Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1200/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anita Vrkić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-827/2023- 17 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-827/2023-17 od 1. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"-Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 628- 50-2906784 sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb te ĆL kao Korisnika kredita i Davatelja osiguranja kojeg su ugovorne strane zaključile dana 23.06.2005.g. solemniziranog po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke, br. OU-1302/05 dana 29.06.2005.g.:
- u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita i obveza iz kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak – CHF;
- u članku 3 pod naslovom Naknada u dijelu u kojem je navedeno da naknada iznosi 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, te da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.
II-Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:
-iznos od 1.337,47 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:
na iznos od 1,59 € od 1.9.2005 do isplate,
na iznos od 1,98 € od 1.10.2005 do isplate,
na iznos od 2,00 € od 1.11.2005 do isplate,
na iznos od 2,35 € od 1.12.2005 do isplate,
na iznos od 0,94 € od 8.2.2006 do isplate,
na iznos od 0,56 € od 8.2.2006 do isplate,
na iznos od 4,67 € od 29.11.2008 do isplate,
na iznos od 7,11 € od 27.1.2009 do isplate,
na iznos od 8,87 € od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 9,67 € od 24.3.2009 do isplate,
na iznos od 7,60 € od 24.4.2009 do isplate,
na iznos od 8,03 € od 26.5.2009 do isplate,
na iznos od 4,62 € od 27.6.2009 do isplate,
na iznos od 2,11 € od 21.8.2009 do isplate,
na iznos od 2,78 € od 17.9.2009 do isplate,
na iznos od 4,10 € od 17.10.2009 do isplate,
na iznos od 3,99 € od 6.11.2009 do isplate,
na iznos od 2,65 € od 18.11.2009 do isplate,
na iznos od 5,16 € od 19.1.2010 do isplate,
na iznos od 7,17 € od 20.2.2010 do isplate,
na iznos od 10,03 € od 19.3.2010 do isplate,
na iznos od 9,37 € od 1.4.2010 do isplate,
na iznos od 13,26 € od 22.5.2010 do isplate,
na iznos od 12,52 € od 10.6.2010 do isplate,
na iznos od 13,96 € od 1.7.2010 do isplate,
na iznos od 26,39 € od 15.7.2010 do isplate,
na iznos od 23,83 € od 24.9.2010 do isplate,
na iznos od 31,64 € od 22.10.2010 do isplate,
na iznos od 28,94 € od 5.11.2010 do isplate,
na iznos od 24,60 € od 22.12.2010 do isplate,
na iznos od 33,76 € od 22.1.2011 do isplate,
na iznos od 45,42 € od 24.2.2011 do isplate,
na iznos od 37,17 € od 2.4.2011 do isplate,
na iznos od 40,06 € od 3.5.2011 do isplate,
na iznos od 36,38 € od 28.5.2011 do isplate,
na iznos od 37,04 € od 23.7.2011 do isplate,
na iznos od 52,67 € od 30.8.2011 do isplate,
na iznos od 54,19 € od 27.9.2011 do isplate,
na iznos od 67,25 € od 5.11.2011 do isplate,
na iznos od 60,54 € od 24.11.2011 do isplate,
na iznos od 53,20 € od 5.1.2012 do isplate,
na iznos od 52,30 € od 5.1.2012 do isplate,
na iznos od 51,73 € od 5.1.2012 do isplate,
na iznos od 55,23 € od 5.1.2012 do isplate,
na iznos od 378,04 € od 5.1.2012 do isplate,
-387,80 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 02. srpnja 2005.g. pa do isplate;
po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., po stopi od 14% godišnje od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena; od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.170,68 eur zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženiku dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 628-50-2906784 zaključenog 23. lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu kojim je ugovorena primjena valutne klauzule, kao i odredbe o naplati troškova obrade kredita, te vraćanje stečenog bez osnove temeljem takvih ugovornih odredbi.
8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su stranke 23. lipnja 2005. zaključile Ugovor o kreditu broj 628-50-2906784 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 18.766,51 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate od 7 godina,
- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,
- da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze iz predmetnog Ugovora,
- da je predmetnim Ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,
- -da je tužitelj za vrijeme otplate kredita, a na temelju ugovorene valutne klauzule platio više 1.337,47 eur,
- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule,
- da je ugovorena naknada troška obrade kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita,
- da je tužitelj platio naknadu troška obrade kredita u iznosu od 387,80 eur.
9. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 23. lipnja 2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03, 46/07 - dalje: ZZP/03).
10. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba ugovora o valutnoj klauzuli određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, u unaprijed formuliranom obrascu, pa se na temelju zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj nije imao mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj. Prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 nepoštena odredba ugovora je ništava.
11. Neosnovano tuženik smatra i da ne bi bilo dopušteno provoditi test poštenja ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i jednokratnoj naknadi troškova obrade kredita, jer su navedene ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prethodno, također iz razloga što je odlučujući o pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao o prethodnom pitanju, sud prvog stupnja, ispravno cijenio navedenu odredbu ništetnom, pozivajući se pri tome na stavove izražene u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Navedenim je presudama utvrđeno da je i tuženik u razdoblju u kojem je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet zahtjeva u ovom postupku povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tako što je u ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana također na štetu potrošača.
12. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom tužbe za kolektivnu zaštitu interesa i prava potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama čl. 131. do 141.b ZZP/07.
13. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom čl. 140. ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u čl. 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom čl. 104. i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 – dalje: ZOO/91). Iako se sud prvog stupnja u pobijanoj presudi poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO/05) isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke s obzirom da je predmetnim odredbama jednako propisano u oba zakona.
14. S obzirom da je predmetnu parnicu tužitelj pokrenuo kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe čl. 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.
16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik isto nije dokazao s obzirom da u postupku pred sudom prvog stupnja u tom smislu nije predlagao izvođenje dokaza, pa niti saslušanje zaposlenika tuženika na okolnost pregovaranja s tužiteljicom prilikom zaključenja predmetnog Ugovora. Provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja sud je pravilno utvrdio sve okolnosti, te pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i jednokratna naknada za troškove obrade kredita ništetne.
17. U odnosu na trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena je u postotku od odobrenog kredita, iz čega proizlazi da korisnici kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom nisu obuhvaćeni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Da se radi o pokrivenosti stvarnih troškova stav je ovog suda da ova naknada ne bi bila određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, jer pojedini troškovi koje tuženik ima u vezi s kreditom prema stavu ovog suda nisu određeni visinom odobrenog iznosa kredita.
18. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija tužitelju nije objasnio odredbe ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj nije bio u položaju pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
19. Činjenica da tužitelj nije tražio raskid ugovora, niti za vrijeme otplate kredita osporavao odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i jednokratnu naknadu troškova obrade kredita, a svojim potpisom na ugovoru pristao na zaključenje istog, nije od nikakvog utjecaja na tužiteljevo pravo koje ostvaruje u ovom postupku. U skladu s čl. 110. ZOO/91 pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
20. Vezano za žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je ukazati da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.
21. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi primjenom odredbi čl. 104. st. 1. i čl. 210. ZOO/91, a koji iznos je utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 1.337,47 eur s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i iznos od 387,80 eur s osnove jednokratne naknade troškova obrade kredita, sve s pripadajućim zateznim kamatama, koju visinu tuženik nije osporavao. Sud prvog stupnja je pravilno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose sukladno čl. 214. ZOO/91, obzirom da se zbog ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem.
22. Zbog naprijed navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule i jednokratne naknade troškova obrade kredita.
23. Iz navedenih razloga tuženik u žalbi neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja otklonio obrazloženim razlozima.
24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.
25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 3. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac
