čl. 66. st. 1. i 2. ZOO čemu posljedično I.-tuženik više nema potrebnih sredstava za ispunjenje tražbine, da prema samom Ugovoru o darovanju, procijenjena vrijednost nekretnine iznosi 700.000,00 kuna, da iz navedenog proizlazi kako su tužitelji iz vrijednosti navedene nekretnine mogli namiriti tražbinu prema I.-tuženiku, da isti nije otuđio nekretninu II.-tuženici. Slijedom svega navedenoga tužitelji zaključuju, kad se uzme u obzir sve navedeno, da je I. -tuženik Ugovorom o darovanju u potpunosti onemogućio tužitelje u ostvarenju tražbine, a čime su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za pobijanje poduzete radnje I.-tuženika prema II.-tuženici te stoga predlažu donijeti presudu da Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 12. ožujka 2020. između I. -tuženika OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II. -tuženice ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenice, na kojem je potpis darovatelja ovjeren od strane javnog bilježnika Tihane Sudar, pod br. pod br. OV-2678/2020 gubi pravni učinak prema I. -tužitelju IK iz I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. -tužiteljici RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine tužitelja prema I.-tuženiku OK u iznosu od 600.000,00 kuna, uvećanog za primjenjive zakonske zatezne kamate (točka I. petita tužbe), da je II.-tuženica ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna trpjeti da I. -tužitelj IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te II. -tužiteljica EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namire svoju tražbinu prema I. -tuženiku OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 600.000,00 kuna uvećano za primjenjive zakonske zatezne kamate, prodajom njezinog suvlasničkog dijela nekretnine, odnosno ½ idealnog dijela nekretnine upisane u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreb, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. [broj poduloška], zk. uloška br. [broj ZK uloška] kao stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 27, po novoj izmjeri čest. br. 1551, k. o. [katastarska općina], u naravi stan u prizemlju ravno koji se sastoji od pet soba i ostalih prostorija u površini od 155.55 čm (točka II. petita tužbe), kao i da tuženici solidarno naknade trošak parničnog postupka tužiteljima zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka III. petita tužbe).
1.1. Tijekom postupka tužitelji predlažu prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem Ps-340/13 u kojem se treba pravomoćno utvrditi tražbina.
1.2. Podneskom od 26. veljače 2024. tužitelji usklađuju tužbeni zahtjev s obzirom na nastale promjene u tijeku postupka - rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z- 5916/20, Z-5246/20, Z-66229/18 i Ozn. Z-57548/16 od 27. travnja 2023. ocijenjeno je da su ispunjene pretpostavke za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora nekretnine koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom, te stoga tužitelji predlažu donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.
2. I.-tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe u cijelosti jer ne postoji nikakva „nenamirena a dospjela tražbina“ niti korištenje bez osnove ½ idealnog dijela nekretnine“, da tuženik koristi ½ predmetnog stana po osnovi pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu posl br. Ps- 574/99 i Ps-306/01 od 07. ožujka 2001., da navedena presuda do sada nije ukinuta pa da su stoga tvrdnje tužitelja o korištenju bez osnove, bespravnom korištenju i navod da I.-tuženik „preko više od 18 godina bez valjanog pravnog temelja“ koristi nekretninu tužitelja, neosnovane i neistinite, da je predmet koji se vodi pod posl. brojem Ps-340/13 složen i preobiman da bi ga se elaboriralo, da je navedeni spor pokrenula pokojna prednica tužitelja tužbom od 17.12.2001., da se od tada promijenio poslovni broj i nekoliko raspravnih sudaca, da se tužbom zahtjeva tržišna umjesto zaštićene najamnine, a taj zahtjev sud nije prihvatio već 20 godina jer nema valjane pravne osnove da bude prihvaćen, da o zahtjevu za tržišnu najamninu iz koje bi proizašao navodni dug tuženika ne treba raspravljati u ovome sporu obzirom je takav zahtjev već predmet spora pod posl. br. Ps-340/13 (čl. 194. st. 3. i 4. ZPP-a), da su okolnosti suvlasništva predmetne zgrade i stana specifične, da je tuženik otkupio ½ stana u kojem stanuje od rođenja 1951., a njegova obitelj od 1930. i to mu je jedini dom, da je korištenje druge ½ regulirano presudom Ps-574/99 i Ps-306/01 od 07. ožujka 2001., da su tužitelji 2005. naslijedili svaki po ¼ idealnih dijelova predmetne zgrade, nastavili spor Ps-340/13 i odbili sa tuženikom sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, da predmetna zgrada nije etažno podijeljena na posebne dijelove, da u okolnostima kakve jesu tuženik ne može tužiteljima predati u posjed 1/4 +1/4 idealnih dijelova stana jer je stan funkcionalna cjelina u uređenje kojeg je tuženik uložio puno novca, da tuženik tužbom od 18.04.2006. zahtjeva presudu koja nadomješta ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom za ½ stana sukladno čl. 33. st. 3 ZONS-a, da se postupak vodi na ovom sudu pod poslovnim brojem Ps-390/06, da je rješenjem suda od 04.04.2007. određen prekid tog postupka do okončanja spora Ps-21/05 koji sada ima posl. br. Ps- 340/13. Nadalje navodi da tužitelji niti njihova prednica nisu ništa ulagali u očuvanje i nužno održavanje predmetnog stana i zgrade što su dužni prema čl. 38. st. 2 ZVDSP-a i prema čl. 3 Ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom u presudi Ps-574/99 i Ps-306/01 od 07. ožujka 2001., da je sve troškove održavanja i uređenja stana u stanje pogodno za stanovanje i zajedničkih dijelova zgrade snosio tuženik zadnjih 50 godina, da ta ulaganja predstavljaju znatni dio današnje vrijednosti stana i zgrade, da u sporu Ps- 340/13 tuženik protutužbom od 2008. potražuje od tužitelja iznos od 239.547,67 kn što je ½ od iznosa 479.095,34 kn troškova za izvedene nužne radove održavanja stana i zajedničkih dijelova zgrade, sve dokumentirano plaćenim računima u spisu, da postoji nenamirena tražbina tuženika koja je osnovana, dok je tražbina tužitelja istaknuta u tužbi od 23.12.2000. izmišljena bez valjane osnove, da su tužitelji naveli da prema I. -tuženiku imaju nenamirenu, a dospjelu tražbinu u ukupnom iznosu od 600.000,00 kuna, da je navedeno nerealna želja i fikcija tužitelja, da su tako mogli navesti bilo koji izmišljeni iznos, a da su pak kao VPS napisali iznos od 50.000,00 kuna, da tuženik nije dužan objašnjavati zašto je svoje vlasništvo ½ predmetnog stana darovao supruzi osim ako to traži sud, da razlog nije kako ga tumači tužitelj jer nikakav novčani dug tuženika prema tužitelju nije utvrđen, da je tumačenje tužitelja iskonstruirano u smislu što bi bilo kad bi bilo, da tužitelji nisu vjerovnici niti je tuženik dužnik niti je ikakva novčana tražbina dospjela, da tužitelji hoće visoki iznos za korištenje ½ predmetnog stana bez osnove premda je nesporno osnova korištenja presuda Ps-574/99 i Ps-306/01 od 07. ožujka 2001., koja tužiteljima nije po volji, da tužitelji mogu raspolagati svojim vlasničkim dijelovima u pravnom prometu na način propisan zakonom, da ne vrijeđaju tuđa prava (čl. 37. st. 5 ZVDSP-a), u konkretnom slučaju pravo tuženika da raspolaže svojim vlasničkim dijelom i stečeno pravo zaštićenog najmoprimca, da su tužitelji vlasničke dijelove naslijedili besplatno i bez ikakvog ulaganja te umjesto da uz nasljedstvo prihvate i postojanje zaštićenog najmoprimca, oni pokreću dugogodišnje sudske sporove. Nadalje navodi da su nakon tužbe od 17.12.2001. i spora Ps-340/13, tužitelji 2009. ustali i tužbom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, da se spor vodi na ovom sudu već 12 godina pod posl. brojem R1-409/09, da je vođen i postupak mirenja pod posl. brojem MIR-199/16 u kojem je postignut razumni kompromis geometrijskom diobom zgrade, da su tužitelji ušli u posjed dogovorenih dijelova, a potom odustali jer bi u uređenje tih dijelova trebali uložiti puno novca, da sada i trećom tužbom napadaju tuženika, ističe da su tužitelji imućni ljudi, imaju u vlasništvu više od jedne nekretnine obzirom da tužitelji stigmatiziraju tuženika kao osobu lošeg imovnog stanja, pa da je stoga ova tužba isključivo špekulativne naravi. I.-tuženik zaključuje da je predmetna zgrada izgrađena 1843., da su potresi 2020. oštetili statiku zgrade i umjesto da se tužitelji angažiraju oko sanacije nastale štete te da razmjerno vlasničkom dijelu izdvoje potrebna sredstva u tu svrhu, da oni generiraju sudske sporove, te predlaže odbiti tužbu u cijelosti obzirom da nema nikakvog dokaza o postojanju nenamirene tražbine.
3. II.-tuženik u odgovoru na tužbu ističe da vrijednost predmeta spora (VPS) nije pravilno naznačena te predlaže da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 600.000,00 kuna, da je nejasno na koji su način tužitelji koji tužbenim zahtjevom zahtijevaju isplatu u visini od 600.000,00 kuna odredili vrijednost predmeta spora u visini od 50.000,00 kn, da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako navodi tužitelja iz tužbe nisu istiniti, kao i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tuženika, budući da isti nemaju nikakvu dospjelu tražbinu prema I. ili II. -tuženiku, da u konkretnom slučaju ne postoje zakonom propisane pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, da su opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji kumulativno postojanje dospjelosti tražbine za isplatu, insolventnost dužnika, pravna radnja dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, da tužitelji uz tužbu nisu dostavili niti jedan dokaz o postojanju tražbine niti o dospjelosti iste te II. tuženik ističe kako tražbina tužitelja, ne samo da nije dospjela, nego uopće niti ne postoji, da tužitelji, štoviše, u tužbi ističu kako je utvrđivanje postojanja tražbine predmet drugog postupka koji se vodi kod naslovnog suda, a da isti predmetnom tužbom zahtijevaju od suda pobijanje pravnih radnji tuženika zbog namirenja dospjele tražbine, što znači da u ovom trenutku tražbina tužitelja prema tuženiku ne postoji, da su, dakle, tužitelji svjesni činjenice da ne postoji osnovna pretpostavka za pokretanje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (postojanje odnosno dospjelost tražbine) i unatoč tome svjesno pokreću sudski postupak što predstavlja obijesno parničenje te bespotrebno angažiranje sudskog aparata kojemu je cilj jedino vršiti pritisak na tuženike radi eventualnog obeshrabrivanja istih u drugim sudskim postupcima koji se vode među strankama, da II.-tuženik pretpostavlja da su tužitelji, svjesni neosnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, vrijednost predmeta spora u tužbi odredili u 12 (dvanaest) puta manjem iznosu od onog koji potražuju tužbom, sve kako bi snosili što manje troškove u slučaju neuspjeha u sporu. Nadalje navodi kako tužitelji nisu ispunili niti drugu pretpostavku tj. dokazali insolventnost dužnika, da su tužitelji kao „vjerovnici“ dužni dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine, odnosno insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu, da su tužitelji uz tužbu dostavili dokaz potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava I. -tuženika i potvrdu HZMO-a da I.-tuženik nema evidentiranu isplatu mirovinskih primanja, da dostava navedena dva dokumenta ne dokazuju da je I. -tužitelj insolventan, odnosno da zbog predmetne pravne radnje isti nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine, ističe prigovor zastare, da tužitelji tužbom potražuju najamninu za razdoblje od 18 godina i 6 mjeseci, da je člankom 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) određeno kako tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, da tužitelji navode kako smatraju da njihova tražbina postoji s osnove bespravnog korištenja nekretnine s koje osnove tužitelji zahtijevaju pojedinačne mjesečne iznose u zbroju od 600.000,00 kn, pa da je razvidno kako su, čak i u slučaju da njihova tražbina postoji, 13 godina i 6 mjeseci, odnosno 162 mjesečna iznosa u zastari, prigovara i visini tužbenog zahtjeva te smatra da je ista određena suviše visoko i da je nejasno na koji su način uopće tužitelji odredili mjesečni iznos naknade koji potražuju.
II.-tuženik zaključuje kako je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige te upisao svoje pravo vlasništva temeljem valjanog pravnog posla pa stoga predlaže odbaciti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužiteljima da solidarno naknade tuženicima trošak parničnog postupka.
3.1. Tijekom postupka protivi se prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod posl. brojem Ps-340/13.
3.2. Podneskom od 14. listopada 2024. II. -tuženik navodi da su tužitelji u tužbi istaknuli kako je njihova tražbina predmet utvrđivanja u postupku koji se pred Naslovnim sudom vodi pod posl.br. Ps-340/2013, da su tužitelji tužbom u predmetu poslovnog broja Ps-340/2013 zahtijevali da se utvrdi kako je ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, 1/2 idealnog dijela stana u [adresa], sklopljen dana 7. ožujka 2001. između tuženika BK, ovdje I.-tuženika, u svojstvu najmoprimca i pok. IKR (rođ. E) u svojstvu najmodavca, koju su naslijedili ovdje Tužitelji prestao, da su nadalje zahtijevali da se naloži I. -tuženiku da tužiteljima preda u posjed 1/2 stana u [adresa], te da mu se naloži platiti tužiteljima naknadu za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove za razdoblje od 2002. koja dospijeva svakog 15. u mjesecu do siječnja 2023., da je u predmetnom postupku donesena presuda dana 30. srpnja 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv I.-tuženika kao neosnovan, pa kako je postojanje i dospjelost tražbine tužitelja prethodno pitanje u ovom postupku, predlaže primjenom odredbe iz čl. 12. i 10 ZPP-a, o navedenoj činjenici koristiti utvrđenja iz presude posl. br. Ps-340/2013.
4. Rješenjem suda od 12. siječnja 2022. određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 600.000,00 kuna (list 94 spisa).
5. U ovom predmetu sud je 23. veljače 2023. donio presudu poslovni broj P-6383/20-16 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a protiv koje su tužitelji izjavili žalbu. Navedenu žalbu je Županijski sud u Splitu prihvatio kao osnovanu, te je rješenjem posl. br. Gž- 1527/2023-3 ukinuo navedenu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u zk izvadak (list 10-11, 183-185 spisa), izvatke iz knjige položenih ugovora (list 12-19 spisa), ugovor o darovanju nekretnine (list 20-23 spisa), potvrdu HZMO od 21.12.2020. (list 24 spisa), potvrdu FINA-e od 17.12.2020. (list 25 spisa), presudu i presudu na temelju priznanja ovoga suda posl. br. Ps-574/99 i Ps- 306/012 (list 44-47 spisa), potvrdu Općinskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 25.01.2021. (list 60 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda od 17.12.2020. (list 61 spisa), uvjerenje RH MUP, PU zagrebačka od 22.12.2020. (list 62 spisa), dopis SKDD-a od 28.12.2020. (list 63 spisa), obavijest o stanju računa na dan 21.01.2021. (list 65 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 67-73 spisa), rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z- 5916/20, Z-5246/20, Z-66229/18 i Ozn. Z-57548/16 od 27. travnja 2023. (list 176-182 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 340/2013-165 od 30.07.2024. (list 191-213 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5611/2024-4 od 25.02.2025. (list 223-228 spisa).
7. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Između stranaka nije sporno da se kod ovog suda vodio postupak pod poslovnim brojem Ps-340/13 u kojem su tužitelji izjavili tužbu protiv I.-tuženika radi, između ostalog, utvrđenja i isplate predmetne novčane tražbine. Također nije sporno da je navedeni postupak pravomoćno okončan na način da su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevima, kao neosnovanima, pa između ostalih i sa tužbenim zahtjevom kojim su tužitelji, i ovdje tužitelji, tražili da se tuženiku OK, ovdje I. -tuženiku, naloži isplata tužiteljima naknade za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove za razdoblje od 2002. koja dospijeva svakog 15. u mjesecu do siječnja 2023. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a sve navedeno proizlazi i iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-340/2013-165 od 30.07.2024. (list 191-213 spisa) i presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 5611/2024-4 od 25.02.2025. (list 223-228 spisa).
9. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, imaju li tužitelji prema I.-tuženiku tražbinu dospjelu za isplatu, a posljedično tome da li je ugovorom o darovanju nekretnina u korist II.-tužene, I.-tuženik nanio štetu tužiteljima kao vjerovnicima, budući da tužitelji, kako navode, prema I.- tuženiku imaju dospjelu tražbinu koju uslijed nedostatka imovine I.-tuženika neće moći namiriti, te da li je eventualna tražbina tužitelja u zastari.
10. Mjerodavnim pravilima o pobijanju dužnikovih pravnih radnji određeno je:
- da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1 . Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO)),
- da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine
(čl. 66. st. 2. ZOO-a),
- da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenim pravnim radnjama smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, i da se za pobijanje takvih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 3. ZOO-a),
- i da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za naplatno raspolaganje, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, s tim da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju (čl. 71. ZOO-a), što znači da za pobijanje pravnih radnji dužnika moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke (dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika s tim da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje), a zajedno s njima i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. st. 3. ZOO-a, zavisno o tome radi li se o teretnom i besteretnom raspolaganju, i da je tužba podnesena u prekluzivnim rokovima određenim čl. 71. ZOO-a.
11. Kako su presudom ovoga suda posl. br. Ps-340/2013-165 od 30.07.2024., koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5611/2024-4 od 25.02.2025., tužitelji odbijeni, između ostalih, i sa tužbenim zahtjevom da se tuženiku OK, ovdje I. - tuženiku, naloži isplata tužiteljima naknade za korištenje predmetnog stana bez pravne osnove za razdoblje od 2002. koja dospijeva svakog 15. u mjesecu do siječnja 2023. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a kojim utvrđenjem je vezan i ovaj sud u smislu odredbe iz čl. 12 ZPP-a, obzirom da navedeno utvrđenje predstavlja prethodno pitanje za rješenje predmetne pravne stvari, za utvrditi je da tužitelji prema I.-tuženiku nemaju nikakvu dospjelu tražbinu. Postojanje dospjele tražbine u ovom parničnom postupku je jedna od pretpostavki pobijanja pravnih radnji dužnika pod uvjetom da je poduzeta na štetu vjerovnika. Prema tome, tužitelji tijekom ovog postupka nisu dokazali da imaju dospjelo potraživanje prema I. -tuženiku čime nije ispunjena jedna od općih pretpostavki iz čl. 66 ZOO-a, koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od pretpostavki iz čl. 67 ZOO-a.
11.1. Tužitelji su uz tužbu i tijekom postupka dostavili isprave kojima se utvrđuje da I.-tuženik ne prima mirovinu, da se I.-tuženikovi računi kod FINA-e nalaze u blokadi, da nije u vlasništvu nekretnina na području grada Zagreba niti je upisan u katastarski operat na nekretninama na području Republike Hrvatske, da nije vlasnik vozila, odnosno da nije vlasnik nekretnina i pokretnina veće vrijednosti, čime su zadovoljili tek jednu od pretpostavki pobijanja pravnih radnji dužnika.
11.2. Slijedom naprijed navedenoga, a imajući u vidu ovako izložena utvrđenja da tužitelji nisu dokazali postojanje prve opće pretpostavke za pobijanje pravnih radnji na štetu vjerovnika, a to je postojanje dospjele tražbine, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.
12. Sukladno naprijed navedenim utvrđenjima, ovaj sud nije razmatrao niti raspravljao ostale prigovore istaknute od strane tuženih, niti je našao potrebnim elaborirati ostale izvedene dokaze tijekom postupka jer ni vrednovanje istih ne bi dovelo do drugačije odluke suda.
13. Sud isto tako nije izvodio dokaz uvidom u spis predmeta posl. br. Ps-340/13 obzirom da spisu prileže odluke iz navedenog spisa i to: presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-340/2013-165 od 30.07.2024. (list 191-213 spisa) i presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5611/2024-4 od 25.02.2025. (list 223-228 spisa), a koje je II.-tuženik uz podneske od 14.10.2024. i 01.04.2025. dostavio u spis predmeta, te su iste ujedno bile i jedini bitni dokazi iz spisa posl. br. Ps-340/13 za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.
14. Visina troškova II.-tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. II.-tuženik je zatražio naknadu troškova prema troškovniku predanom na ročištu za glavnu raspravu 12. svibnja 2025. Trošak se odnosi na zastupanje II.-tuženika po punomoćniku-odvjetniku, a odmjeren je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema priloženom troškovniku i vrijednosti predmeta spora od 79.633,69 eur. Tako je II.-tuženiku u skladu s odredbom čl.155. ZPP-a priznat zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 600 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 30.3.2021. (na sudu zaprimljen 31.03.2021.) i 14.10.2024. u iznosu od po 600 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.01.2022., 17.01.2023. i 12.05.2025. u iznosu od po 600 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12.09.2022. i 01.04.2025. u iznosu od po 300 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 17.10.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife) odnosno ukupno 4250 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 8.500,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 10.625,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 28,20 eur s naslova sudske pristojbe na odgovor na žalbu, tako da sveukupan trošak II.- tuženika iznosi 10.653,20 eur.
14.1. II.-tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu obzirom da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.
14.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu, dana 03. srpnja 2025.
Sudac:
Nevenka Božinović Čupin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. I.-II. tužitelja
- I.-tuženiku
- pun. II.-tuženika
